Home Blog Page 162

Gorski kotar pamtit ćemo po poštenju radnika Ine

0

Terenska nastava

GORSKI KOTAR PAMTIT ĆEMO PO POŠTENJU RADNIKA INE

Sedmaši posjetili Teslin zavičaj

Na mramornom natipisu istaknuti su brojevi pod kojima su prijavljeni Teslini patenti
Na mramornom natipisu istaknuti su brojevi pod kojima su prijavljeni Teslini patenti

Kad su iz fluorescentnih cijevi koje su u rukama držali Monika Horvat i Kristijan Jug bljesnule iskre poput munje svi smo se prestrašili, a Monika se u čudu trznula, samo je Kristijan ostao pribran i čak se počeo smijati.

Prilikom ovog događaja nitko nije bio ozlijeđen jer to nisu bile prave munje nego dio upoznavanja s eksperimentima koje je nekad provodio čuveni znanstvenik Nikola Tesla. Naši Monika i Kristijan ovaj su eksperiment uspješno izvršili u Memorijanom centru “Nikola Tesla”, kojeg smo mi sedmaši posjetili 9. listopada u pratnji naših učiteljica Sofije Vukalović, Andreje Martinčić i Đurđice Trakoštanec.

Kustosica muzeja nam je ispričala puno zanimljivih podataka o životu našeg znanstvenika Nikole Tesle. Zapamtila sam da je Nikola Tesla patentirao oko 700 izuma, a najvažniji bez kojeg život danas ne bi bio zamisliv je izmjenična struja.

Učiteljica Đurđica predvidjela pad

U muzeju nas se jako dojmilo bakreno jaje koje se, kako smo doznali, vrti zbog sile elektromagnetskog polja. Taj pokus s bakrenim jajetom Tesla je prvi puta demonstrirao 1893. na Svjetskoj izložbi u Chicagu.

Statua N. Tesle pred Memorijalnim centrom
Statua N. Tesle pred Memorijalnim centrom

U vanjskom prostoru muzeja, gdje su također prikazani neki Teslini izumi, jako smo živnuli. U trenutku kad smo se nalazili pored jedne naprave uronjene u vodu, učiteljica Đurđica Trakoštanec predvidjela je budući događaj kazavši: “Samo bi nam sad trebalo da netko padne” i upravo se to i desilo. U vodu je pao naš Kristijan Mikec i smočio se tako da je morao skinuti i potkošulju.

Na našem izletu posjetili smo i Zavičajni muzej u Ogulinu, gdje smo razgledali Spomen sobu čuvene književnice Ivane Brlić- Mažuranić, rođene u Ogulinu 1847. Tamo smo, između ostalog, vidjeli i njene školske svjedodžbe u kojim su zabilježene njene ocjene iz krasopisa i računice, kako se tad nazivao predmet matematika. U muzeju smo doznali da se upravo gradi multimedijalni centar u kojem će se pričati bajke Ivane Brlić-Mažuranić, a financira se iz fondova Europske unije.

U šetnji Ogulinom doznali smo čuvenu legendu o vješticama s Kleka, a posjetili smo i Đulin ponor uz koji se veže legenda o lijepoj Đuli. Ona se navodno u 16. stoljeću bacila s tog mjesta u ponor rijeke Dobre nakon što je njena ljubav, krajiški kapetan Milan Juraić, poginuo u bitci s Turcima. Litica iznad ponora, liči na profil muškarca koji gleda prema ponoru, stoga Ogulinici vole reći da „to Milan gleda kud je nestala njegova Đula“.

Veroniki vraćena izgubljena torbica

Posjet mlinu na Vrilu Gacke
Posjet mlinu na Vrilu Gacke

Zanimljivo je bilo i u posjetu pilani gdje smo doznali da prerađuju isključivo bukovo drvo, a svoje proizvode izvoze ponajviše u Egipat i Njemačku. Oduševili su nas i stari mlinovi na Vrilu Gacke. U jednom od mlinova gledali smo kako se melje brašno, ali i kušali kockice slasnog domaćeg kruha. Neki su iskoristili priliku i kupili svježe mljeveno brašno, no većina nas ipak se odlučila za nešto tradicionalnije suvenire poput olovaka i razglednica s natpisom Gacka.

Uz sva ova zanimljiva mjesta koja smo posjetili ovaj izlet svi ćemo pamtiti i po poštenju radnika Inine bezninske pumpe na odmaralištu nakon Ogulina. Naime, naša kolegica Veronika Tomak tamo je izgubila torbicu s novčanikom i mobitelom. No, radnici na pumpi pronašli su torbicu sa stvarima i javili se na broj Veronikinog tate. Tata je nazvao razrednicu i u povratku kući svratili smo na pumpu i naša je Veronika dobila svoje stvari.

Hamburger u karlovačkom MC Donaldsu nakon povratka torbice i novca Veroniki je sigurno bolje prijao, a uživali smo i svi mi i na našem posljednjem stajalištu prije povratka kući i najeli se do sita. Naravno da smo nakon toga povratili energiju pa je razgovore o dojmovima često prekidala i pjesama, najčešće “Vozačka dozvola” pjevačice Lidije Bačić. /Nikolina Ranilović, Karla Senko, 7.b; fotografije: Andrea Martinčić, Martina Kešerer,7a; Lorena Hubina, 7.a /

Veronika Tomak u Zavičajnom muzeju u Ogulinu
Veronika Tomak u Zavičajnom muzeju u Ogulinu

Imaju li učenici škola bez dvorana slabije motoričke sposobnosti?

0

Istraživanje

IMAJU LI UČENICI ŠKOLA BEZ DVORANA SLABIJE MOTORIČKE SPOSOBNOSTI?

Trećaše za potrebe diplomskog rada testirala studentica Jež

Testiranje trećaša eurofit testovima
Testiranje trećaša eurofit testovima

U trećem razredu u utorak (29.10.) provedeno je testiranje motoričkih sposobnosti učenika. Testiranje je uz pomoć eurofit testa provela Katarina Jež, studentica pete godine Učiteljskog fakulteta iz Čakovca, s ekipom svojih kolega.

Ovo testiranje studentica Jež provela je za potrebe svog diplomskog rada u kojem će istražiti motoričke sposobnosti učenika u školama s dvoranom i bez dvorane. Osim učenika naše škole testirat će i sposobnosti učenika OŠ Kalnik, koji također nemaju dvoranu i usporediti ih s rezultatima OŠ Sidonije Rubido-Erdödy, čiji učenici imaju dvoranu.

IMG_1048
Studentica Katarina Jež i novinarka Valentina Horvat

– Ideja za ovo istraživanje pala mi je napamet jer sam kao učenica OŠ Kalnik tjelesni radila u holu, pa me uvijek zanimalo jesmo li zakinuti zbog nepostojanja dvorane, odnosno imaju li učenici bez dvorane slabije motoričke sposobnosti – kazala nam je Jež.

Usporedne rezultate testiranja studentica Jež poslat će nam početkom iduće godine, nakon što završi svoje istraživanje. /Valentina Horvat, 5.c/

Katarina Jež i trećaši
Katarina Jež i trećaši

Ipak smo preživjeli

0

Izlet
IPAK SMO PREŽIVJELI
Tri osmaša novinarima pripremala riblji paprikaš

Domaćin Mihael i novinarke prilikom serviranja paprikaša
Domaćin Mihael i novinarke prilikom serviranja paprikaša

Trbuh nas ipak nije bolio niti smo povraćale nakon što smo pojele riblji paprikaš koji su, nama članovima novinarske na jezeru Ravenska Kapela (19. 10.), pripremili osmaši Mihael Glasnović, Fabijan Lončar i Karlo Srbljinović.

Paprikaš nije bio loš, a bio bi i bolji da je bilo više ribe. Našim kuharima izgovor je bio da nas je malo, no mi smo zaključile da im se valjda nije dalo čistiti drugog šarana kupljenog za tu priliku.

Manjak ribe u “fišu” oprostili smo im jer smo proveli ugodan dan u šetnji i razgledavanju jezera, a usput smo Jasmina i ja pomalo uvježbavale snimanje tv reportaže. Jasmina Futnak je bila zadužena za sliku, a ja za zvuk.

Kad montiramo naš snimljeni materijal, imat ćete priliku vidjeti ljepotu jezera u Ravenskoj Kapeli, kako se pravi riblji paprikaš i tko je sve bio na ovom avanturističkom izletu s ipak sretnim završetkom. /Ana-Marija Nemčić, 5.b/

Snimili film „Do daljnjeg u podrumu“

0

Mali DOKUart

SNIMILI FILM “DO DALJNJEG U PODRUMU”

Na filmskoj radionici u Bjelovaru pet dana učili od režisera Damira Čućiča i snimatelja Borisa Poljaka

Polaznici radionice na projekciji u Domu kulture u Bjelovaru
Polaznici radionice na projekciji u Domu kulture u Bjelovaru

Kako snimiti i montirati dokumentarni film, Jasmina Funtak i ja učile smo na filmskoj radionici održanoj u sklopu Malog DOKUarta. Radionica je održana u Bjelovaru od 6. – 11. 10. u Domu mladih.

Mogućnost da pohađamo radionicu dobile smo zahvaljujući našem filmu „Tjelesni na betonskom hodniku već 49 godina“, jer je on od 38 pristiglih filmova izabran među 7 filmova koji su prikazani posljednjeg dana Malog DOKUarta u kino dvorani Doma kulture u Bjelovaru.

Radionicu su vodili montažer i režiser Damir Čućić te snimatelj Boris Poljak. Polaznici su osim Jasmine i mene bili učenici ostalih pozvanih filmova, te po dvoje predstavnika svake bjelovarske osnovne škole.

O dokumentarnom filmu učili smo praktično. Naime, tehniku snimanja i montaže savladavali smo snimajući film o dvojici mladih glazbenika Emanuelu Pavunu i Dominiku Šabiću, polaznicima Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara. Film smo nazvali „Do daljnjeg u podrumu“ (možete ga pogledati na http://dokuart.hr/), a u njemu talentirani mladi glazbenici otkrivaju kako su se upoznali, osnovali vlastiti muzički sastav, o višesatnim vježbanjima sviranja, svojim hobijima, planovima i svom doživljaju glazbe.


Zbog snimanja putovali i u Samobor

Kad se film montira puno puta se pregledavaju kadrovi kako bi se odredio njihov poredak. Neke smo misli naših sugovornika zato već znali napamet. Meni se osobito svidjela Dominikova misao da će “dobro biti ono što radimo s ljubavlju, što radimo iskreno sa srcem”.

Jasmina s junakom filma Emanulom Pavunom
Jasmina s junakom filma Emanulom Pavunom
Jasmina i voditelj Boris pripremaju se za snimanje
Jasmina i voditelj Boris pripremaju se za snimanje

Kako je Dominik za snimanja filma bio na glazbenoj radionici u Samoboru, jedan smo dan išli snimati u Samobor, a zbog Emanuela smo putovali u Paljevine, selo blizu Bjelovara, gdje Emanuel živi.

Ni ta putovanja, ni rano dizanje ni meni ni Palčici, kako je našu Jasminu nazvao voditelj Čučić, nisu predstavljali problem uz voditelje koju su uvijek bili spremni odgovoriti na svako naše pitanje. Naravno dobroj atmosferi u Bjelovaru doprinijelo je i dobro društvo polaznika radionice, a družili smo se ne samo na radionicama, već i za vrijeme obroka u restoranu „Bjelovar“, u pansionu u kojem smo bili smješteni, i na večernjim projekcijama dokumentarnih filmova.

Posljednju večer posebno smo odužili naše druženje u pansionu. Zato je bilo još teže ustati nego obično, no ipak smo bili posve budni za vrijeme završne projekcije u Domu kulture, gdje su naš radionički film i sve filmove izabrane za projekciju zajedno s nama pogledali i naš ravnatelj, pedagoginja i 8 naših kolegica. / Veronika Puškar, 8.c/

 Grand Prix dobio film „Totalno drukčiji od drugih“
Na Malom Dokuartu dodijeljene su i četiri novčane nagrade. Glavnu nagradu Grand Prix (i iznos od 5.000 kuna) dobio je film OŠ Bartola Kašića „Totalno drukčiji od drugih“. To je zanimljiv film o učeniku prvog razreda koji svaki dan u školu dolazi s kravatom.

Voditelji Boris Poljak izvlači "putnike" za Samobor, Damir Čučić u zelenoj majici
Voditelji Boris Poljak izvlači “putnike” za Samobor, Damir Čučić u zelenoj majici

 

Naši voditelji lani nagrađeni Arenama

Naši voditelji montažer i režiser Damir Čučić i snimatelj Boris Poljak, snimili su zajedno nekoliko eksperimentalnih i dokumentarnih filmova, a zajedno su radili i na igranom filmu „Pisma ćaći“. Čućić je režirao film, a Poljak je bio direktor fotografije. Taj je film lani u Puli dobio veliku Zlatnu arenu kao najbolji film i još 3 Zlatne arene i to za montažu, ton i sporednu ulogu.

Mjesec knjige započeli Hlapićem i Striborom

0

Kvizovi
MJESEC KNJIGE ZAPOČELI HLAPIĆEM I STRIBOROM

Pobjednici – grupe žutih i rozih

Karla, Patricija,Filip i Leonard - pobjednici kviza
Karla, Patricija,Filip i Leonard – pobjednici kviza

Mjesec knjige u našoj školi započeli smo kvizom o romanu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. U kvizu održanom 14.10. sudjelovali su učenici trećeg razreda, učiteljice Dubravke Kos. Pobijedila je grupa žutih u sastavu: Karla Ferenčak, Filip Ifšak, Patricija Fagnjen, Leonard Ban.

Luka, Karolina, Katarina i Helena - pobjednici kviza "Šuma Striborova"
Luka, Karolina, Katarina i Helena – pobjednici kviza “Šuma Striborova”

Drugi kviz je održan 21.10. u četvrtom razredu učiteljice Blaženke Svoboda, a učenici su se natjecali u poznavanju priče “Šuma Striborova”. Ovaj put pobijedila je roza grupa u kojoj su bili: Helena Kralj, Karolina Matus, Katarina Ifšak, Luka Pacur.

O aktivnostima koje ćemo još provoditi u sklopu Mjeseca knjige obavijestit ćemo vas uskoro. /Mihaela Ivanek, 5.c/

Kustos

0

Muzeji ne mogu bez njih

KUSTOS

Muzeologija se može studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Sara i Karla s kustosom Ozrenom Blagecom
Sara i Karla s kustosom Ozrenom Blagecom

Razgovarajući o pripremi teksta o našem izletu u Gorski kotar, spomenuta je riječ kustos.
Neki od nas prisutnih zbunili su se i pitali što znači ta riječ. Zato smo je odlučili istražiti.

Nakon što smo to učinili, Sara Orak i ja prisjetile smo se da smo mi prije 2 godine na jednom novinarskom zadatku razgovarale s kustosom. Bilo je to u Gradskom muzeju Križevci, a kustos Ozren Blagec pričao nam je svoja saznanja o našem slavnom sumještaninu podbanu Gašparu Orehovačkom.

Sad smo vam već gotovo otkrili što to rade kustosi. Dakle kustosi (riječ je latinskog porijekla i znači čuvar) su zaposlenici muzeja koji vode brigu o muzejskim zbirkama, prikupljaju, sređuju, štite i čuvaju muzejsku građu.

Kustosi, kako to piše na stranici http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/book/part2/node0703.htm, provode i potrebna istraživanja, organiziraju izložbe i pišu o svojim istraživanjima. Kustosi i održavaju stručna predavanja za posjetitelje muzeja .

Da bi se postalo kustos potrebno je završiti fakultet. Budući kustosi mogu studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za muzeologiju i postati diplomirani muzeolozi. No, nije isključivo taj fakultet uvjet da bi se netko mogao zaposliti kao kustos, već su kustosi u muzejima često i povjesničari, povjesničari umjetnosti, arheolozi i druge srodni stručnjaci, no svi moraju odraditi pripravnički staž i položiti stručni ispit.

Istražujući o zanimanju kustosa doznali smo da je u Hrvatskoj zaposleno 408 kustosa, viših kustosa i muzejskih savjetnika. /Karla Senko, 7.b/

U muzejima rade i..

Na stranici http://djecjikutak.muzej-rijeka.hr/index.php/o-muzejima/tko-radi-u-muzeju/ doznali smo da u muzejima često rade i :
Restauratori – obnavljaju stare predmete, pazeći da one zadrže svoj originalni izgled.
Konzervatori – se bave zaštitom predmeta od propadanja. Posebnim alatima i raznim zaštitnim premazlma štite predmeta od pucenja, hrđanja i sličnog.
Preparatori – rade u prirodoslovnim muzejima. Zaslužni su za to da izložene preparirane životinje izgledaju kao da su žive.

Poslušajte što smo snimili za posjeta HRT-u

0

Radio i tv

POSLUŠAJTE ŠTO SMO SNIMILI ZA POSJETA HRT-u

Posjet novinara HRT-u – klikni na poveznicu i poslušaj

Kamera u prvom planu teška je 300 kg
Kamera u prvom planu teška je 300 kg

Članovi novinarske i filmske grupe, nas 15, dana 24. rujna posjetili smo Hrvatsku radioteleviziju.

Kroz prostore radija i televizije provela nas je Nada Chedid iz odnosa s javnošću HRT-a, a vrlo srdačano uz sokove, kekse i grickalice u prostorima radija ugostila nas je Sandra Maričić, urednica emisije „Stigla je pošta“.

U našem zvučnom prilogu poslušajte samo dio onog što smo doznali o radiju i televiziji koji su smješteni u ogromnoj zgradi u Zagrebu na adresi Prisavlje 3. /Mihaela Ivanek, 5. c/

Chadid pokazuje "frižider" - dokumentaciju
Chadid pokazuje “frižider” – dokumentaciju
Voditeljica Dubravka Družinec govori o nama u emisiji "Konvoj"
Voditeljica Dubravka Družinec govori o nama u emisiji “Konvoj”
U prostoru Dnevnika sa Sinišom Kovačićem
U prostoru Dnevnika sa Sinišom Kovačićem
Viking Mihael u garerobi HRT-a
Viking Mihael u garerobi HRT-a
U studiju "Anton Marti"
U studiju “Anton Marti”
U studiju emisije "Dobro jutro"
U studiju emisije “Dobro jutro”

 

Sa urednicom Sandrom Maričić
S urednicom Sandrom Maričić
Na tv ekranu snimka s kamere uživo
Naša  snimka s kamere uživo

Imamo svog Bolta

0

Atletika

IMAMO SVOG BOLTA

Djevojčice i dječaci drugi na međuopćinskom u atletici

Ivan Benčec, pobjednik i skoka u vis
Ivan Benčec, pobjednik  skoka u vis
Ivan Štriga, pobjednik utrke na 100 m
Ivan Štriga, pobjednik utrke na 100 m

I mi imamo svog BoltaIvana Štrigu, učenika 8.c. Ivan doduše ne trči ispod 10 sekundi poput svog uzora, ali i njegovih 12,71 bilo je dovoljno za pobjedu u utrci na 100 metara na međuopćinskom natjecanju u atletici za učenike osnovnih škola. Natjecanje je održano u četvrtak 17. 10. na križevačkom stadionu, a mi smo se iz Križevaca vratili sa srebrnim peharom.

Drugo mjesto osvojili smo u konkurenciji učenika iz OŠ Sokolovac, OŠ Andrije Palmovića Rasinja, te dviju velikih križevačkih škola OŠ Ljudevita Modeca i OŠ “Vladimir Nazor”. Unatoč jakoj konkurenciji i činjenici da je među sudionicima natjecanja bilo dosta onih koji treniraju atletiku u Atletskom klubu “Križevci”, mi smo briljirali zahvaljujući i strategiji našeg mentora Saše Šikića koji je očito dobro izabrao učenike za pojedine discipline.

Benčec preskočio 150 cm

Osim Štrige prvo mjesto osvojio je još Ivan Benčec (8.c). On je pobijedio u disciplini skok u vis preskočivši 150 centimetara. Početna visina bila je 115. Letvica se podizala svakih 5 cm, a na samom kraju po centimetar. Sa svakim podizanjem letvice naše navijanje postajalo je sve glasnije, a atmosfera na tribinama sve vatrenija. Borba je bila vrlo tijesna i do zadnje minute nije se znalo tko je pobjednik. Na kraju je Ivan ipak imao manje rušenja od drugoplasiranog suparnika Edija Koštića iz Nazora i našeg Nikole Ciganovića (8. a) koji je ove i prošle godine natjecanje u skoku u vis završio na trećem mjestu. Za proglašenja rezultata svi smo skočili s tribina i u pobjedničkom zanosu vrištali u krugu oko Ivana, koji je znatno napredovao od prošle godine kad je bio 6.

Našem odličnom plasmanu na natjecanju značajno su doprinijeli i drugi te trećeplasirani učenici. Nedavni pobjednik krosa Mihael Mladen (8.a), osvojio je drugo mjesto u utrci na 300 metara s rezultatom od 43,06. Na početku utrke Mihael nije dobro startao, ali je “potegnuo” u završnici i na cilj stigao samo s 1 sekundom zaostatka za pobjednikom Maksom Brčićem, inače kadetskim prvakom Hrvatske na 300 metara. Podsjetimo da su njih dvojica bili glavni suparnici i na krosu, no tad je Maks završio na drugom mjestu.

Drugo mjesto osvojio je i Tomislav Srbljinović (8.c). On je bio drugi u utrci na 100 metara. Treća mjesta osvojili su David Brčić (8.a) u disciplini bacanja kugle i učenik Nikola Miklečić (8.b) u disciplini skok u dalj.
“Naši dečki” bili su izvrsni i u štafeti na 100 metara, osvojivši prvo mjesto ispred drugoplasirane ekipe Modeca i trećeplasiranog Nazora. Za pobjedničku ekipu nastupili su Ivan Štriga, Mihael Mladen, Tomislav Srbljinović i Nikola Ciganović.

Organizatori razmislite o natjecanju najboljih   po disciplinama 

Šteta što ni naša štafeta, niti pojedinačni pobjednici u disciplinama neće nastaviti natjecanje jer se zbrajaju rezultati u svim disciplinama i na županijsko natjecanje ide samo prvoplasirana ekipa u ukupnom poretku. Možda bi bilo dobro da organizatori razmisle da se u sklopu natjecanja u atletskim disciplinama organizira i natjecanje u kojem bi se mogli dokazati i pojedinci, a ne samo ekipe škola.

Na međuopćinskom natjecanju iz atletike, nisu se istaknuli samo dječaci, već je i ekipa djevojčica osvojila drugo mjesto. Djevojčice nisu ni u jednoj disciplini osvojile prvo mjesto, ali su u 5 od ukupno 7 disciplina na ovom natjecanju osvojile drugo ili treće mjesto.

Druga je u utrci na 100 metara bila Petra Španić (8.a), a Veronika Kušec (8.b) bila je trećeplasirana u utrci na 300 metara. Svojim drugim mjestom na 600 metara sve nas je ugodno iznenadila učenica Ivana Peklić (7.a). U disciplini bacanja kugle osvojili smo drugo i treće mjesto. Druga je bila prošlogodišnja pobjednica Irena Črnec (8.c), a treća lani šestoplasirana Veronika Puškar (8.c). Treće mjesto u štafeti na 100 metara osvojila je ekipa u sastavu Petra Španić (8.a), Karolina Šok (6.b), Veronika Kušec (8.b), i Ivana Jelak (8.b).

Ovaj dan na stadionu u Križevcima bio je dan za pamćenje, jedino nam je žao što se svojih izvrsnih postignuća naši učenici jednog dana neće moći prisjetiti gledajući medalju s natjecanja. Naime, ove godine, valjda zahvaljujući sve većem nedostatku novca u školama, najbolji nisu dobili medalje. Samo će školi ostati pehar kao dokaz postignutih rezultata jer jedine su nagrade bile su pehari za škole kao sudionike natjecanja. /Katarina Pofuk 8.c/

Atletičarke i mentor S. Šikić
Atletičarke i mentor S. Šikić

Naj rezultati naših natjecatelja

Djevojčice:

100 metara -Petra Španić-14.41 – 2. mjesto
300 metara – Veronika Kušec – 48,99 – 3. mjesto
600 metara – Ivana Peklić – 2.06,59 – 2. mjesto
Štafeta 4 * 100 – P. Španić, K. Šok, V. Kušec, i I. Jelak – 1.00,46
Kugla- Irena Črnec 8,08 – 2. mjesto

 

Dio natjecatelja muške ekipa i mentor S. Šikić
Dio  muške ekipe i mentor S. Šikić

Dječaci:

300 metara – Mihael Mladen- 43.06 – 2. mjesto
Štafeta 4 * 100 – I. Štriga, M. Mladen, T. Srbljinović, N. Ciganović – 52.47 – 1. mjesto
Skok u vis – Ivan Benčec – 150 cm – 1. mjesto
Skok u dalj – Nikola Miklečić – 460 cm – 3. mjesto
Skok u vis – Nikola Ciganović – 140 cm – 3. mjesto
Bacanje kugle – David Brčić –  9.98 m  – 3. mjesto

Nogometaš brži od atletičara

0

Kros

NOGOMETAŠ BRŽI OD ATLETIČARA

Pobjedio Mihael Mladen 

Mihael Mladen, pobjednik krosa
Mihael Mladen, pobjednik krosa

Mihael Mladen, učenik 8. a, pobjednik je krosa na međuopćinskom kros natjecanju za učenike viših razreda osnovnih škola. Natjecanje u krosu održano 11. 10. u parku OŠ “Vladimir Nazor”.

Naš vrsni nogometaš Mihael na tom se natjecanju uspio plasirati na prvo mjesto i to ispred atletičara Atletskog kluba “Križevci”, Maksa Brčića iz OŠ “Vladimir Nazor” i Tvrtka Palijana iz OŠ Ljudeviat Modeca. Obojica navedenih atletičara u natjecanjima Hrvatske atletske lige postižu odlične rezultate za križevački klub. Upravo Mihaelov izvrstan plasman omogućio nam je ekipno drugo mjesto u konkurenciji dječaka iz 6 škola.

Naše predstavnice na krosu su također bile ekipno druge, a najbolji pojedinačni rezultat, četvrto mjesto u ukupnom poretku, osvojila je Veronika Kušec. /Mateja Zajec, 8.a/

Ženska i muška kros ekipa s mentorom Sašom Šikićem
Ženska i muška kros ekipa s mentorom Sašom Šikićem

Djeca nisu igračke

0

Čudni običaji

DJECA NISU IGRAČKE

Nezadovoljni američki posvojitelji novi dom djeci traže preko interneta

Fotografija preuzeta  s www.flicker.com
Fotografija preuzeta s www.flicker.com

Preko interneta se danas može reklamirati i kupiti svašta i sve više ljudi i u našoj zemlji se odlučuje na reklamiranje i kupnju preko interneta.

Nemam ništa protiv takvog načina oglašavanja i kupovine, no doista me šokiralo kad sam pročitala da „Amerikanci koji više ne žele djecu usvojenu iz inozemstva nove udomitelje jednostavno pronalaze preko interneta, ponekad posve bez kontrole vladinih službi“. Nedavno (13. 09. 2013.) je o toj temi pisao Jutarnji list. Iz tog teksta sam doznala da se putem interneta gotovo svaki tjedan dana na udomljavanje nudi jedno dijete usvojeno iz inozemstva. Najčešće su to djeca u dobi od šest do 14 godina.
Djecu koju više ne žele, obitelji su oglašavale preko grupa na Yahoou ili Faceboku. Jedna žena iz Nebraske u svom je oglasu za udomljavenje 11-godišnjeg dječaka iz Gvatemale napisala: „ Užasno me sram reći, ali stvarno nam se ne sviđa ovaj dječak iz Gvatemale“.

Djecu odbacivali i zbog klempavih ušiju korekcija01

Neke obitelje, kako navodi Jutarnji list, djecu su reklamirale i prepuštale ih posve nepoznatim ljudima. Razlozi su ponekad doista bili zapanjujući. Neke obitelji jednostavno nisu bile „zadovoljne klempavim ušima i „čudnim“ izgledom svojih štićenika“, a neki usvojenu djecu više nisu željeli kad su dobili vlastitu djecu.

Djeca koja su na takav način prepuštena posve nepoznatim ljudima, doživljavala su grozote. Jedna kineska djevojčica kod svojih novih udomitelja bila je primorana iskopati vlastiti grob. Djevojčica iz Rusije kod svojih je udomitelja bila prisiljavana na spolni odnos, a osoba iz te obitelje pri tom je po njoj urinirala. Liberijsku tinejdžericu Quitu, preko internet oglasa u Americi je udomila obitelj Eason, kojoj je socijalna služba oduzela oboje njihove biološke djece, a bili su optuživani i za seksulano zlostavljanje. Bivši udomitelji, ostavili su Quitu kod Esonovih bez socijalnih radnika ili odvjetnika. Djevojčica je poslije ispričala da je već prvog dana otkrila da novi staratelji u svojoj kući na kotačima nemaju krevet za nju, već je morala spavati s njima u krevetu, a Nicole Eson, njena nova starateljica u zajedničkom je krevetu spavala gola.

Obitelj Eson nije kažnjena

U SAD-u, kako piše Jutarnji, niti jedna služba ne prati što se dogodi s djecom usvojenom iz iznozemstva, pa tako i obitelj Eson i dalje nekažnjeno živi na Floridi iako se nikad nije doznalo gdje je dvoje inozemne djece koji su jedno vrijeme, također preko interneta udomili od nezadovoljnog bračnog para.

Ovaj me članak Jutarnjeg lista doista šokirao. Ne mogu shvatiti da ima ljudi koji se prema djeci ponašaju kao prema stvarima, pa ukoliko nisu zadovoljnih njihovim klempavim ušima, stave oglas na interenet i predaju ga drugoj obitelji i smatraju da je problem riješen. Podsjeća me to na onu reklamu iz teleprodaje: „Ukoliko našim proizvodom niste zadovoljni možete ga vratiti u roku od 15 dana“. No, djeca nisu stvari i djeca su ljudi, imaju osjećaje, treba im roditeljska ljubav, podrška i toplina obiteljskog doma.

teddy_bear_amazing_best_wallpapers_imagesPlemenito je usvojiti dijete, no kad ga jednom usvojiš, usvojeno dijete trebalo bi voljeti kao i vlastito, a ne ga zbog izgleda ili nekog drugog razloga odbaciti poput neke potrgane stvari. Po mom mišljenju posvajanje bi u svakoj zemlji trebalo biti zakonom strogo regulirano i slučajevi poput ovih američkih ne bi se smjeli događati – jer djeca nisu igračke.

/Mihaela Galaš, 8.c; fotografije  preuzete s interneta/