Prozorsko staklo se rasulo u stotine komadića, a zvuk lomljave „privukao“ je u hodnik brojne učenike i nekoliko učitelja. Staklo na prozoru nasuprot učionice kemije „stradalo“ je u četvrtak 31. 10, prije sedmog sata, točnije u 13:15 kada su se dvojica sedmaša naguravala na kozliću.
U jednom trenutku jedan od sedmaša na kozliću izgubio je ravnotežu te se pokušao primiti za drveni dio prozora, ali je promašio i udario po staklu, a ono se razbilo. Srećom nikom se ništa nije desilo. No, nastradat će kućni budžet roditelja učenika odgovornih za ovu štetu, jer kako nam je rekao ravnatelj Stjepan Lučki, opraštanja više nema za štete za koje se utvrdi krivac.
Prozor je još uvijek na popravku, pa se ne zna koliko će iznositi račun, no za ustakljivanje jednog prozorskog krila, zajedno s prijevozom do staklara cijena je prije znala iznositi i do 150 kuna.
Od domara Ivice Biškupa doznali smo da je ove školske godine to je prvi razbijeni prozor, no prošle godine učenici su zbog naguravanja razbili desetak stakla na prozorima i ulaznim vratima. /Karla Senko,7.b,fotografije: S.L. 7.b/
Na ovom mjestu svi mogu biti odjevni po najnovijoj modi
Igrica koja moju prijateljicu Irenu Črnec i mene “drži” još od 2009., kad smo je pronašle na internetu, je Stardoll.
Iskustvo s tom igricom podijelile smo i s ostalom djecom iz našeg sela, oni su je širili dalje i uskoro je ta igrica postala hit među učenicama naše škole. Što nas toliko oduševljava u toj igrici? Ponajprije to što smo, igrajući tu igricu, u toku s modnim trendovima. Naime, ova igrica igračima omogućava da lutke uz pomoću raznih alata odijevaju u skladu s najnovijim modnim trendovima ili vlastitim zamislima.
Igrica se osim na stranici “Stardoll” može igrati i preko društvenih mreža Facebook i Twiter. Igricu je 2004. osmislila Finkinja Liisa Wrang (57), želeći djecu odvući od igara u kojima se ubija i puca.
Igrači ove igrice najčešće su djevojčice od 7 do 17 godina, iako postoji mogućnost da igraju i dječaci i to s muškim lutkama. Na početku odabiremo samo jednu mušku ili žensku lutku, te stvaramo svoj korisnički račun. Možemo kreirati i svoju vlastitu lutku tj. “MeDoll”.
Kad se pridruži u igru, nova lutka dobije 500 “Starkovanica” i 20 “Stardollara“ (koji imaju veću vrijednost)”. To je poseban novac, osmišljen samo za ovu igru. Njime se kupuje sve što joj je potrebno u igrici. Lutka ima i svoj apartman koji možemo urediti. Kad se počinje igrati apartman ima samo dvije prostorije, a ako se želi više prostorija, kuća, stanova ili vila, igračice mogu uplatiti pravi novac kako bi napredovale u razini statusa i postale “Superstar”, dobila dodatne povlastice te još novca.
Stardoll igra oko 200 milijuna igrača
Lutka koju zajednički oblače Katarina i Irena
Postoji još jedna razina statusa, to je kad igrač postane “Royalty”. To se može postati kad igračica (ili igrač) uplaćuje “Superstar” članstvo godinu dana. Odjeću, pribor, make-up za svoje lutke, i predmete za njihov apartman može se kupiti u posebnom dućanu nazvanom “Starplaza”. Postoje i blogovi na kojima se mogu nabavljati besplatne stvari, a najpoznatiji je HTGF.
U igri se može i umjetnički izraziti izrađivanjem scenografije, dizajniranjem odjeće, obuće, interijera, uređivanjem svog albuma, prezentacije u kojoj se predstavlja ostalim članovima itd.Definitivno najzanimljivije je to što se može postati prijatelj s ostalim članovima “Stardolla” i komunicirati s njima. Najčešće prijatelji razmjenjuju komentare o uređenosti apartmana, međusobno si prodaju svoje dizajnirane stvari ili pak glasaju jedni za druge kako bi postali “Covergirl” nekog časopisa te time postali poznati među ostalim članovima.
Postoje i tzv. tulumi koje mogu organizirati samo “Superstar” ili “Royalty” . Raspoređeni su po državama i može se ući u bilo koji tulum te se tamo zabavljati s ostalim članovima i njihovim lutkama.
Meni i Ireni ova kreativna igra još nije dosadila, a izgleda ni mnogim igračima diljem svijeta kojih je prema najnovijim podacima oko 200 milijuna./Katrina Pofuk, 8.c; fotografije:K.P; internet/
Severina, prva hrvatska lutka
Igrica “Stardoll” na hrvatskom jeziku dostupna je od rujna 2011. Lani od 25. lipnja do 1. srpnja bio je prvi Hrvatski tjedan. Za tu je promociju posebno dizajnirana hrvtska haljina, licitarsko srce i Severina, prva hrvatska lutka za odijevanje. “Stardoll” stranica ima oko 700.000 korisnika iz Hrvatske.
Mladić iz Popovca Kalničkog ozlijeđen je u prometnoj nesreći koja se dogodila 3. 11. 2013. u Svetom Petru Orehovcu u blizini zgrade Općine. Upravljajući vozilom Opel Tigra mladić je sletio s ceste i zabio se u hidrant i pri tom je srećom samo lakše ozlijeđen.
Razlozi slijetanja nisu nam poznati, no doznali smo da ozlijeđeni mladić nije bio vezan te je u trenutku nesreće izletio kroz vjetrobransko staklo. Srećom završio je u kukuruzištu i to ga je vjerojatno spasilo od težih ozljeda.
Navedena prometna nesreća, samo je jedna od sličnih u kojima se ozljede, a često i smrtni slučajevi, dešavaju zbog ispadanja vozača ili putnika iz automobila jer nisu bili vezani. Nedavno smo čitali da i preminula glumica Dolores Lambaša nije bila vezana u trenutku nesreće.
Stručnjaci upozoravaju – pojas za 45% smanjuje rizik pri sudaru
Stručnjaci upozoravaju (kako to piše portal sigurnost.info) da “istraživanja dokazuju da pravilno postavljeni i korišteni pojasevi smanjuju rizik od ozljeđivanja pri sudaru za oko 45%.”
Da je vrlo važno vezati se pokazuju i statistički podaci. Na stranici www. rtl.hr , pronašli smo podatak da “40 posto poginulih u 2011. nije bilo vezano”. Te je godine u prometu poginulo 418 ljudi.
Dakle, drage kolegice i kolege, roditelji, bake, djedov, svi vi koje vozite automobile ili ste suvozači, vežite se i kad idete do obližnje trgovine jer kako neki kažu : “Pametni znaju čemu služi pojas.” / Mihaela Ivanek, 5. c; fotografije: Lucija Hrg, 8.a/
[stextbox id=”warning”]Za ne vezanje pojasom kazna 500 kuna
Da se u automobilima vrlo često vozači i putnici ne vežu govori i podatak da je u prvih 6 mjeseci ove godine u Hrvatskoj bilo čak 38.585 prekršaja zbog nevezanja pojaseva. Više je bilo samo prekršaja zbog nepropisane brzine, a takvih je kako piše Glas Slavonije bilo 87.424. Pronašli smo i podatak da se ne vezanje pojasom kažnjava kaznom od 500 kuna.[/stextbox]
Stanovnici u velikim gradovima Kine često nose maske
Smog je zagađenje zraka nastalo kombinacijom magle i dima, a riječ je nastala od dviju engleskih riječi smoke-dim i fog-magla.
Tu riječ nisu na satu razredne zajednice znali učenici 5. a, zato smo je istražili i došli do zaključka da nije čudno što je petaši nisu znali jer kod nas u Orehovcu smoga nema. To je zato jer kod nas nema nikakve industrije, a baš su industrijski pogoni najveći „krivci“ za smog jer sagorjevanjem pogonskih goriva (ugljena, nafte) nastaju štetni spojevi (ugljični dioksid, sumporov dioksid) i pepeo. Oni u
No, zemlje s razvijenom industrijom imaju velikih problema sa smogom. Tako je London 1952. punih 5 dana bio „omotan“ oblacima smoga i navodno je zbog toga bilo 4000 smrtnih slučajeva zbog problema s disanjem.
U međuvremenu problem smoga u Europi nije više toliko izražen, zato, kako smo istražili, posljednjih desetljeća zbog smoga jako pate Kinezi. Tamo je industrija sve razvijenija,a i sve je više automobila, ali Kina nije još kao europske zemlje uvela tako stroge propise o emisiji štetnih plinova pa se njihovi veliki gradovi guše u smogu.
Nizozemac patentirao „usisivač za smog“
U Kini nije neuobičajena pojava da se zbog golemih količina smoga zatvaraju autoceste i zračne luke. Jedan od takvih slučajeva kako prenosi balkans.aljazeera.net desio se i krajem rujna na sjeveroistoku Kine. U njihovim velikim gradovima vidljivost ponekad zna biti i manja od 10 metara, kao nedavno u Pekingu, a ljudi na ulicama često nose maske preko nosa, kako bi se zaštitili od udisanja smoga.
Ipak, možda ima nade da se problem smoga riješi ili barem ublaži i prije nego što Kinezi krenu poput Europljana sa strožim propisima o emisiji štetnih plinova i smanje korištenje ugljena i nafte. Naime, kako piše Večernji list (u članku od 29.10) nizozemski inovator Daan Roosegaarde patentirao je „elektronički usisivač zraka“.
Njegov izum radi na principu elektrostatičkog polja „kojim se napravi rupa u smogu i koji privlački čestice smoga na bakar, nakon čega se usiše na zemlji“. Zasad je nizozemski inovator napravio uspješan pokus u zatvorenom prostoru, a nada se da će uspjeti i vani. /Helena Habijanec, 8.c; fotografije: preuzete s interneta/
Za bolji zrak u Meksiko Citiyu jedan dan u tjednu miruju auti
U nekim zemljama uspjevaju se smoga riješiti i bez usisivača za smog. Na stranici www.dw.de ( Deutsche Welle) pronašli smo primjer da su sve uspješnije sa smogom bore i u Meksiku Citiyu. Oni su 1990. godine imali samo 8 dana dobru kvalitetu zraka, a prema mjerenjima kvalitete zraka, 2012. broj dana dobrog zraka porastao je na 237 dana.
To im je uspjelo tako što su tvornice koje šire štetne plinove preselili iz grada, poboljšali su kvalitetu goriva i uveli su mirovanje automobila jedan dan u tjednu.
Europa se smoga rješava i preseljavanjem prljave industrije u siromašne zemlje
Razvijene europske zemlje imaju sve manje smoga jer su posljednjih desetljeća ulagale puno napora kako bi se sve više orjentirali na čistiju energiju (sunce, vjetar, električna energija) i smanjivale udio sumpora u gorivima poput ugljena.
No, svoj su problem rješavale i preseljavanjem „prljave“ industrije, često baš u siromašne zemlje na drugim kontinetnima.Tome u prilog govori i podatak (pronašli smo ga na stranici Deutsche Welle) da je udio uslužnih djelatnosti u kineskom gospodarstvu u 2012. iznosio 44,6 posto, dok je u Njemačkoj taj udio 70 posto, a u Francuskoj čak 80 posto.
Uvijek nasmiješena diplomirana pravnica Snježana Švagelj iz obližnjeg Štrigovca, nova je tajnica u našoj školi. U školi radi od početka ove školske godine, a ako je još niste imali priliku upoznati, doznajte ponešto o njoj iz ovog teksta.
1. Kad sam bila mala maštala sam o tome da ću postati učiteljica.
2. Studirati pravo valjda sam otišla jer sam puno gledala američke serije o odvjetnicima. No, već na studiju shvatila sam da je stvarnost drugačija od serija.
3. Diplomirala sam 2008., a dosad sam stekla samo godinu dana radnog staža. Tu godinu dana staža stekla sam radeći na zamjenama kao tajnica u školama (Oš Sidonije Rubido Erdödy u Gornjoj Rijici, OŠ “Grigor Vitez” u Svetom Ivanu Žabu) i predavajući predmete gospodarsko pravo i osnove trgovačkog prava u Srednjoj školi “Ivan Seljanec” u Križevcima, te Srednjoj školi Konjščina. U međuvremenu sam sa sezonskim radnicima brala jabuke, jagode, salatu i papriku.
Odgovor 3
4. Nisam baš sigurna da bih željela zgoditak na Lotu, jer oni koji dobiju loše završe.
5. Živim u Štrigovcu i do posla mi autom treba 5 minuta.
6. Osnovnu školu pohađala sam u Gornjoj Rijeci, a gimnaziju u Križevcima.
7. U slobodno vrijeme bavim se svojim cvijećem.
Odgovor 7
8. Volim praviti kolače, a najradije jedem kremšnite.
9. Moj kućni ljubimac je mačka.
10. Casual odjeća je moj odjevni stil.
11. Nemam baš neku omiljenu boju.
12. Kao što se vidi, bižuterija je moj omiljeni nakit.
13. Moj idol u djetinjstvu bio je Dražen Petrović.
Odgovor 13
14. Volim gledati sport na tv-u. Najradije nogomet, a zimi skijaške skokove.
15. Prije sam gledala Sulejmana, ali sad za serije nemam vremena.
16. Moj omiljeni radio je Antena, no uglavnom ga uspijem slušati samo u autu.
17. U posljednje vrijeme najviše sam čitala stručnu literaturu s područja pedagogije i psihologije zbog
polaganja ispita iz pedagoško-psihološke izobrazbe.
Odgovor 14
18. U srednjoj školi najdraža knjiga mi je bila „Zločin i kazna“
19. U školi sam najviše voljela povijest, čak sam razmišljala o studiju povijesti jedno vrijeme. Ok mi je
bila i matematika, a nisam baš voljela tjelesni.
20. Najdraži film „Scindlerova lista“
21. Naj glumac Ben Affleck.
22. Slušam raznu glazbu. Odgovara mi Antenin izbor glazbe.
23. Svakodnevno čitam vijesti na portalu 24 sata.
24. Moj životni moto je: “Treba se veseliti svakom novom danu jer svaki dan je prilika da se nauči nešto novo”. I još jedan: “Za ničim ne treba žaliti”.
25. Rado se smijem jer s osmijehom je sve bolje. /Helena Habijanec,8.c; fotografije: H. H.; internet/
Šarenu i udobnu odjeću popularizirao hipi pokret čuven po izreci „Make love, not war“
Jedan od modnih stilova koji se često vraća barem s nekim svojim osnovnim elementima je i hipi stil.
Karakteristike tog stila, izrazito popularnog šezdesetih godina 20. stoljeća, bile su trapez hlače, široke košulje i tunike, kožni prsluci, dugačke suknje i haljine. Hipi odjeće bila je žarkih boja, vrlo često s cvjetnim te afričkim i indijskim motivima, ukrašena resama, a za izradu odjeće najčešće su se koristili prirodni materijali.
Suknje bojane kod kuće
Odjeća se, kako piše www.zanosna.com, „često izrađivala kod kuće ili se dekonsturirala rezanjem, bojanjem, dodavanjem našivaka i slično“. Hipiji nisu imali omiljene kreatore, niti su si dozvoljavali da nose odjeću s vidljivim znakom neke modne kuće, a često su je kupovali i u trgovinama rabljenom robom. Njihov je izbor, kako to ističe www.onamagazin.com, bila samo jeftina, udobna i jednostavna odjeća. Uz ovaj stil odjeće najčešće su se nosile, mokasine, sandale, cipele s platformama i čizme, a u trendu je bilo i biti bos. Hipiji su se kitili narukvicama i naušnicama od drvenih perli i kože. Na nakitu i odjeći je vrlo često bio istaknut znak peace.
I one su uredile kosu u hipi stilu
Cvijeće, marame i trake u kosi
Kosa se ukrašavala marama, cvijećem i različitim trakama, a najpopularnije su bile prirodne frizure, tj. duga, lepršava kosa, „neukrotiva poput same prirode“. Tad je takva kosa simbolizirala pobunu, a na pobuni je zasnovan i cjelokupni hipi pokret koji se protivio ratu u Vijetnamu, tadašnjoj službenoj američkoj politici i stilu života.
Hipi pokret kreće iz Amerike, a njegovi pripadnici protive se materijalističkom sustavu vijednosti, razlici među ljudima po nacionalnoj i religijskoj osnovi. Pripadnici hipi pokreta propagiraju seksualne slobode, zalažu se za čuvanje prirode i mir, a protive se ratu. Uz tu njihovu filozofiju, koju su nazivali i flower power, vezana je i izreka: Make low, not war (Vodite ljubav, a ne rat). Dio pripadnika pokreta živio je nomadskim životom i u komunama. Veliku štetu pokretu nanijeli su brojni pripadnici koji su koristili droge.
Iako hipi pokret zamire početkom sedamdesetih, hipi stil gotovo svake sezone ima svoje poklonike. Ove proljeće prema pisanju www.nadlanu.com propagirala ga je manekenka Allesandra Ambrosio, a fashion.hr ističe da su se posljednjih sezona u hipi stilu oblačile i Kate Moss, Siena Miler i Nicole Richie.
I među kreatorima svako malo netko koristi elemente hipi stila. Na t.portalu pronašli smo tako podatak da su haljine iz kolekcije D&G (Dolce&Gabanna) za 2009. bile u hipi stilu, a wannabemagazine piše da su 2011. elemente hipi stil u svojim kolekcijama koristili Missoni i Jil Sander.
Hipiji sebe zvali djecom cvijeća
Pripadnici hipi pokreta sebe nisu voljeli nazivati hipijima već djecom cvijeća ili čudacima (freak), a termin hipi su koristili mediji i političari. Izraz hipi, dolazi od engleske riječi hipster, što je u pogrdnom smislu označavalo bijele Amerikance koje su se družili i bili uključeni u život i kulturu svojih crnih sugrađana jer su se zalagali protiv diskriminacije./Mateja Zajec 8.a; fotografije preuzete s interneta/
The Beatles i Janis Joplin – glazba hipi generacije
Glazba hip generacije je bio rock, a neki od omiljenih glazbenika bili su Janis Joplin, Jimi Hendrix, Bob Dylan, Frank Zappa, grupe The Graatful Dead, The Beatles, The Who, Rolling Stones…
Pripadnik Beatlesa John Leonon autor je brojnih pjesama koje su prenosile karakterističnu filozofiju hipi pokreta, npr. Imagine, Make lowe not war, Give Peace A Chance…(možeš ih poslušati na Youtubu)
Vrijeme velikih rock festivala
Hipi pokret poznat je i po masovnim koncertima. Najpoznatiji i najmasovniji bio je onaj u Woodstocku 1969. Procjenjuje se da jetom rock festivalu prisustvovalo oko 450-500 tisuća ljudi.
Na ovo pitanje odgovorila bih da želim izmijeniti mjesto gdje živim, izgled svoje sobe, televiziju, no sve su to materijalne stvari.
Željela bih da moja obitelj stalno bude dobre volje, da sam pametna kao Stephen Hawking ili Albert Einstein, da znam slikati kao da Vinci ili da sam pokretna kao Blanka Vlašić. Željela bih da mogu ići kamo god poželim…. Željela bih da nema rata i da je mir u svijetu. Da se ljudi ne ubijaju, da se djeca ne otimaju ili da ljudi ne umiru. Željela bih da nema zlobnih ljudi i da se svi vole. Željela bih da nema vulkanskih erupcija, potresa ili bilo kakvih katastrofa. Budimo realni, to sve nije moguće.
Nekad razmišljam zašto su ljudi uopće izmislili novac? Kome je pomogao i koga usrećio? Neke stvari ipak neću shvatiti, recimo one bolesne ljude koji svašta rade maloljetnicima i sretna sam što živim u ovom skučenom mjestu. Sretna sam što nisam gladna i što imam krov nad glavom i najvažnije što imam obitelj.
Zato svaki put kada mi netko postavi pitanje što želim izmijeniti u svom životu, paziti ću što odgovaram. /Helena Habijanec, 8.c ; mentorica Brankica Raguž/
Želim živjeti i biti dio svijeta gdje su beskrajna žitna polja i voćnjaci, mirisne šume, u svijetu bez rata i nasilja, bez mina i bombi.
Ljudi, biljke i životinje, svi gradovi i države, svi smo mi samo jedan mali svijet u beskonačnom svemiru.
Učinilo mi se da bi zaista i ja, iako sam još dijete, mogao nešto promijeniti da bi na zemlji svima bilo bolje. Znam da baš u ovome trenutku neko dijete u Africi umire od gladi. Još uvijek se vode ratovi gdje i djeca pogibaju. Dakle, svi bismo mi, pa tako i ja, trebali malo bolje razmisliti o svijetu u kojem živimo. Manje bismo trebali bacati hrane, čuvati pitku vodu. Trebali bismo biti skromniji, odgovorniji… Imati više razumijevanja za one kojima je naša pomoć najpotrebnija.
Ja ću se više truditi kako ne bih uništavao prirodu zato što je ona moj jedini dom i trebala bi biti moj svijet okupan suncem i mirom. /Ivan Zelić, 8.c ; mentorica: Brankica Raguž/
Što bih ja željela izmijeniti u svom životu? Kada bi me to netko upitao nespremnu i odmah očekivao odgovor, zaista ne znam što bih mu odgovorila. Vjerojatno ništa.
No, sada, kada sam malo razmislila, shvatila sam da prvo treba malo razmisliti o tome što je to zapravo moj život i što se sve u njemu događa. Shvatila sam da se zapravo sve tiče mog života. Sve što ja znam, čujem negdje, sve za što općenito znam ima nekakve veze s mojim životom. Čim meni do moje svijesti dođe nekakva informacija, ona automatski postaje jednim malim ili velikim djelom mog života.
Trenutno ja u svojoj glavi imam puno informacija vezanih za mene, za školu, za Svijet, za moju obitelj i sve su one dijelovi mog života. Možda ponekad poželim da imam neki novi najmoderniji mobitel, tipa iPhone 5, vilu na moru, bazen, da imam manje obaveza, ali kada okvirno gledate shvatili biste da su sve to neke materijalne sitnice ili možda neke veće stvari koje mi i čine zadovoljstvo u početku, ali kasnije opet imam neku novu želju koja potisne zadovoljstvo vezano za prijašnju ispunjenu želju. Naravno da i ja imam takvu želju i svi ih ostali imaju, ali ovako okvirno nemam nikakvu želju vezanu za osjećaje, obitelj, školu, zapravo neke osnove u životu, a da nisu vezane uz ništa materijalno. A znate zašto? Zato što ja to već sve imam. Svi mi imamo. Mi svi imamo osnovne potrebe čak i više od toga i zato ne shvaćamo kako nam je dobro i kako možemo biti sretni što sve imamo, a ne tražiti još i više.
Kad biste većinu nas pitali što želimo, sigurna sam da bi većina želja bili mobiteli, automobili ili takvo nešto, no postoji iznimka. Postoje ljudi kojima mobitel ne bi pao na pamet. Postoje ljudi koji ne znaju što je mobitel. Nevjerojatno, zar ne? Znate li koje su to osobe? Tko to razmišlja na drugačiji i kakvi to način? Tko tako govori? To govore gladna usta. To govore žedna usta. To govore usta na potpunom izmaku snaga. Ne moraju to biti samo ljudi iz Afrike, takvi se ljudi nalaze svuda oko nas.
Prošećite nekim glavnim dijelovima Zagreba, a da vas negdje ne zatekne neki prosjak i ne zamoli vas za dvije kune koje nama ne znače ništa, a njima znače više negoli mi to možemo uopće zamisliti. Vidjela sam takvih prosjaka na stotine i urezali su mi se u pamćenje, a time postali i dijelovi mog života. Ako su oni tako bijedni, kako je tek onima u Africi.
Želim izmijeniti upravo to. Želim bijedu, glad, nasilje i svu zloću ovoga Svijeta pretvoriti u suprotno značenje ovih riječi. Neki ljudi kažu da je ovako trebalo biti i da je život mali korak ispred vječnosti, ali zašto onda komplicirati? Zašto je ljudima ovako komplicirano u životima i zašto si oni sami dodatno kompliciraju materijalnim dobrima? Želim samo da svi ljudi imaju barem osnovne potrebe. Želim neka se daje i onim ljudima koji nemaju jer su i oni dijelovi mog života. /Katarina Pofuk 8. c ; mentorica: Brankica Raguž/
Područna škola Gregurovec 11. listopada ove godine predstavljala je Osnovnu školu Sveti Petar Orehovec na Danima zahvalnosti za plodove zemlje u Križevcima.
Svi mi, učenici od 1.- 4. razreda i naše učiteljice išli smo autobusom u Križevce. Na trgu su bili drveni štandovi. Svoj štand smo najprije ukrasili lišćem i jesenskim plodovima: kestenima, kukuruzom, orasima, jabukama i tikvicama. Zatim smo na štand stavili kruh i peciva koje su pekle naše mame i bake. Peciva smo zapakirali i prodavali. Naša Samantha, učenica 4. razreda bila je odjevena u vilu jeseni pa je jesenskom haljinom privukla pažnju prolaznika.
Osim nas na trgu su sa svojim štandovima bili i učenici svih ostalih osnovnih i srednjih škola iz Križevaca i okolice te Učeničkog doma. Naša Valerija dala je intervju za TV Srce, a učiteljica Ljubica za Radio Križevce.
Bilo je lijepo vrijeme i puno posjetitelja i kupaca. Lijepo smo se zabavili, podružili i na kraju počastili sladoledom./Paola Tukša, 2. razred PŠ Gregurovec; fotografije: Irma Vargić/
Prozor je još uvijek na popravku, pa se ne zna koliko će iznositi račun, no za ustakljivanje jednog prozorskog krila, zajedno s prijevozom do staklara cijena je prije znala iznositi i do 150 kuna.
