Božić i Nova godina su za nama, no lijepo je sjetiti se kako se obilježavaju ti dani u našem kraju. Tekst o običajima u njenoj obitelji novinarka Iva Šantić oblikovala je u kratku Storyjumper knjigu. Jedan od zanimljivih običaja je i Šiberjevo.
Ivina knjiga dostupna je i na engleskom, a ta je verzija na stranici bloga projekta “Small step for film, a big one for European citizenship”. Ovdje pogledajte Ivin Storyjumper na hrvatskom.
Korištenje servisa u oblacima može biti spas ukoliko vam se pokvari računalo ili izgubite mobitel
U ovoj rubrici pišemo o stilovima i trendovima i zato smo ovdje odlučili smjestiti i tekst o sve popularnijem spremanju podataka s računala u tzv. oblak servise ili kako ih se uobičajeno zove Cloud servise. Takvi nam servisi omogućavaju spremanje podataka s našeg računala ili mobitela u virtualni prostor, a omogućavaju nam pristup našim podacima od bilo kuda ukoliko imamo pristup internetu.
Kako to korisno može biti nedavno se uvjerila i jedna poznanica koja je izgubila svoj iPhone. Na iPhonu je imala mnoštvo fotografija, videa i dokumenata. Srećom sve je pohranjivala u Cloud. Kad je uspjela pristupiti svojim podacima, “tuga” zbog izgubljenog mobitela znatno je splasnula.
Dakle trend spremanja podataka u oblake je vrlo koristan, a za razliku od nekih drugih trendova može biti i besplatan, naravno ukoliko smo dobro informirani. Zato smo mi za vas istražili koji servisi omogućuju besplatno smještanje podataka. Prema pisanju portala e-kako.geek.hr najviše prostora za besplatnu pohranu podataka, čak 50 GB, nude servisi Cloudwatt i ADrive.
Spomenuti servisi, ipak nisu među najpopularnijima, već su to prema pisanju portala pcchip.hr slijedeći servisi Dropbox, OneDrive, Google Drive, Box i SugarSync.
Njihova popularnost, kako piše već spomenut portal pcchip.hr, ne ovisi samo o besplatnom prostoru već i o nekim drugim mogućnostima. Npr. o maksimalnoj veličina datoteke koju je moguće prenijeti (uploadati) odjednom te postojanje odnosno nepostojanje ograničenja na brzinu preuzimanja ili slanja i mogućnostima dijeljenja sadržaja. Dropbox nudi besplatnu pohranu podataka do 2 GB, OneDrive do 7 GB, Box do 10 GB, dok je SugarSync besplatan samo 30 dana.
Na kraju valja spomenuti Google drive koji nudi 15 GB i svima nam je možda najdostupniji jer nas većina ima Gmail račune. Naime, svima koji imaju Gmail račune Google drive je automatski dostupan. Na Google je potrebno samo upisati Google disk ili Google drive i korištenje Google drivea može početi. Google drive je jako popularan i zbog svojih mogućnosti dijeljenja sadržaj.
On nam omogućuje da neki dokument uređujemo istovremeno s osobama s kojima smo podijelili dokument. Nama učenicima ta je mogućnost posebno korisna kad moramo zajedno pripremati prezentacije. Nema potrebe da idemo jedan k drugome, već prezentaciju možemo zajedno uređivati svaki iz svoje kuće. Dobro je to i što Google drive sve što zajedno radimo automatski sprema.
Dakle, zbog svega navedenog toplo preporučujemo korištenje nekog od Cloud servisa. /Patrik Benčak, 7.b; fotografije preuzete s interenta/
Božićni motivi, šalice, čokolade i kozmetički proizvodi bili su najčešći pokloni kojima smo se jučer darivali u našem 6.c razredu.
Slična darivanje bila su i u svim ostalim razredima jer božićno darivanje dugogodišnja je tradicija u našoj školi, a darivanju nekoliko dana prije prethodi izvlačenje partnera koje darujemo.
Blagdanskoj atmosferi zadnjeg dana nastave u prvom polugodištu, osim darivanja pridonijele su i razredne proslave. U našem razredu za vrijeme sata hrvatskog s našom razrednicom Ivanom Svrtan počastili smo se grickalicama, bombonima i sokovima. Naravno bilo je i dobre glazbe i bili smo baš veseli. Da je Božić barem svaki dan. /Iva Šantić, 6 c, foto: S.L./
Nekoliko dana uoči Božića naši su učenici u čast Božića održali priredbu u Društvenom domu u Miholcu. Ovaj puta pridružili su im se i učitelji. Oni su bili šećer na kraju. Naime, priredba je završila s tri izvedbe učitelja.
Priredbi je nazočilo puno učenika, roditelja i učitelja. Na priredbi su bili i članovi školskog odbora te Franjo Poljak, načelnik Općine Sveti Petar Orehovec. Načelnik i ravnatelj Stjepan Lučki okupljenima su čestitali Božić.
Priredbu su vodili Sebastijan Orak i Lucija BiljanRavnatelj Stjepan Lučki
Ovaj puta činimo iznimku i objavljujemo rad naše bivše učenice. Iznimka je i to što to nije članak već njen govor na temu rodne ravnopravnosti. Naime, razgovarajući prije nekoliko dana s našom bivšom učenicom Anom-Marijom Ferenčak pričali smo i o njenom velikom uspjehu na natjecanju u govorništvu #PrvaGeneracija. To je natjecanje organiziralo veleposlanstvo Švedske, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja te uz potporu saborskoga Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Taj je govor Ana-Marija Ferenčak kao jedna od 10 finalista navednenog natječaja održala u Saboru 28. travnja, 2017. Mentorica joj je bila njena razrednicaSenka Gašparec Lugomer.
Govor Ana-Marije Ferenčak Rodna ravnopravnost: “Jednako si bitna!”
Dobar dan! Prvenstveno bih željela napomenuti kako mi je izrazita čast držati govor pred ovakvom publikom. Ne samo držati govor, već i ovako mlada biti u mogućnosti iskazati svoje mišljenje izvan svoje okoline. Dakle, također i izvan svoje zone udobnosti. Ja sam Ana Marija Ferenčak, učenica trećeg razreda Srednje škole Ivan Seljanec Križevci. Ja sam djevojka od 18 godina i još uvijek smatram kako mogu promijeniti svijet. U nijednom trenutku se nisam dvoumila oko odabira teme i osjećam se počašćeno što imam priliku biti saslušana. Što mogu reći ono o čemu razmišljam već duže vrijeme.
Moram priznati kako sam od prvog trena imala tisuću nepovezanih ideja i rečenica u glavi koje vam želim ispričati. Brainstorming na vratima sobe, rezultirao je mnoštvom pojmova ispisanih na samoljepljivim blokovima.
Usred svih tih pojmova koji su nazirali ispod naslova „ Rodna ravnopravnost“ stajao je listić na kojem je pisalo „Boja ne definira spol“. U tom trenu sjetila sam se jedne zgode koja se zbila kada sam imala 6 godina. Naime, ulaskom u predškolu morala sam nabaviti ruksak, papuče i sve potrebne stvari. Hodala sam po trgovini s mamom i ugledala jedan predivan plavi ruksak koji je na sebi imao brodić i valove. Od prve sam se zaljubila u njega, a pored njega je stajao ružičasti ruksak na kojem je bila otisnuta barbie lutka. Naravno da je mamu iznenadio moj odabir kada sam htjela baš taj plavi ruksak. Pokušala me uvjeriti kako će zasigurno sve djevojčice u skupini imati ružičaste ruksake i da je taj ruksak „ruksak za djevojčicu“. Naravno, da meni kao djetetu nije bilo bitno koje su boje za djevojčice a koje za dječake, nisam ni shvaćala zašto bi neke boje morale biti za djevojčice a neke za dječake. Bitno mi je bilo samo da mi se ruksak dopada. Samo ću napomenuti da sam prvi dan imala identičan ruksak kao još četiri dječaka. Možete zamisliti kako su „jednostavne“ bile nadolazeće godine mog odgoja.
Dakle, na početku bih željela postaviti pitanje: Kada zapravo počinje utjecaj još uvijek prisutne rodne nejednakosti u životu pojedinca? Je li ista vezana uz odgoj, medije, crkvu ili samog pojedinca?
Živimo u vremenu demokracije. U vremenu kada mnogi tvrde kako je rodna nejednakost stvar prošlosti, te kako danas žene imaju sva prava i slobode. A u isto vrijeme ljudi poput gospodina Janusza Korwina-Mikkea ljudi su na visokim pozicijama i mišljenja su kako bi žene trebale zarađivati manje od muškaraca. Ovaj specifični slučaj završio je suspenzijom od 10 dana. Naravno da ta suspenzija bitno ne mijenja ono što je rečeno. Ne mijenja reakciju milijuna žena koje su s nevjericom slušale govor poljskog poslanika koji se brzo proširio svijetom.
Kako bih mogla nastaviti moram navesti jednu poznatu definiciju. Feminizam je kako navodi Encyclopedia Britannica, “ društveni pokret koji za žene traži jednaka prava i isti status kakav imaju i muškarci, kao i slobodu da same odlučuju o svojoj karijeri i o uređenju svog života”. Slobodno mogu reći kako ovdje govorimo o rodnoj ravnopravnosti. Često se danas pojam „feminizam“ interpretira kao nešto loše, nešto nepotrebno. Neki su mišljenja kako feminizam zapravo zagovara žensku superiornost nad muškarcima. Dominaciju. Jedan kratak period čak sam se bojala naglas reći kako sam feministkinja. Mnoge žene govore kako nisu feministkinje, već samo žele rodnu ravnopravnost. Ali kako nešto zaštititi ako ne daješ tome dovoljno veliku važnost?
Tijekom prošlih stoljeća žena je uvijek bila u sjeni muškarca. Manje vrijedna, manje inteligentna, manje sposobna, slabija. Žene ne mogu voditi samostalan posao, žene ne mogu odgajati samostalno dijete, žene ne mogu biti uspješne ni jake kao muškarci. Ali ono što sam ja uočila u posljednjih nekoliko godina mog života jest da žene mogu. Žene mogu stajati uz bok bilo kojeg muškarca ako one tako žele. O samoj praksi rodne ravnopravnosti danas možemo govoriti s nacionalnog i svjetskog stajališta. Američko istraživanje International Centre for Research on Women provelo je istraživanje nazvano Muškarci i rodna ravnopravnost u 6 zemalja svijeta, jedna od njih bila je i Hrvatska. Istraživanja su pokazala kako je rodna ravnopravnost prisutna samo u teoriji, ali ne i praksi. Kako muškarci još uvijek prihvaćaju određene stavove koji se vežu uz stereotipnu ulogu muškarca. Također, doznajemo kako obrazovaniji i mlađi muškarci više prihvaćaju rodnu ravnopravnost. No zabrinjavajući podaci govore kako je vrlo nizak postotak očeva prisutan pri rođenju svog djeteta i/ili uzimanju dopusta pri rođenju, što naravno smatram da se reflektira i na sam odgoj djeteta. Dijete je tada više privrženo majci, te se za nju očekuje da boravi kod kuće i bavi se djetetom, automatski stvarajući stereotipnu ulogu žene koja ima niske ili nikakve prihode, gotovo nema pravo glasa i u čestim slučajevima žrtva je nasilja, ne samo fizičkog već i onog manje vidljivog, psihičkog. Naravno, da je u razvijenijim zemljama svijeta, gdje je rodna ravnopravnost ipak ranije zauzela mjesto među ljudima, situacija donekle bolja, ne mijenja činjenicu da se žene još uvijek smatraju manje vrijednima od muškaraca.
Ali to se danas treba promijeniti. Danas treba osigurati ženama jednako mjesto pod suncem kao i muškarcima. Dakle, osigurati jednaka primanja bez obzira na spol. Osigurati političku poziciju bilo kojoj kvalificiranoj osobi bez obzira nosi li suknju ili kravatu. Osigurati da se kvalitetnim obrazovanjem i odgojem eliminira diskriminacija žena, te da svaki pojedinac slobodno uživa u svojim pravima i slobodama.
Da zaključim, rodna ravnopravnost je prijeko potrebna. Ona se trebala dogoditi jučer, stoga ne smijemo čekati sutra. Danas moramo biti jednaki. Iako je rodna ravnopravnost cilj do kojeg nije lako doći, jedna je od najvažnijih garancija mira u svijetu.
Ovo govorim svim djevojčicama koje će me slušati. Ti to možeš. Jednako si bitna. Možeš nositi nogometni dres, političku titulu, haljinu, astronautsko odijelo. Možeš trčati jednako brzo kao Ivan. Možeš skočiti jednako visoko kao Luka. Ti to možeš, jer si jednako bitna! Hvala!
/ Ana Marija Ferenčak, SŠ „Ivan Seljanec“ Križevci, 4.a razred /
Naša bivša učenica predsjednica je Vijeća učenika SŠ “Ivan Seljanec”
Ana-Marija Ferečnak, naša bivša učenica te vrlo aktivna novinarka i filmašica ove je godine maturantica komercijalnog usmjerenja u Srednjoj školi “Ivan Seljanec” u Križevcima. U toj je školi i predsjednica Vijeća učenika. S njom smo razgovarali o ulozi Vijeća učenika i kako ono funkcionira u njenoj školi.
Što su to Vijeća učenika?
To su tijela koja čine predstavnici razrednih odjela, a omogućuju učenicima da se čuje i njihov glas vezano uz prava i obaveze učenika.
Kakva je uloga Vijeća učenika u SŠ “Ivan Seljanec”?
Naše vijeće najviše se bavi organizacijom kulturno zabavnog života u školi te promicanjem svijesti o nekim problemima među mladima i općenito u društvu. Npr. ove smo se godine puno angažirali oko Mjeseca borbe protiv ovisnosti. Organizirali smo natječaj za izradu najboljeg plakata na temu ovisnosti. O ovisnostima smo progovorili i na drugačiji način. Napravili smo skeč na temu ovisnosti. Ja sam glumila nastavnicu koja govori o ovisnostima, a naši su profesori bili nezainteresirani učenici. Aktivnosti vezanu uz ovisnosti nastavljamo i dalje te upravo ovih dana dogovaramo dolazak repera Stoke u našu školu. On bi nam trebao pričati o svojim problemima iz razdoblja kad je bio ovisnik. Trenutno se angažiramo oko božićne priredbe te natječaja za izbor najbolje božićne čestitke. Odmah početkom drugog polugodišta počet ćemo s pripremom talent šoua “Budi svoja zvijezda”. To je već tradicionalna aktivnost u kojoj sudjeluju i učenici i profesori.
Ima li Vijeće učenika u vašoj školi mogućnost sudjelovanja u rješavanju eventualnih problema u organizaciji rada u školi?
Na sjednicama Vijeća učenika redovito razgovaramo i o problemima u organizaciji nastave i slično, a iznosimo i svoje prijedloge.
Ana-Marija Ferenčak za snimanja filma “Potkalnički konjari”
Što se dešava nakon toga?
Kao predsjednica Vijeća učenika ja imam zadatak da ravnateljicu škole obavijestim o iznijetim problemima i prijedlozima učenika. Od ravnateljice poslije dobivamo povratne informacije što je učinjeno u pogledu nekih od naših prijedloga. Moram napomenuti da u našoj školi imamo potporu profesora i kad to omogućuju financijska sredstava i druge okolnosti naši se prijedlozi prihvaćaju.
Jeli vaše Vijeće imalo nekih aktivnosti ili inicijativa i izvan vaše škole?
Osobno sam se imala priliku angažirati oko drugačijeg načina organizacije Norijade. Prilikom susreta s gradonačelnikom Mariom Rajnom na Radio Križevcima i njegove primjedbe oko vandalizma po gradskim parkovima, predložila sam da organiziramo drugačiju Norijadu. Nedavno su predstavnici svih škola bili kod gradonačelnika i tamo smo dogovorili da Norijada bude tri dana pod šatorom na prostoru bivše vojarne. Dva dana imat ćemo DJ, a treći dan band po našem izboru. Koji će to biti band trebali bismo izglasati na narednom sastanku.
Zašto bi po tvom mišljenju u svim školama trebala funkcionirati Vijeća učenika?
Kroz Vijeća učenika učenici imaju mogućnost izraziti svoje mišljenje i želje. Sudjelujući u radu Vijeća učimo kako iznijeti probleme i kako sudjelovati u njihovom rješavanju. Tako se uči odgovornosti, ali i priprema za ulogu aktivnog građanina. /Karla Ferenčak,7.a; foto:S.L./
Šimun Šabjan zavolio zvonjenje i zvoni gotovo svaku večer
Većina crkvi danas ima električna zvona, a i kad imaju tradicionalna zvona, zvonari su uglavnom stariji ljudi. No, crkva Sv. Franje Ksaverskog u obližnjem Dropkovcu nema električna zvona, a vrlo često uvečer zvoni osmaš Šimun Šabijan.
Ovaj učenik OŠ Sidonije Rubido Erdödy zvoniti je naučio prije tri godine. – Moja obitelj već godinama obavlja zvonarsku službu u našoj župi. Uvijek me to nekako zanimalo i prije tri godine od oca sam naučio zvoniti – rekao nam je Šimun. Interes za zvonjavu nije stao kad mu je otac pokazao kako se to radi, već je uskoro počeo zamjenjivati oca. – Zvonim svaku večer osim kad imam neke obaveze. Zvonjava je kod nas u župi tradicija i mene veseli da ja mogu dati svoj doprinos održavanju te tradiciji – rekao nam je Šimun. Pojasnio nam je da se ujutro i u podne zvoni samo velikim zvonom, a uvečer velikim i malim zvonom. Sa svakim zvonom uvečer se zvoni otprilike minutu koliko je potrebno da bi se mogla izmoliti molitva Anđeo Gospodnji i molitva za duše pokojnika.
Ispričao nam je i da povremeno ne zvoni zbog nogometa. Naime, Šimun trenira za starije pionire NK Slaven Belupo iz Koprivnice. – Igram poziciju veznog i volio bih nastaviti trenirati i u srednjoj školi zato razmišljam o mogućnosti da upišem sportsku gimnaziju u Koprivnici – kazao nam je Šimun. Ukoliko se taj plan ostvari, Šumunovu zvonjavu moći će se čuti samo vikendom. /Helena Kemenović, 6.c: foto: H.K./
Jeste li znali…
Najveće zvono na svijetu, a nikada nije zvonilo
… da se najstarije zvono u Hrvatskoj čuva u muzeju u Šibeniku, a potječe iz 1266. godine
… da najstarije zvono u Hrvatskoj koje i danas zvoni stoji na zvoniku crkve sv. Petra u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu, izliveno je 1290., a elektrificirano 1989. godine
… da je Carsko zvono (Car Kolokol) u Moskvi najveće na svijetu i nikad nije zazvonilo. Ima 195 tona i promjer 6,60 metara, izliveno je 1732. godine, za što je korišteno 19 peći. Danas stoji kao spomenik u Kremlju.
… da je najveće zvono na svijetu koje još uvijek zvoni, ono u zvoniku Katedrale sv. Petra u Kölnu. Ima 25 tona, a izliveno je 1923. godine.
… da postoji kraljica među zvonima. Njezino je ime Gloriosa, a titulu kraljice zaslužuje zbog najljepšeg zvuka. Nalazi se u Katedrali u Erfurtu u Njemačkoj. Ima oko 11 tona, a potječe iz 1497. godine. / preuzeto s bloga alfaiomegaduhovniforum/
Mali zadrugari izlagat će svoje radove na Božićnom sajmu u Križevcima i pred ckrvom u Svetom Petru Orehovcu
Na Božićnom sajmu u Križevcima u petak 15. 12. predstavit će se i “Čuvari tradicije”, nova sekcija naše Učeničke zadruge Ključ. Za sajam su pripremili mnoštvo čestitki sa izvezenim blagdanskim motivima i ukrase za bor od krep papira.
Radovi su im krasni u što smo se uvjerili i sami kad smo ih (5. 12.) posjetili u PŠ Bočkovec gdje sekcija djeluje. Zadružne sastanke održavaju utorkom četvrti i peti sat i tad rade svi skupa. U školi ih je 10 i svi su članovi Zadruge.
Kad smo došli solovi su bili puni konca, igala, krpica i šarenih krep papira. Nekoliko djevojčica marljivo je vezlo u društvu učiteljice Ljiljane Picig, dok je druga skupina okupljena oko učiteljice Natalije Kos izrađivala nakit od krep papira.
Matea Hrupek i Ivona Fintić
Prvašica Ivona Fintić vezla je motiv anđela, a njene kolegice motive kuglica, snješka, borića ….
Mala vezilja Elana Hubina, kazala nam je da vezu i kod kuće jer im je to zabavno. Da bi napravili što više radova za sajam pomažu im i majke i bake. Vezenje se zabavnim se učinilo i meni pa sam pokušala vesti. No, tek što mi je krenulo morala sam prekinuti jer sam se trebala vratiti u školu. Bilo bi dobro da vezenje imamo priliku učiti i u matičnoj školi. To je baš zanimljivo raditi.
Na radionici su bake pokazivale kako izraditi cvijeće od krep papira
Svidjelo mi se i kako učenici PŠ Bočkovec izrađuju nakit od krep papira. Tom umijeću naučile su ih učiteljice i bake Štefica Bičak i Dragica Hubina. Njih dvije izradu cvijeća pokazivale su nedavno na radionici na kojoj su im se pridružili i roditelji.
Sekcija “Čuvari tradicije” nastoji očuvati i stare igre. Dok smo bili tamo prvašić Ivan Hubina i četvrtaš Kristijan Kelemin igrali su igru mlina, ali s kukuruzom i bijelim grahom. Od voditeljice sekcije učiteljice Picig doznali smo da njihova sekcija ima za cilj osim starih igara, izrade nakita i vezenja, sačuvati i tradicijski govor. – Zato izrađujemo rječnik zavičajnog govora, a zavičajni govor nastojimo njegovati i kroz igrokaze koje priređujemo za naše priredbe – kazala nam je učiteljica Picig. Dometnula je i da je važno sačuvati ono što smo baštinili od svojih predaka kako ne bismo izgubili svoj identitet.
Mali zadrugari pohvalili su nam se da će njihove proizvode mještani moći razgledati i kupiti na njihovom štandu prije i poslije mise u nedjelju 17. 12. /Iva Šantić, 6.c; foto: I.Š. i S.L./
Cvijeće od krep papira
Novinarka Iva Šantić razgovara s učiteljicom Ljiljanom Picig
Vjerojatno su ove godine sva djeca bila dobra jer na našoj današnjoj priredbi nije bilo Kramupusa. Na radost predškolaca i učenika razredne nastave došao je samo sveti Nikola. Nas iz predmetne nastave nije posjetio, no valjda nas njegovi pokloni čekaju kod kuće.
Na veseloj priredbi bilo je mnoštvo publike, a najveselije je bile kad je počela podjela darova. /Lorena Benčak, 5. b; foto: S:L./
Anđeli čuvari brinu su o novim štićenicima 24 sata na dan
-Upoznao sam momke koji nisu danima izlazili iz sobe zbog ovisnosti o računalima. Momke ovisne o alkoholu, o kocki, a ja sam tu zbog ovisnosti o drogi. Živimo ovdje svi skupa i uz pomoć rada i molitve nastojimo izići iz tog blata i mraka naših ovisnosti – to nam je jučer rekao Angel, tridesetpetogodišnji Slovak. On je jedan od 30-tak momaka koji su trenutno smješteni u u nekadašnjem dvorcu grofa Draškovića u Kućarima kod Vrbovca. Tamo je od 1999. bratovština “Sv. Vinko Paulski” Zajednice Cenacolo, kroz koju je od osnivanja prošlo na stotine ovisnika.
Časna sestra Elvira Petrozzi
Zajednicu Cenacolo u Italiji je 1989. osnovala je časna sestra Elvira Petrozzi. Prva bratovština nastala je u gradiću Saluzzo u Italiji, a danas diljem svijeta Cenacolo ima 61 bratovštinu. U Italji ih je najviše, čak 21. Hrvatska je druga s 8 bratovština, a postoje još i u slijedećim zemljama: Austriji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Engleskoj, Irskoj, Poljskoj, Portugalu, Sloveniji, Slovačkaoj, Španjolskoj, SAD-u, Argentii, Brazilu, Meksiku, Peruu i Liberiji.
Zajednicu Cenacolo u Kućarima, mi osmaši, posjetili smo jučer u pratnji naših učiteljica vjeronauka Ane Kambić i Petre Koretić, koje su i dogovorile ovaj posjet.
Rade u vrtu, staji, keramičkoj radionici…
U keramičkoj radionici
U Cenacolu o novim korisnicima brinu anđeli čuvari. To su momci koji duže borave u zajednici. Prvih mjesec dana oni su 24 sata uz svojeg štićenika i pomažu mu u svemu. Nema nikakvih terapeuta, niti liječnika, od ovisnosti se tamo liječi isključivo radom i molitvom. Svi nešto rade tokom cijelog dana, osim u vrijeme obroka i molitvi. Mi smo obišli njihovu keramičku radionicu. Trenutno u toj radionici izrađuju anđele i druge božićne ukrase od gline. Ante, bivši ovisnik o alkoholu iz BIH, koji je u Kućarima četiri mjeseca, jedan je od momaka koje smo upoznali u ovoj radionici. Neki rade u staji gdje se brinu za 8 muznih krava. Imaju i vlastitu pekaru gdje si sami pripremaju kruh i pizze. Neki rade u kuhinji. Tamo smo, dok je sjeckao luk, upoznali i mladog Talijana iz Padove koji je u Cenacolu također zbog alkoholizma.
U Cenacolu završio nakon zatvora
Rade i na poljima smještenim oko dvorca te u vrtu iz kojeg dolazi većina potrebnog povrća za njihove obroke. Sami peru i svoju odjeću i to isključivo u hladnoj vodi. Osim za nekih preciznih poslova, molitvi i obroka, ne smiju sjesti. Namaju ni mogućnost korištenja mobitela, gledanja televizije ili čitanja novina. Sve su to iskušenja koja ih jačaju i nauče cijeniti ono što imaju, kako nam je rekao Nikola, mladić iz Hrvatske i jedan od naših domaćina koji nam je ispričao kako je završio u Cenacolu. On je u Zajednici Cenacolo potražio spas nakon dugogodišnjeg opijanja i drogiranja sintetičkim drogama. Te su ga ovisnosti navele i na provale i krađe po trgovinama i kućama.
Još potresnija bila je priča već spomenutog Angela, mladića iz Slovačke. On nam je ispričao da je do 18 godine, većinu života proveo na ulici u lošem društvom uz alkohol i drogu. Nakon prvog odlaska na liječenje, uspio je srediti svoj život i zaposliti se. Dvije je godine sve bilo uredu dok nije propala tvrtka u kojoj je radio. To ga je opet vratilo u rodnu Bratislavu i odvelo u drogiranje i kriminal. Kad je policija “razbila” njihovu kriminalnu skupinu, on je uspio pobjeći i neko se vrijeme skrivao. Uslijedio je drugi pokušaj liječenja, ovaj puta uz terapiju metadonima. Tada je opet našao posao, čak i kupio stan te dobio dijete. No, njegova djevojka bivša ovisnica, ponovno se otpočela drogirati kad je započela raditi u noćnom baru. Drogu je počela donositi i kući i tako je on ponovno završio u paklu droge. Uskoro i u zatvoru gdje je pri kraju odsluženja kazne, razgovarajući s majkom o budućnosti, doznao za Cenacolo.
Cenacolo je nešto nabojlje što mi se dogodilo u životu
– Ovdje sam već dvije godine. Radeći, moleći i razgovarajući ovdje s momcima s problemima sličnim mojem, postao sam drugačiji čovjek. Ovdje sam se naučio veseliti malim stvarima i za radost mi više ne treba potpora droge. Nedavno sam nakon dvije godine boravka u Cenacolu bio kod kuće i vidio svog sina. Rasplakao sam se kad sam ga vidio. Nismo se vidjeli tri godine. On sad ima 7 godina i živi s roditeljima moje bivše djevojke. Bilo mi je lakše kad sam vidio da je dobro, da se baka i djeda dobro brinu o njemu – ispričao nam je Angel. Dometnuo je kako je Cenacolo najbolje što mu se desilo u životu, te je zahvalio sestri Elviri što je osnovala Cenacolo. On u ovoj zajednici namjerava ostati još godinu- dvije dok se ne bude osjećao potpuno spreman za povratak kući.
Dužina boravka je također jedna od posebnosti boravka u Zajednici Cenacolo. Bivši ovisnici u Zajednici mogu ostati koliko žele, a za svoj boravak ništa ne plaćaju. Najviše njih ostaje 3 do 5 godina, a najduže se u Cenacolu nalazi šezdesetogodišnji inženjer iz Osijeka. On je, prema riječima našeg sugovornika Nikole, u Cenacolu gotovo 30 godina. Postoji mogućnost i da se štićenici zarede i ostanu u Cenacolu raditi u korist zajednice. Cenacolo ima zasebne kuće za momke i djevojke, a u nekima primaju i obitelji. Doznali smo da i u Kućarima trenutno borave dvije obitelji koje tu traže svoj spas od ovisnosti. /Veronika Poljak, 8.b; foto: S.L./
Za vrijeme slušanja svjedočenja Nikole i Angela
Nikola nam pokazuje salon dvorca
Mladić iz Padove – juče je pomagao u kuhinji
Učiteljice Petra Koretić, Ana Kambić i Domagoj Brunović iz Instruktažnog centar Križevci
