Sport i mladi
Najbolja hrvatska rukometašica smatra da bavljenje sportom očvrsne djecu
Nastavljajući istraživati utjecaj sporta i tjelovježbe na život mladih, putem Skype-a razgovarali smo s najboljom hrvatskom rukometašicom, golmanicom Martom Žderić (26). Najbolja rukometašica prema prošlogodišnjem izboru Hrvatskog rukometnog saveza i Sportskih novosti, reprezentativka i već treću godinu članica RK “Budućnost” iz Podgorice u Crnoj Gori, rekla nam je i zašto mladima preporuča bavljenje sportom.
Rukomet trenirate od osme godine, na koji ste uspjeh u svojoj karijeri najponosniji?
Bilo ih je dosta, ali svakako mi najviše znači prošlogodišnja pobjeda u Ligi prvaka te drugo mjesto u sezoni 2013./2014., s mojim sadašnjim klubom “Budućnost” iz Podgorice. Ponosna sam i na uspjehe s reprezentacijom, ponajviše na kvalifikacije za prošlu Olimpijadu.
Koje su Vam rukometašice uzor i zbog čega im se divite?
Sad i nemam nekih uzora, a kad sam bila u vašim godinama zbog njene energije i specifičnog stila u obranama, najdraža mi je bila norveška golmanica Cecilia Leganger.
Pratite li muški rukomet i imate li favorita među muškim kolegama?
Naravno da pratim, a što se favorita tiče, razmišljam slično kao i većina medija. Domagoj Duvnjak je izvrstan igrač, a na zadnjem europskom prvenstvu vidjelo se da imamo puno mladih nada i mislim da muški rukomet ima veliki potencijal za budućnost. Svakako bih željela spomenuti i Ivana Balića, on je bio velika ikona svjetskog rukometa.
Čitali smo da Vi uspijevate baviti se vrhunskim sportom i studirati?
Smatram da svaki sportaš treba nastaviti svoje obrazovanje. Treba truda “gurati” školu i sport zajedno, ali se može. Ja privodim kraju studij menadžmenta turizma i sporta na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu i nadam se da ću do lipnja magistrirati.
Rodom ste iz Ploče, sjećate li se jeli u Pločama u vrijeme kad ste pohađali osnovnu školu bilo puno djece koja su se bavila sportom?
Mislim da ih je bilo više nego danas. Imam nećakinju od 12 godina, pa sam u toku. Njena generacija danas više je vezana uz računala. Mi cure nekad smo se puno igrale preskakanja lastike, a i više nas je bilo u sportu. Za cure je tada najpopularnije bilo trenirati rukomet, a dječaci su najviše bili u nogometu i tenisu.
Kakvo je Vaše mišljenje o trogodišnjoj suspenziji mladih hokejaških reprezentativaca jer su na Facebook postavili fotografije s alkoholom i cigaretama u reprezentativnim trenirkama?
Mislim da nije lijepo to što su napravili i da se takve stvari treba kažnjavati. Od malena se sportaše uči da je grb na reprezentativnom dresu svetinja, a alkohol, pušenje i doping nikako ne idu uz sport i reprezentaciju.
Zašto biste preporučili mladima da se bave sportom i kako je sport utjecao na Vas?
Mislim da bi se sva djeca već u osnovnoj školi trebala baviti sportom. Kroz sport djeca očvrsnu da ne budu kao mimozice. Uče se izboriti za sebe, izgrađuju se kao osobe. Izgrađuju svoje samopouzdanje, svoj karakter, iskazuju vlastiti stav. Sport naravno pruža i nezaboravna druženja i putovanja. Mene je bavljenje sportom izgradilo kao čovjeka, pobjednika koji stremi prema nečem većem i boljem. /Mihaela Šantić, 7. c, foto: S.L. i preuzeto s interneta/