Preporuka – u nabavu nositi platnene vrećice ili košare
Od jučer su Zakonom o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj zabranjene plastične vrećice debljine do 50 mikrometara. Iznimka su vrećice tanje od 15 mikrometara, koje se i dalje mogu koristiti zbog higijenskih razloga. To su one vrećice koje služe kao ambalaža za industrijski nezapakiranu hranu, ali njihovo korištenje dozvoljeno je samo na tržnicama i trgovinama gdje se prodaje hrana.
Deblje vrećice od 50 mikrometara i dalje se mogu koristiti jer se smatra da se one mogu koristiti više puta i nisu tolika prijetna okolišu. No, najavljeno je da će se u skladu s direktivom Europske unije, u budućnosti ići u dokidanje i ostalih oblika plastičnih vrećica za nošenje. Preporuka je da se koriste platnene vrećice ili košare jer se mogu više puta koristiti.
U želucu kita ulješure pronađeno skoro 30 kilograma otpadne plastike
Zašto je važno da se plastične vrećice što prije prestanu koristiti već dugo govore članovi Udruge Prijatelji životinja. Oni su prvu kampanju za zabranu plastičnih vrećica pokrenuli još 2008. Tada i prošle godine prilikom rasprave o Zakonu o gospodarenju uputili su i apel saborskim zastupnicima. U njima su obrazložili da je ukidanje plastičnih vrećica važno i zbog životinja koje često progutaju vrećice zamjenivši ih za hranu te zato umiru u bolovima zbog začepljenja ili nemogućnosti daljnjeg prehranjivanja.
Portal Jutarnji pisao je o slučaju kita iz porodice ulješura. Taj se kit 2018. Nasukao na obali španjolskog grada Murcia. Nakon obdukcije u želucu su mu pronašli skoro 30 kilograma otpadne plastike. U istom članku Jutarnji piše da su istraživanja pokazala da otpadna plastika ugrožava minimalno 700 morskih vrsta te da više od 100 milijuna životinja godišnje umire zbog onečišćenja oceana plastikom.
Portal Telegram je u svibnju 2019. pisao je da je na plaži na Siciliji pronađena uginula ulješura čiji je želudac bio pun plastike. To je tada bio već peti uginuli kit pronađen na Siciliji tijekom prvih pet mjeseci 2019.
Plastični otpad (6,5 kg) pronađen 2018. u utrobi uginulog kita u Indoneziji, u nacionalnom parku Vakatabi. U utrobi tog kita dugaškog 9,5 metara, između ostalog, pronađene su japanke i 110 plastičnih čaša – izvor Reuters
Ekološke udruge predviđaju da bi do 2050. u moru bi moglo biti više plastike nego riba
Osim što progutaju plastične vrećice, neke životinje stradaju i tako što se zapetljaju u ribarske mreže ili druge vrste plastike. To je potvrdilo i istraživanje koje se provodilo 8 godina na području Aljaske i Britanske Kolumbije. Tim je istraživanjem utvrđeno da se čak 388 morskih lavova zapetljalo u ribarske mreže ili neki drugi plastični otpad.
No, osim što plastičnim vrećicama i drugom otpadnom plastikom onečišćujemo okoliš i ugrožavamo životinje, indirektno štete imamo i mi ljudi. Najjednostavnije je to pojasniti na primjeru riba. One u moru konzumiraju i tzv. mikro plastiku. Konzumacijom riba indirektno tu plastiku jedu i ljudi.
I za kraj još dva zabrinavajuća podatka koja izdvajamo iz već spomenutog članka s portala Jutarnji. Naše Jadransko more jedno je od najonečišćenijih u Europi po količini plastičnog odtpada. Istraživanjima je utvrđena prosječna vrijednost od 406.000 čestica po četvornom kilometru, što je visoka koncentracija mikroplastike.
Drugi podatak odnosi se na broj komada plastike u svjetskim morima. Prema pretpostavkama organizacija za zaštitu okoliša u svjetskim morima nalazi se više od 5,25 trilijuna komada plastike. Ukoliko se toliko plastike nastavi odbacivati u more, do 2050. u moru bi moglo biti više plastike nego riba. /Nika Šantić, 6. a; naslovna fotografija Morski.hr/
I ptice ugibaju zbog plastike foto: Cris Jordan – izvor Bussinesinsider
Ove školske godine unutar novinarske skupine počela je djelovati i radijska sekcija. Za naš Erasmus+ projekt “Let’s Think Sustainably” (“Mislimo održivo”) obavezali smo se pripremiti i nekoliko radijskih priloga o održivim aktivnostima za podcast projekta.
Prvom prilogu na engleskom jeziku tema je volontiranje u klubu “Maslačak”. Pripremile su ga članice radijske sekcije Amadea Bošnjak i Petra Kušec, a svojim glasovima sudjelovali su i volonteri Barbara Dvečko, Gabrijel Kurpez, Nika Šantić i Lucija Vukoić.
Radijski prilog dostupan je na podcastu projekta, a uskoro će tamo biti dostupni i radijski prilozi naših partnera iz Grčke, Italije, Njemačke i Španjolske. /Uredništvo; foto: S. L./
Polaznici čitalačkog kluba (Saša Biljan, Magdalena Ivšak i Julija Ban) zadnjih su tjedana čitali roman Nova sam u školi u sklopu teme Kvalitetno obrazovanje. Pročitajte njihove dojmove te preporuku za istoimenu knjigu.
Saša – Čitajući ovu knjigu naučio sam ne trebamo osuđivati druge ako ih ne poznajemo. Prvi put kada nekoga vidimo najčešće ih prosuđujemo po izgledu. To se dogodilo i našoj junakinji u romanu, djevojčici Pameli. Kada je došla u park, jedino je Martina htjela razgovarati s njom, a drugi su ju osudili prema njenom izgledu. Preporučio bih ovu knjigu svoj djeci moje dobi, ali i mlađima i starijima koji se ponekad ne znaju snaći u novim situacijama.
Julija – Kad sam tek počela čitati knjigu, razmišljala sam kako Pamela neće naći prave prijatelje te sam bila tužna zbog nje, ali kasnije sam ipak osjetila da će se uklopiti u društvo i postajala sam sretnija kako je knjiga odmicala. Najviše me se dojmio dio u knjizi koji govori o Pameli i dječaku Andreju zato što sam imala dojam da imaju isti izazov u smislu da se nisu mogli uklopiti u razred. Sviđalo mi se što su zajedno odlučili upoznavati novo društvo i na taj način naučiti kako postati samouvjeren i sretan.
Ovu knjigu bih preporučila svoj djeci koja se loše ponašaju prema drugima iz razreda da vide kakav je to osjećaj.
Magdalena – Kada sam tek počela čitati knjigu, mislila sam da će glavna junakinja Pamela lakše naći prijatelje jer sam i ja se našla u istoj situaciji. Naime, na kraju 3. razreda osnovne škole, moja obitelj se preselila te sam morala krenuti s novim učenicima u 4. razred. Osjećala sam se tužno jer mi je nedostajala najbolja prijateljica. U novoj školi odlično sam se uklopila i novi razred mi je postao čak i draži od onog starog. Prvi dan sam se odmah sa svima sprijateljila, pomagali su mi i lijepo su se ponašali prema meni.
Smatram da nije u redu nekoga osuđivati prema izgledu i o tome nam i govori ova knjiga. U svim novim situacijama moramo vjerovati u sebe i biti ono tko jesmo te ćemo na taj način upoznati točno one prijatelje koji su slični nama.
Preporučila bih ovu knjigu svim učenicima i djeci koji se osjećaju odbačeno ili neprihvaćeno od druge djece. Knjiga nam može pomoći razumjeti sebe i dati nam hrabrost u novim i nepoznatim situacijama. /Saša Biljan, Magdalena Ivšak, Julija Ban, foto: Brankica Bukal/
Časopis Time laniju je izabrao za dijete godine, a s 12 godine izabrana je za najbolju mladu znanstvenicu u SAD-u
Gitinjali Rao – izvor Latest News Headlines
Da i djeca mogu biti utjecajna i postizati sjajne rezultate i to ne samo u sportu ili natjecanjima u znanju pokazala su mnoga djeca diljem svijeta. “Klinček” je pisao o nekima od njih. Predstavili smo najmlađu nobelovku Malalu Yousafzi teGretu Thunberg, ekološku aktivisticu iz Švedske, a u ovom članku predstavljamo 16-godišnju Amerikanku Gitanjali Rao. Rao je dijete godine 2020. po izboru čuvenog američkog časopisa Time koji je lani u prosincu prvi puta u svojoj povijesti proglasio dijete godine.
Lani kad je proglašena djetetom godine Gitinjali Rao imala je 15 godina, a izabrana je između 5000 nominiranih kandidata u dobi između 8 i 16 godina. Ovo prestižno priznanje nije joj prvo. Sa samo 12 godina (2017.) Rao je proglašena najboljom mladom znanstvenicom u SAD-u. To priznanje i novčanu nagradu od 25.000 dolara zaslužila je zbog izuma uređaja za ispitivanje vode za piće. Njen izum u vodi otkriva ostatke olova.
Time ju je za dijete godine izabrao zbog tog izuma, ali i zato što se istaknula uborbi protiv ovisnosti o drogama te zato što gradi svjetsku mrežu mladih istraživača za rješavanje važnih problema.
Uz sve to, kako to piše portal Deutshe Welle (DW), Rao se trudi motivirati i drugu djecu “da svoju radoznalost pretoče u izume”. To je činila na radionicama na kojima je čak s 30.000 djece radila na razvijanju ideja, izuma i proizvoda.
O Rao smo odlučili pisati i zbog još jedne važne aktivnosti koja je također razlog njenog izbora za dijete godine časopisa Time. Naime, Rao je kreirala aplikaciju Kindly (ljubazno). Njenoj aplikaciji cilj je smanjiti zlostavljanje na internetu, a načinjena je tako da prije samog slanja poruke filtrira riječi poruke koje bi mogle biti štetne. Aplikacija je na engleskom, a na stranici s koje se može preuzeti aplikacija ima i mnoštvo važnih informacija o cyberbullyingu. Između ostalog i o djeci koja su počinila samoubojstvo zbog zlostavljanja na internetu. /Lea Hrandek, 7.b; naslovna fotografija: izvor – Inspiring Young Heros/
Izvor – aplikacija Kindly Izvor – aplikacija Kindly
Učenici Gimnazije „Mihai Eminescu” iz Aleksandrije proveli su različite aktivnosti tijekom Tjedna globalnog obrazovanja (15. – 21. 11.) pod sloganom “Ovo je naš svijet! Pokrenimo promjene zajedno!”
Tjedan globalnog obrazovanja obilježava se svake godine treći tjedan u studenom. Ove godine obilježen je 13 puta. Cilj Tjedna globalnog obrazovanja je osvještavanje Europljana o potrebi globalnog obrazovanja. Za provođenje Tjedna nadležan je Centar Sjever-Jug Vijeća Europe. Globalno obrazovanje fokusira se na ljudska prava, međunarodno razumijevanje i suradnju, mir, održivost te potiče solidarnost, međukulturni dijalog i učenje o jednakosti. Slogan “Ovo je naš svijet! Pokrenimo promjene zajedno!” svake se godine tumači prema društvenom kontekstu i specifičnosti godine i prema globalnim događajima.
Jedna od aktivnosti održala se u 6. razredu. Aktivnost se zvala „Recite NE nasilju i diskriminaciji!“, a koordinirala ju je učiteljica Georgina Gusa. Šestaši su svojim izlaganjima ukazali da su uzroci nasilja višestruki. Neki od njih su neinformiranost ili lažne informacije, zanemarivanje djece, maltretiranje u školama, ali i virtualnim prostorima. Nasilje u virtualnoj stvarnosti poraslo je tijekom pandemije Covid-19 i održavanja online nastave. Razlozi su i odlazak roditelja na rad u inozemstvo, ali i njihov povratak kući, nezaposlenost zbog pandemije, gubitak najmilijih zbog Covid-a, socijalne razlike, etnička pripadnost i brojne druge. Učenici su identificirali uzroke nasilja u školama, kako verbalnog tako i fizičkog, te su predložili i nekoliko načina da ga zaustave.
Učenici su nakon svaku prezentaciju imali i malu debatu. Kroz prezentacije i debate izrazili su da nisu svi isti, ali su istaknuli da se svi bez obzira na vjeru, nacionalnu pripadnost… moraju tretirati isto. /Păunică Bogdan(6A)/
Izvorni članak objavljen je u školskim internetskim digitalnom listu MEDIAGENER@TION.
Čepove prikupljajte i dalje, nova akcija bit će u travnju 2022. – novac ćemo opet donirati za projekt “Škole za Afriku”
Naša akcija sakupljanja čepova i papira završena je za ovo polugodište. Prikupljeno je 80 kilograma čepova i 428 kilograma papira. Toj je količini dodano još 47 kilograma čepova prikupljenih prošle školske godine te ćemo tvrtki Drava International u Osijeku poslati ukupno 128 kilograma čepova.
U skupljanju čepova najviše se iskazala PŠ Bočkovec. Njihovih 14 učenika prikupilo je čak 12 kg čepova. Najviše čepova, 9,5 kg, u MŠ prikupili su učenici četvrtog razreda, a njih je u razredu samo 9. U prethodnom članku već smo spomenuli da je četvrtaš Leo Dvečko sam doprinio akciji s čak 1720 čepova.
Što se papira tiče u matičnoj školi najviše papira prikupili su učenici 5. b razreda. Oni su u školu donijeli čak 73 kilograma papira. Od PŠ najviše papira prikupili su učenici iz PŠ Gregurovec. Oni su našoj akciji pridonijeli s 34 kilograma papira.
Podsjećamo da je ovu akciju potaknulo Vijeće učenika s ciljem osvještavanja održivosti, a održivost je glavna tema našeg Erasmus+ projekta “Let’s Think Sustainably” (“Misli održivo”). Novac dobiven od prodaje papira i čepova bit će doniran za projekt “Škole za Afriku”. To je UNICEF-ov projekt kojim se pomaže obrazovanje siromašne djece u Africi.
Matej Šantić, član Vijeća učenika zadužen za provođenje akcije skupljanja papira i čepovaUčenici četvrtog razreda prikupili su 9,5 kg čepova
Uz zahvalu svima koji su doprinijeli akciji najavljujemo i novu akciju prikupljanja čepova u travnju. Do tada u svojim domaćinstvima marljivo prikupljajte čepove. Detaljni podatci o količinama prikupljenim u svakom razredu i PŠ nalaze se u priloženim tabelama. /Petra Šok, 6. a; foto: S.L./
PRIKUPLJENI ČEPOVI
Razred
Količinau kg
Prvi razred
1
Drugi razred
5
Treći razred
6,5
Četvrti razred
9,5
5. a
2
5. b
4,5
5. c
8,5
6. a
1
6. b
4
7. a
3,5
7. b
4
8. a
0,5
8. b
2,20
Ukupno MŠ
52,20
PŠ Bočkovec
12
PŠ Gregurovec
2
PŠ Fodrovec
9,5
PŠ Miholec
4,5
Ukupno PŠ
28 kg
SVEUKUPNO
80, 20
PRIKUPLJENI PAPIR
Razred
Količina u kg
Prvi razred
11
Drugi razred
62
Treći razred
26
Četvrti razred
15
5. a
14
5. b
73
5. c
16
6. a
27
6. b
35
7. a
9,5
7. b
47
8. a
0
8. b
3
Ukupno MŠ
338,50
PŠ Bočkovec
32
PŠ Gregurovec
18
PŠ Fodrovec
34
PŠ Miholec
6
Ukupno PŠ
90
SVEUKUPNO
428,5 kg
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Misli održivo” pa smo i našu glavnu temu posvetili održivosti. Naši novinari istraživali su održive i neodržive ljudske djelatnosti i ponašanja. Pišemo i o održivim aktivnostima koje provodimo u školi, a najviše smo se fokusirali na problem bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji.
U Necenzuriranoj knjižnici nalaze se članci iz zemalja u kojima ne postoji potpuna sloboda tiska
Lani na Svjetski dan borbe protiv cenzure na internetu (12. ožujka) svi zainteresirani mogli su po prvi puta pristupiti Necenzuriranoj knjižnici. Ta knjižnica omogućuje pristup informacijama kroz igricuMinecraft. Stvorena je za arhiviranje novinskih članaka iz zemalja u kojima ne postoji potpuna sloboda tiska. Igrica Minecraft odabrana je stoga jer nije blokirana u tim zemljama. Projekt su pokrenuli nevladina organizacija Reporteri bez granica i BlockWorks, kolektiv umjetnika i dizajnera.
Kad je prošle godine knjižnica “otvorena”, igračima Minecrafta bilo je omogućeno čitati necenzurirane članke iz Saudijske Arabije, Meksika, Rusije i Vijetnama. Ove godine dodani su i članci iz Bjelorusije i Brazila, zemalja u kojima je pristup besplatnim vijestima i informacijama vrlo ograničen.
Knjižnica je projekt golemih razmjera i izgrađen je u neoklasičnom stilu. Izgrađena s više od 12,5 milijuna blokova Minecrafta. Svaka država predstavljena u knjižnici, ima svoje krilo u kojem su dostupni članci na engleskom i na izvornom jeziku na kojem je članak objavljen. Članci su untar igre ugrađeni u knjige unutar i može im se pristupiti preko polica. Nekoliko igrača može čitati članke u isto vrijeme. Teme objavljenih članaka najčešće su cenzura, kritike vlasti i kazne koje su pretrpjeli autori nepoželjnih članaka.
Interna arhitektura prostora svake od zemalja simbolizira situaciju u toj zemlji i izazove s kojima se tamošnji novinari susreću. Na primjer, u prostoru namijenjenom Meksiku, knjige okružuju malo groblje. Spomenici na tom groblju predstavljaju neovisne novinare ubijene zbog pisanja osjetljivih političkih priča ili istrage organiziranog kriminala u kartelima.
Osim toga, knjižnica ima glavnu prostoriju u kojoj se nalazi Indeks članaka i procjena trenutnog stanje slobode govora za svaku zemlju čiji su članci navedeni u Indeksu. Knjižnica ima preko 200 različitih knjiga koje sadrže mnogo članaka. /Autor: G. Azmanov (9-1)
Fotografije: internet/
Originalni članak objavljen je u digitalnom školskom listu L.A. IN-formator
Četvrtaš Leo Dvečko, junak je naše humanitarne akcije prikupljanje čepova. On je sam prikupio gotovo 5 kilograma čepova, a kod kuće je sve čepove i prebrojio te je prilikom predaje rekao da ih je točno 1720.
Leo Dvečko, četvrtaš koji je za projekt “Škole za Afriku” prikupio 1720 čepova
Za brojanje čepova trebalo mu je više od 2 sata, a osim iz svog domaćinstva dio čepova dobio je od bake. – Bilo mi je zanimljivo brojiti i skupljati čepove. Na akciju me motiviralo to što ću na ovaj način barem malo pomoći školovanju djeci u Africi – rekao nam je Dvečko nakon što je za svoj doprinos akciji nagrađen majicom s natpisom Eko-faca.
Ukupni rezultati ove i akcije skupljanja papira bit će poznati sutra jer još nisu dovezene sve prikupljene količine iz područnih škola. /Petra Šok, 6. a; foto: S.L./
Podravkin tim jelovnike u školama kreirao na načelima zdrave prehrane
Značajne količine hrane (gotovo 50 posto) koja se svakodnevno bacaju u našoj školi potaknule su na akciju Vijeće učenika. Nakon nedavne ankete provedene u razredima predmetne nastave, akcija je nastavljena razgovorom o problemu bacanja hrane s kreatorima jelovnika za sve škole kojima je Županija osnivač.
Od naše sugovornica Davorke Gajari, voditeljice službe za nutricionizam u Podravki, doznali smo kojom se idejom Podravkin tim vodio prilikom kreiranja jelovnika za škole. U intervju pročitajte i koje aktivnosti Gajari preporuča u školama kako bi se učenike potaknulo da ne bacaju hranu i da osvijeste važnost pravilne prehrane.
O čemu je sve Podravkin tim vodio brigu prilikom kreiranja jelovnika za škole u našoj Županiji?
Na početku valja spomenuti da je projekt razvoja školskih jelovnika započeo još 2011. Tada je bio usmjeren samo na škole grada Koprivnice. Na zahtjev nadležnih u Županiji 2018. počelo se s dogovorima i za razvijanje jelovnika u školama kojima je osnivač Županija. S provođenjem tog projekta započeli smo 2019.
Kreirajući jelovnike vodili smo računa da zadovoljimo kriterije zdrave prehrane te da obroci budu što raznovrsniji i da djecu upoznamo sa što više namirnica. Taj školski obrok zamišljen je kao nešto između jer on nije doručak, a nije ni užina. Vodili smo brigu da tijekom tjedna kombiniramo mesna jela, uključujući tu junetinu, piletinu i svinjetinu, da se u tjednu kombiniraju krumpir, tjestenina ili neke druge žitarice. Također da se jednom tjednom pripremi mliječni obrok te riba ili neki obrok koji nije mesni jer meso nije nužno jesti svaki dan.
Kao stručnjak za prehranu, možete li nam reći koja su osnovna načela zdrave prehrane?
Piramida zdrave prehrane – izvor – Petica igrom do zdravlja
Da bi se moglo govoriti o zdravoj prehrani ključne riječi su uravnoteženost i raznovrsnost. Dakle, važno je konzumirati sve grupe namirnica u skladu s piramidom pravilne prehrane. Baza bi trebali biti ugljikohidrati (različite žitarice i proizvodi od žitarica te povrće i voće) zatim proteinske namirnice (mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba, mahunarke, jaja, orašasti plodovi). Slatko se nalazi na vrhu piramide i treba nam najmanje. Kad se uravnoteženo hranimo nema potrebe unositi u organizam nikakve dodatne nutrijente (vitamine, minerale…)
Ukoliko govorimo u postocima trebalo bi konzumirati do 50 posto ugljikohidrata, do 30 posto namirnica koje sadrže i masti. Njih nikako ne treba izbjegavati jer su za naš organizam važne i masti. Ostatak do 100 posto namijenjen je bjelančevinama. Možda je teško poštivati takva pravila za svaki obrok, ali trebalo bi nastojati da se ova pravila zadovolje u toku dana, a naročito u toku tjedna. Treba napomenuti da se prehrana djece vaše dobi (djece u dobi od 7-15 godine) ne bi trebala razlikovati od prehrane odraslih. Vi možete jesti sve kao i odrasle osobe. Važno je reći i da bi kod kuće djeca trebala doručkovati i da je to važan obrok kojeg ne treba izbjegavati.
Jesu li do tima koji je kreiralo jelovnik došli neki prigovori iz škola?
Povremeno dolaze neki prigovori, ali moram napomenuti da se na njih nikad nismo oglušili. Uvažavali smo sugestije i u skladu s njima dorađivali jelovnik.
Škole trebaju educirati djecu u zdravim prehrambenim navikamai kulturi zahvalnosti za ponuđeno jelo
Je li po Vašem mišljenju škola mjesto u kojemu se učenike mora poučiti i o prehrambenim navikama?
Govori se da zbog opsežnog programa kojeg treba provesti u školama za to nema vremena. No, moje je mišljenje da u školama treba naći vremena i za to. Možda u razrednoj nastavi učitelji mogu naći vremena i s učenicima povremeno porazgovarati o jelovniku, o namirnicama koje sadrži neko jelo i o tome zašto je važno konzumirati određene namirnice. Čini mi se i da je važno učiti djecu i kulturi zahvalnosti za ponuđeno za jelo. Zahvalnosti prema osobi koja je za vas to jelo pripremala nekoliko sati. Ne bi se smjelo događati da netko hranu baci, a da je uopće ne proba.
Kreiranjem ovakvog jelovnika mi smo željeli pomoći educirati djecu o zdravim prehrambenim navikama. Ovaj jelovnik pripremljen je upravo s takvim ciljem. Zato smo uveli neke nove namirnice u školske obroke. No, ne ide sve preko noći. Prema nekim istraživanjima potrebno je 8-10 puta ponoviti neko jelo da bi ga djeca prihvatila. To je naravno problem jer se do desetog puta baci znatna količina tog jela.
Prehrambene navike unutar obitelji također imaju utjecaj na bacanje hrane u školskim kuhinjama
Anastazija Blagaj i Petra Kušec prilikom razgovora s Davorkom Gajari – voditeljicom službe za nutricionizam u tvrtki Podravka – 15. 12. 2021.
Smatrate li da su i prehrambene navike unutar obitelji jedan od značajnijih razloga što se baca toliko hrane u školskim kuhinjama?
Da, prehrambene navike unutar obitelji definitivno imaju utjecaja. Na početku kad je projekt uveden vrlo često sam išla u škole i gledala kako se djeca ponašaju. Ima djece koja jedu sve, naučeni su da jedu ono što im je ponuđeno. No, ima i djece koja čim vide da je varivo ili samo vide naziv hrane ne žele je uzeti. Kao što sam već napomenula dešava se da djeca bace hranu, a da je uopće ne probaju. Značajnu ulogu u takvom ponašanju ima i vršnjački pritisak. Posebno u periodu adolescencije kad veliku ulogu igra društvo. Ukoliko u tom periodu života vaš prijatelj ili prijateljica kaže da neće jesti neku hranu, velika je vjerojatnost da to nećete ni vi.
Kako utjecati na to da učenici ne bacaju toliko hrane pripremljene u školskim kuhinjama?Imate li kakve preporuke?
Postoje dva načina. Jedan je da se promijeni jelovnik i da se djeci da ono što oni žele jesti. U tom se slučaju vraćamo na staro. Sve bi se svelo na par jela poput pizze, hot doga, bolonjeza…
Bilo bi idealno i produžiti vrijeme obroka, no koliko znam to je u dvosmjenskoj nastavi nemoguće. Nekad djeca ostave dosta hrane i zbog kratkoće vremena za obrok jer pod odmorom žele obaviti i neke druge aktivnosti.
No, ono što se može učiniti je pričati o hrani. Unutar škola bi trebalo osmisliti nekakav program i razgovarati o hrani ukoliko se želi osvijestiti što to znači pravilno se hraniti i zašto je to važno. Treba razgovarati i s učenicima i roditeljima i o tome koje su posljedice bacanja hrane. Bilo bi dobro voditi evidenciju o količini pripremljene i bačene hrane i te podatke putem plakata ili na neki drugi način barem povremeno predočiti učenicima i roditeljima. Možda se mogu prirediti i neke mini degustacije kad se u jelovnik uvrsti neka nova namirnica. Također i kroz prezentacije učenike upoznati s novim namirnicama i tome zašto su korisne u prehrani.
Možda je i moguće organizirati da se neki dodaci serviraju posebno. Primjerice u sendviče se mogu staviti bazični sastojci, a ostali (ajvar, krastavci….) mogu biti ponuđeni da ih uzme tko želi. /Petra Kušec, 8. b; foto: S. L./
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Misli održivo” pa smo i našu glavnu temu posvetili održivosti. Naši novinari istraživali su održive i neodržive ljudske djelatnosti i ponašanja. Pišemo i o održivim aktivnostima koje provodimo u školi, a najviše smo se fokusirali na problem bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji.
Anketa je pokazala da učenici ne vole variva, ali često bacaju i sendviče koje su svrstali na treće mjesto na listi poželjnih jela
Analizu problema bacanje hrane pripremljene u školskoj kuhinji nastavljamo interpretacijom ankete u kojoj su sudjelovali naši učenici predmetne nastave, njih 148 od ukupno 167 učenika. U prethodnom članku interpretirali smo zašto su neki odustali od prehrane u školskoj kuhinji. Prenijeli smo i tvrdnje anketiranih da im roditelji daju novac za hranu iako se hrane u školskoj kuhinji. Anketiranjem smo utvrdili i da većina učenika koji se hrane u školskoj kuhinji dobivaju još između 10-20 kuna dnevno za kupovinu hrane.
U ovom članku donosimo podatke o tome kako su učenici ocijenili jela koja se nude u školskoj kuhinji. U anketi su mogli ocjenjivati 28 jela koja se češće ponavljaju u jelovniku. Među ponuđenim jelima bila je i pizza koju su učenici ocijenili s najviše petica. Čak 84 anketiranih učenika (87,5%) pizzi je dalo odličnu ocjenu. Drugo mjestu po broju dobivenih petica dobio je hot dog. Njemu je 76 (79,2%) anketiranih učenika dalo odličnu ocjenu. Na trećem mjestu je sendvič kojem je peticu dalo 75 učenika (78,1%).
Na četvrtom mjestu po broju petica nalazi se čokolino. Njemu je 68 učenika (70,8%) učenika dalo peticu, a piletina s mlincima je peto najomiljenije jelo. Tom je tradicionalnom jelu peticu dalo 67 učenika (69,8%) učenika.
No, unatoč dobrim ocjenama tim jelima, u kantama pred kuhinjom često se može vidjeti i prilično pune kante nepojedenih sendviča, mlinaca i piletine, čokolina…
Od šest variva koje su ocjenjivali učenici najviše petica dobili su grah sa špekom i grašak s piletinom. Njima je po 20 učenika (20,8%) dalo odličnu ocjenu, a najviše je jedinica dobilo varivo od poriluka. To je jelo jedinicom ocijenilo 14 učenika (14,6%). Ni ostala variva poput graha s kašom, variva od leće ili variva od kelja nisu baš omiljena kod naših učenika. Nisu baš niti obožavatelji svinjetine sa satarašem i rižom. To je jelo dobilo najaviše trojki.
Prema ocjenama učenika može se zaključiti da oni još nešto radije jedu knedle s mlijekom, griz s čokoladom i müsle s mlijekom.
Uvjerljivo najviše jedinica dobila je tjestenina s makom. Čak 25 učenika (26,%) dalo joj je tjestenini s makom jedinicu, a peticu samo 11 učenika(11,5%). Drugo najlošije ocjenjeno jelo je tjestenina s čokoladom. Njoj je 18 učenika (18,8%) dalo jedinicu.
Rezultate ove ankete predočit ćemo Županiji, ali i učenicima i Vijeću roditelja. Roditelje ćemo pitati kakve su prehrambene navike njihove djece kod kuće, a na satovima razrednih zajednica to ćemo pitanje postaviti i učenicima. Možda nam uspoređivanje prehrambenih navika kod kuće i onog što se dešava u školi pomogne u pronalaženju rješenja problema bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji. /Petra Kušec, 8.b; foto: S.L./
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Misli održivo” pa smo i našu glavnu temu posvetili održivosti. Naši novinari istraživali su održive i neodržive ljudske djelatnosti i ponašanja. Pišemo i o održivim aktivnostima koje provodimo u školi, a najviše smo se fokusirali na problem bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji.
