I dalje ćemo fotografirati divlja odlagališta i slati ih u našu Općinu
U srijedu 24.veljače mi četvrtaši išli smo sa svojom učiteljicom Natašom Tumpak Brčić u šetnju. Povod je bio lijep dan, a u šetnji kroz prirodu uvijek nešto naučimo. Ovaj put smo naučili kako se ne treba ponašati prema prirodi.
Naime, šetajući uz šumu u predjelu kojeg naši mještani zovu Stražinec, vidjeli smo hrpu odbačenog smeća. Bilo je tamo plastičnih boca od šampona i sredstva za čišćenje, crnih vreća ispunjenih s tko zna čime, guma od autobmobila pa čak i jedna wc školjka. U školi stalno učimo da se prema prirodi treba odnositi pažljivo i da je treba štiti. Bacanjem smeća u šumu, prirodu ne štitimo, nego je zagađujemo. Neke od odbačenih tvari mogu naštetiti životinjama i prirodi, a to se onda prenosi i na nas ljude. To mi učimo u školi i željeli bismo da to znaju i odrasli ljudi koji su odbacili ovo smeće.
Zato je moja prijateljica Lea Horvat fotografirala to smeće, a ja sam odlučila napisati ovaj tekst. Nadamo se da će ga pročitati i neki od naših odraslih mještana. Bilo bi dobro kad bi ga vidjeli i oni koji su to smeće tamo bacili. Željela bih da znaju da su naljutili mene i moje prijatelje iz razreda. Mi znamo da se smeće svaka dva tjedna iz naših domaćinstava odvozi Komunalno poduzeće Križevci. Znamo i Komunalno poduzeće jednom godišnje odvozi krupni otpad iz naših domaćinstava. Samo ih treba pozvati i zatražiti ih da ga odvezu.
Zašto onda neki naši neodgovorni stanovnici imaju potrebu odbacivati smeće u šume? Jeli im lakše baciti smeće u šumu nego pričekati da ga odvezu radnici Komunalnog poduzeća. Ne znam jesu li oni učili u školi o zaštiti prirode, ali ako i nisu neka poslušaju svoju djecu. Mi bismo željeli da se nešto promjeni u vezi ovakvih neprimjerenih navika bacanja smeća, zato smo odlučili i dalje fotografirati i pisati o tome. Također smo odlučili fotografije slati i u našu Općinu u nadi da će oni poduzeti nešto da se to promijeni. /Ema Pacur, 4. razred: foto: Lea Horvat/
