Kako je bilo za posjeta Udruge slijepih imali ste priliku čitati u pisanom izvještaju, a sad poslušajte zvučni prilog.
U prilogu govore učenici 5.b: Sebastijan Orak, Marko Puškar, Lucija Biljan i Matija Kušec. /Uredništvo/
https://soundcloud.com/user415408116/posjet-udruge-slijepih-f-231214mp3
Ukrašavanje božićnih jelki kod kuće nam tek predstoji, ali u školi smo to već učinili.
Kako izgledaju neke od naših jelki, i kako su u nekim razredima povodom Božića uređeni panoi, pogledajte na priloženim fotografijama. /Lorena Hubina, 8.a; fotografije: L.H./
Neće ugristi onog na koga se naljuti, već će pljunuti na njega. To je običaj ljame, životinje koja spada u porodicu deva, ali od nje je manja i nema grbu. Visoka je do 1,8 metara i može težiti do 220 kilograma i poživjeti do 25 godina.
Iako je neki zovu južnoameričkom devom, ljama se od deve razlikuje i po dugačkoj vunastoj dlaki. Njena dlaka šiša se svake 2 godine, a kilogram postiže cijenu od 100 eura. Ljudi je uzgajaju ponajviše baš zbog te kvalitetne dlake, ali i zbog mesa koje u sebi ne sadrži puno kolesterola ( vrsta masnoće, najviše prisutna u namirnicama životinjskog porijekla).
Najviše ljama, više od 7 milijuna, živi u Južnoj Americi, u području Anda, a u 20. stoljeću počele su se uzgajati u Sjevernj Americi i Kanadi. Posljednjih godina uzgajaju ih i Europljani. Pronašli smo podatak da se uzgojem ljama bave i susjednoj državi Sloveniji.
Slovenac Gregor Ogrizek ljame uzgaja već 11 godina. Kako to piše portal 24. sata, Ogrziek je lani 5 ljama prodao i u Hrvatsku. Neki su ih naši zemljaci kupovali za seoski turizam, a neki kao kućne ljubimce. Mladunce ljame, ovaj slovenski uzgajivač, prodaje po 800 eura, a odrasli mužjaci znatno su skuplji i cijene dosežu i do 3500 eura.
U porodicu južnoameričkih deva, uz ljame (lama lama) spadaju još i guanko, alpaka i vikunja. Gunako (gunako lama) je velika poput jelena i ima krzno crvenosmeđe boje. Vikunja (lama vicugna) je sitnija. Ima kratku crvenkastu dlaku. Alpaka (lama pacos), građom tijela sliči ovci, ali ima dulji vrat. Najčešće je crna i bijela. Ima izrazito dugačku dlaku i od svih vrsta južnoameričkih deva, alpakina je dlaka najtraženija za proizvodnju vune.
Najpoznatija ljama na svijetu je Serge. Tu su osmogodišnju ljamu, iz cirkusa otela petorica pijanih francuskih mladića, lani u studenom. Nakon otmice šetali su s njom gradom Bordeauxom. Zbog toga su, kako to piše indeks.hr, završili u pritovoru, a na Facebooku je osnovana grupa potpore uhićenima koju je u 5 dana lajkalo preko 790.000 ljudi.
Za ljame kažu da su društvene i inteligentne. Dok ih neki uzgajaju zbog vune, nekima su ljame kućni ljubimci, a neki ih pokušavaju i dresirati. Na internetu smo pronašli da Njemica Nicole Doepper, svoju ljamu drži u stanu, a Domingo Pianezzi iz Perua svoju ljamu uči surfati.
Glogster plakat o ljamama Emanuele Črnec, u punoj veličini, pogledajte na poveznici ispod fotografije Glogstera. Na drugoj poveznici pogledajte surfanje s ljamom, a a na trećoj kako to izgleda kad se ljama ljuti. /Mihaela Ivanek, 6.c; fotografije preuzete s interneta/
http://emanuela11.edu.glogster.com/edit/ljama11/
Kako o dječjim pravima promišljaju učenici naših osmih razreda, imali su prilike nedavno pokazati i na satu likovnog odgoja učiteljice Željke Fadige. Nakon što su u uvodu sata čitali pojedine članke iz Konvencije o pravima djeteta, dobili su zadatak nacrtati strip o nekom od prava.
Nekoliko njihovih stripova pogledajte u nastavku, a na linku ispod teksta dostupna je Konvencija o pravima djeteta”. /Ana-Marija Nemčić, 6.b/
http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/KonvencijaUN_prava_djeteta.pdf
Pomoću zvučne lopte slijepe osobe mogu igrati nogomet. Postoji i zvučni pikadao, zvučna kuglana, računalo s govornom jedinicom, a čak i aparatić za očitavanje boja. Za sva ta pomagala koja olakšavaju život slijepim osobama čuli smo od Maje Koren Golub iz Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije. Ona i njen kolega Alen Kerovec, te članica Udruge Marica Lisjak posjetili su nas 11. prosinca.
Od naših smo gostiju doznali i da slijepe osobe pišu brajicom, pismom zasnovanim na ispupčenim točkicama. Njega je u 19. stoljeću izumio Francuz Louise Braille. Ispričali su nam i da su psi labradori najbolji vodiči slijepih osoba. Od njih smo saznali da su tiflolozi stručnjaci koji rade sa slijepim osobama. Sa slijepima rade i peripatolozi. Oni su posebno obučeni za poučavenje slijepih u orijentaciji i kretanju. Doznali smo i da u Zagrebu postoji Tiflološki muzej te da u njemu, ali i nekim drugim muzejima, ima taktilnih izložbi. Takve izložbe opipavanjem mogu „gledati“ i slijepe osobe.
Na ovoj smo radionici i sami na trenutak osjetili kako je to biti slijep kad smo s povezom na očima pokušavali hodati uz pomoć bijelog štapa, koji je obavezno pomagalo pri kretanju slijepih osoba.
Isprobavali smo i smulacijske naočale kako bi iskusili razne stupnjeve oštećenog vida, a učili smo i kako treba pravilno voditi slijepu osobu. Učenik Atillio Santo odvažio se voditi našu slijepu gošću Maricu Lisjak i od nje dobio pohvale da je dobro savladao tehniku vođenja slijepih. Pričajući o svom životu u mraku, od Lisjak smo doznali i da godišnje „pročita“ po stotinjak zvučnih knjiga.
Lani je, od križevačke Gradske knjižnice “Franjo Marković”, dobila i priznanje za najviše pročitanih knjiga.
Ipak, unatoč brojnim pomagalima koja omogućuju kvalitetniji život slijepim osobama, one trebaju pomoć osoba sa zdravim vidom. Na to su nas, na kraju radionice, upozorili naši gosti, pozvavši nas da ne zaobilazimo slijepe osobe, već da se ohrabrimo i pitamo ih trebaju li pomoć.
Što su o susretu s nama napisali na Facebook stranici Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije, pogledajte na poveznici ispod teksta. Na poveznici su i brojne fotografije s radionice./Sebastijan Orak, 5.b; fotografije S.L./
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.805390302836594.1073741888.575054935870133&type=1
Na jedan prijavljeni slučaj nasilja u obitelji dolazi još između 5-10 slučajeva koji žrtve ne prijave. Žrtve su najčešće žene, a one se nasilje često ne usude prijaviti. Doznali smo to od Marine Švagelj Jažić iz Udruge žena “Hera” Križevci. Ona i djelatnica policije Neda Jelak, prošli i ovaj tjedan, posjećivale su osme i sedme razrede naše škole s ciljem upoznavanja učenika s problematikom nasilja.
– Nasilje se često dešava obiteljima s problemom alkoholizma, ali je predrasuda da se nasilje dešava samo u takvim obiteljima – istaknula je Švagelj-Janžić. Na predavanju smo doznali i da je zakonska obaveza svake ustanove, ali i pojedinca prijaviti nasilje. Jelak je napomenula da je tokom ove godine križevačka policija intervenirala 81 puta zbog prekršaja vezanih uz obiteljsko nasilje, a lani je na području naše Županije zabilježeno 507 slučajeva.
Doznali smo i da se žrtve nasilja mogu obratiti u Herino Savjetovalište za žrtve nasilja ili na SOS telefon za žrtve nasilja. Taj telefon može se nazvati tokom cijelog dana na broj 048-711-077. /Josipa Ivšak, 8.a; foto: S.L./
U Klinčeku smo pisali o rap glazbi, modi i breakdancu kao važnim elementima hip-hop kulture, a preostao nam je još jedan vrlo važan element, a to su grafiti. O grafitima, koje Proleksis enciklopedija definira kao različite oblike anonimnih uličnih natpisa i likovnih ostvarenja, postoji podijeljeno mišljenje. Za neke su grafiti vandalizam (uništavanje kulturnih vrednota), a neki grafite smatraju umjetničkim oblikom suvremene umjetnosti i nazivaju ih umjetnost ulice.
U članku o grafitima na Wikipediji piše da treba razlikovati natpise i grafite. Grafiti su estetski (skladno, s ukusom) osmišljena likovna ostvarenja, a natpisi su nešto tipa „Marko voli Anu“, „Mi smo najbolji „…. Takvi natpisi na zgradama ili drugim javnim površinama, nisu nešto što obogaćuje karakter ulice ili grada, pišu na Wikipediji. No, neki takvi natpisi, iako nemaju umjetničku vrijednost, znaju ukazivati na socijalne ili druge probleme. 
Grafiti kao osmišljena likovna ostvarenja razvijaju se osobito od osamdesetih godina 20. stoljeća, kao izraz bunta mladih i to istodobno s razvojem rap glazbe. No, grafiti su poznati tisućama godina, jer grafitima se smatraju i crteži iz špilje Altamira u Španjolskoj ili špilje Lascaux u Francuskoj s naslikanim motivima lova, životinja …
Jedan od najpoznatijih grafiti umjetnika u Hrvatskoj je Slaven Kosanović zvani Lunar. On se grafitima bavi više od 25 godina, a osim u Hrvatskoj svoj je rad predstavio u brojnim zemljama u svijetu. Najpoznatiji u Zagrebu, po brojnim umjetničkim grafitima, je zid u Branimirovoj i to još od 1987. kad su po prvi puta na tom zidu u organiziranoj akciji iscrtani brojni grafiti. Taj smo podatak pronašli na stranici dnevnik.hr, gdje piše i da je zid u Branimirovoj treći puta oslikavan 2010. godine. Te je godine priliku da oslikava taj zid, na natječaju dobilo 64 umjetnika.
Crtanje i pisanje po zidovima i ostalim javnim površinama bez dozovole je kažnjivo. Na stranici zagrebancije.com, pronašali smo podatak da se osobu koju se zatekne kako crta po pročelju zgrade može kazniti kaznom od 1000 – 2000 kuna. Kako izgledaju grafiti koji se smatraju umjetnošću pogledajte u nastavku. /Ivana Miklečić, 6.b; fotografije grafita preuzete s Lunarove Facebook stranice/
Prilikom posjete PŠ Bočkovec, učenike i njihove učiteljice Nataliju Kos i Kristinu Dubravec, zatekli smo kako marljivo izrađuju velike zvjezdane pahuljice od papira.
No, zvijezde nisu jedini ukrasi koji će krasiti njihove učionice za božićne blagdane. Od ukrasa koje smo vidjeli posebno su nam se svidjele papirnate ruke u obliku drveta. Te ruke izradili su početkom školske godine i ukrašavaju ih u skladu s godišnjim dobom.
I matična škola te preostle tri područne škole, započele su ukrašavanje razreda, a u toku su i pripreme zajedničke božićne priredbe koja će se održati 23. prosinca u Vatrogasnom domu u Svetom Petru Orehovcu. /Lorena Hubina, 8.a; foto: L.H./
Još jednu medalju. na međuopćinskim sportskim natjecanjima za naš ŠSD „Mladost“, izborila je ekipa djevojčica. Ovaj puta u futsalu, sportu u kojem su se naše djevojčice natjecale prvi puta u povijesti OŠ Sveti Petar Orehovec.
U konkurenciji od ukupno 6 škola naše su predstavnice osvojile brončanu medalju, srebrne su bile djevojčice iz Oš Sidonije Rubido-Erdödy iz Gornje Rijeke, a zlatne učenice OŠ “Vladimir Nazor”.
Svojim nogometnim umijećem, na ovom natjecanju održanom 3. prosinca u Križevcima, od naših predstavnica posebno se istaknula učenica 7.b Karolina Šok.
Za našu ekipe nastupile su : Tina Mikec, Mateja Ferenčak, Ivana Horvat, Doroteja Mamek, Veronika Međan, Lorena Hubina, Karolina Šok , Patricija Fagnjen i Tina Filipan /Lorena Hubina 8.a; fotografija: Saša Šikić/
Timaritelji zagrebačkog zoološko vrta za merkate kažu da su među najsimpatičnijim životinjama u ZOO-u, a ove male životinjice rijetkog smećkastog krzna, teške svega do kilogram i dugačke do 35 centimetara, osim posjetiteljima zoloških vrtova zbog svog ponašanja izuzetno su zanimljive i biolozima.
Jedno istraživanje biologa o merkatima, započeto 1993., provodilo se čak 15 godina u njihovim staništima u pustinji Kalahari u Africi. To su istraživanje vršili znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji, a posebno su ih zanimali odnosi merkata u skupini.
Ovi živahni sisavci, iz porodice mungosa, žive u skupinama. U skupini ih je obično do 50, a znanstvenici su proučavajući ih, uočili da si međusobno puno pomažu. Ispomažu si pri hranjenu i dojenju mladunaca, održavanju jama u kojima žive, a posebno je zanimljiv njihov običaj stražarenja. Dok se većina skupine hrani, neki drže stražu kako bi ih upozorili na neprijatelje. Stražari promatraju s povišenog mjesta, u prosjeku s visine oko 60 centimetara, a uočeno je da su se neki penjali čak i na drvo visine do 6 metara.
No, merkati imaju i neke manje simpatične navike. Na primjer na čelu njihovih skupina je par koji određuje pravila (znanstvenici ih nazivaju alfa parom), a ostali su im potčinjeni. Taj alfa par stvara 80 posto potomstva. Ukoliko neka druga ženka iz skupine čeka mlade istovremeno kad i alfa ženka, nju protjeruju iz skupine.
Na linku ispod plakata pogledajte kako se merkati u zagrebačkom ZOO-u snalaze kad im sakriju cvrčke, njihovu omiljenu poslasticu. /Katarina Pacur, 6.c ; fotografije preuzete s interneta; izvori: Wikipedia; scienceinschool;tportal;cudaprirode/
….. Afrički starosjedioci smatraju da su merkati anđeli, koji štite ljude od đavla ili vukodlaka.
….. Rep merkata dug je do 25 metara, imaju duge tanke noge s prilično velikim kandžama.
…. Merkati mogu imati mlade kad navrše godinu dana. Najčešće mladunce imaju tokom ljeta, a u jednom leglu obično je do 4 mladunca. Mladi iz jazibne izlaze nakon tri tjedna, a sa 6 se počinju samostalno hraniti.
….. Alfa parovi žive od 6-10 godina
…. Merkati se uglavnom hrane kukcima, manjim sisavcima, gušterima, zmijama i jajima.
….. Prilično su otporni na otrov zmija i škorpiona.
….. Odrasli merkat može za samo nekoliko sekundi iskopati količinu pijeska čija težina odgovara njegovoj tjelesnoj masi.
