Volonteri

PUTEM SKYPE-a RAZGOVARALI SMO SA “ZLATNIM VOLEKOM”

Lakuš: Ima onih koji bi nešto htjeli, ali nisu se voljni angažirati jer ne vide smisao u davanju sebe drugima. Takvi uvijek očekuju da netko drugi nešto učini

– Često su me prijatelji pitali zašto volontiraš kad bi u to vrijeme mogao raditi neke studentske poslove i zaraditi. No, nije sve u materijalnom, ja sam radeći volonterski stekao puno različitih iskustava i mnoštvo prijatelja na koje mogu računati. Poveznica za angažiranje u korist općeg dobra bili su i moji ukućani. Naime, još od djetinjstva išao sam s majkom na neke aktivnosti koja je ona organizirala u Društvu naša djeca. Bilo mi je zabavno kad sam joj mogao nešto pomoći i takav me način rada zainteresirao – kazao nam je to Goran Lakuš iz Koprivnice, dobitnik Zlatnog voleka za 2011. To je nagrada za volonterski rad, koju svake godine dodjeljuje koprivnička udruga UMKO. S Lakušom smo putem Skype-a razgovarali (27.11.), u povodu Međunarodnog dana volontera, na satu razredne zajednice našeg 8. a razreda.

Volontirao i u Norveškoj

Lakuš je nagrađen je za aktivnosti koje je na sportskom i kulturno zabavnom planu provodila Udruga športske rekracije podravskih studenta u kojoj je djelovao kao član, a potom i kao predsjednik. Ove je godine završavajući studij politologije bio na studentskoj razmjeni u Norveškoj. I tamo se volonterski angažirao, ali je razmjenjujući iskustva s norveškim studentima od njih saznao i da se volonterski rad tamo jako cijeni i uzima se u obzir prilikom traženja posla.

– Ima onih koji bi nešto htjeli, ali nisu se voljni angažirati jer ne vide smisao u davanju sebe drugima. Takvi očekuju da će uvijek netko drugi učiniti nešto – rekao nam je Lakuš na kraju razgovora. Dometnuo je i da preporuča mladima da volonitraju, da budu članovi udruga, rade stvari korisne za zajednicu i druže se kroz takve aktivnosti, a ne samo u virtualnom svijetu.

U Europi volontira 100 milijuna ljudi

Nakon razgovora s nagrađivanim volonterom Lakušom, o volonitranju nam je govorila učenica Lucija Šantić, koja je pripremila ppt prezentaciju o volonterstvu. Od Lucije smo doznali da se Međunarodni dan volontera obilježava 5. prosinca i da volonteri mogu biti svi bez obzira na dob, spol, starost, nacionalnost ili neku drugu posebnost. – Jedino važno je odlučiti izdvojiti nešto svog vremena i odabrati na koji ga način pokloniti nekom tko treba pomoć- istaknula je Lucija

Od nje smo čuli i podatak da Europi volontira oko 100 milijuna ljudi. Taj je podatak 2011. iznio šef Delegacije EU-a u Hrvatskoj Paul Vandoren. Volontiraju i mnoge poznate ličnosti, a neki od njih i kao ambasadori dobre volje pri UNICEF-U. U Hrvatskoj su to npr. Slaven Bilić, Bojana Gregorić-Vejzović, a u svijetu David Beckham, Beyonce, Oprah Winfrey…

Iz Lucijinog predavanja doznali smo i da mnogi mladi iz naše zemlje volontiraju i u drugim državama, te da se o mogućnostima volontiranja u međunarodnim kampovima može više doznati na stranici Volonterskog centra Zagreb ( www.vcz.hr ).

Nakon razgovor s Lakušem i Lucijinog predavanja i sami smo odlučili volontirati i osjetiti kako je to. Kako ćemo se to angažirati mi učenici 8. a, pročitajte u narednom tekstu rubrike Povećalo. /Ana-Marija Ferenčak, 8.a; fotografije S.L./

Žvakaća guma

NAJVIŠE ŽVAKA U UČIONICAMA HRVATSKOG I MATEMATIKE

U Singapuru zabranili žvakanje. Ne bih volio da se u našoj školi povedu za singapurskim primjerom

Većina vas sigurno voli žvakati žvake. Volim i ja i to najviše Orbit žvake. No, mrzim kada mi se žvaka zalijepi za cipelu ili odjeću, a to mi se dogodilo nekoliko puta. Jednom mi se u Križevcima zalijepila i za cipelu. To je bilo baš nezgodno, razvlačila se u nitima s cipele, a ja sam neznajući kako da je skinem trljao cipelom o pod dok nekako nisam uspio odstraniti veći dio žvake i nastavio hodati. Još je gore kad vam se žvaka zalijepi u školi za odjeću, pogotovo za hlače, pa vam se oni ostaci koje nikako ne možete odlijepiti stalno lijepe za stolicu.

Unatoč tome što nas učitelji često opominju da žvake ne lijepimo na klupe i stolice, dosta učenika to ipak radi. Iz razgovora s našim spremačima doznaje se da najviše nalijepljenih žvakaća ima u učionicama hrvatskog i matematike. Spremači su rekli i da nemaju nikakva sredstava za jednostavno odstranjivanje žvaki, već ih stružu uz pomoć špahtla. – To teško ide i za to treba dosta vremena, a trag žvake ipak ostane – rekla je spremačica Katica Tremski, dodavši da osim na klupama i stolicama žvake nekad nalaze zalijepljene i po zidovima.

U Rimu potroše 5,5 milijuna eura godišnje za čišćenje žvaki 

Loše navike u vezi s odbacivanjem žvakaćih guma u nekim se zemljama kažnjavaju novčano. Takav je slučaj u Irskoj u kojoj su 2006. pokrenuli kampanju protiv bacanja žvaki po ulicama i uveli kazne od 125 eura za bačenu žvaku, kako to piše b92.net. U Rimu se, prenosi portal vijesti.me, svaki dan na ulice baci oko 15.000 žvaki, odnosno oko 5,54 milijuna žvaki godišnje. Rimljani su izračunali da ih uklanjanje svake odbačeno žvake košta 1 euro, pa ukupno godišnje potroše čak 5,5 milijuna eura na čišćenje žvaki s ulica.

U nekim našim gradovima nabavili su i specijalne strojeve za odstranjivanje žvaki s ulica. Sveznajući internet kaže da ih imaju i u Dubrovniku te Osijeku, a i da su Zadrani svoj stroj platili 190.000 kuna, kad su ga nabavili 2002. godine.

U azijskoj državi Singapur, kako piše glas-slavonije.hr, problem sa žvakama odlučili su riješiti na drugačiji način, zabranili su žvakanje žvakaćih guma.

Volim žvake i teško bi mi palo da se i u našoj školi odluče povesti za singapurskim primjerom i zato vam predlažem žvake, ali i sve ostale otpatke bacajte u koševe za smeće, zato u učionicama i postoje koševi. /Klaudije Mažar, 5. b; fotografije S.L.:internet/