Rep mu služi kao “smočnica”

By

klincek

-

7. January 2015

0

Čudnovati kljunaš

Nekad davno imao i zube i bio dvostruko veći

kratkokljuni kljunasti ježak — Kratkokljuni kljunasti ježak

Ima kljun kao patka, rep kao dabar, leže jaja, a mama svoje mlade hrani mlijekom koje luči kroz kožu. Mladunci to mlijeko ližu. Zbog svog neobičnog izgleda, ovi sisavci, dobili su naziv čudnovati kljunaši. Neke sličnosti čudnovati kljunaš dijeli samo s još dvije životinje na svijetu, to su dugokljuni i kratkokljuni kljunati ježak. Oni također spadaju u red jednootvora. (Za red jednootvora karakteristično je da imaju isti tjelesni otvor za spolne organe, mokraćni sustav i izmet. Taj se otvor zove kolaka, pa te životine neki još zovu i kolaka životinje)

Čudnovati kljunaši žive u jazbinama i to samo uz istočnu obalu Australije i na Tasmaniji (otočna država u Australiji). Odrasli muški čudnovati kljunaš dugačak je oko 50 centimetara i težak do 1,7 kg, a ženke su nešto manje i teže do 1 kilogram. Takvi su kljunaši danas, no lani je u medijima objavljeno da je u Australiji nekad živio divovski čudnovati kljunaš, dugačak oko metar. Do takvog su zaključka o veličini kljunaša došli znanstvenici sa Sveučilišta Columbia koji su pronašli zub divovskog kljunaša. Starost pronađenog zuba procjenjuje na oko 5 do 15 milijuna godina.

dugokljuni kljunasti ježak — **Dugokljuni kljunasti ježak**

Divovski kljunaš imao zube

Današnji kljunaš za razliku od svog pretka više nema zube. Zamjenjuju ih rožnate tvorevine koje im služe kao sito. Dok stišće kljun, kljunaš njima „mrvi“ hranu. Kljun ovoj neobičnoj životinji služi i za orjentiranje pri ronjenju, obzirom da pod vodom roni zatvorenih očiju i ušiju.

Rep sličan dabrovom, također ima važnu ulogu u vodi, jer mu služi za upravljanje pri plivanju. Rep kljunašu služi i kao „smočnica“, u koju pohranjuje višak hranjivih tvari u obliku masti. Kljunaši se hrane uglavnom malim ribama i žabama, punoglavacima i ribljim jajima, a u jednom danu mogu pojesti hrane čak do polovice svoje težine. Noge su im opremljene plivaćim kožicama, ali i pandžama koje su im pomoć za kretanje po tlu.

Ima otrovnu bodlju

Kljunaši mogu postati roditelji s dvije godine. Ženka iznese obično do 3 jajeta. Grije ih tako što se sklupča uz njih. Kad se izelgnu, mladunci su dugački oko 2 cm, a do 4 mjeseca majka ih hrani mlijekom.

Kljunaši su nedruštvene životinje. Kad su uplašene, pod vodom mogu ostati i do 10 minuta. Opasne postaju u sezoni parenja. Tada u slučaju opasnosti koriste i otrovnu bodlju koja se nalazi na zglobu stražnjih nogu. Njome se služe uglavnom mužjaci, jer kod ženke tijekom prve godine starosti nestane žlijezda koja opskrbljuje bodlju otrovom. Otrov im je poput zmijskog i može usmrtiti životinju velične psa. Za ljude nije smrtonosan, ali uzrokuje jaku bol koja može trajati tjednima. /Emanuela Koretić, ; fotografije preuzete s interenet; izvori: e-skola.biol.; znanost.geek.hr)

Novinari „Klinčeka“ posjetili redakciju „Večernjeg lista“

By

klincek

-

6. January 2015

0

Stjepan Blažević i novinari laksa-171114 — Stjepan Blažević, zamjenik gl. urednika s nasim novinarima

Novine

Osmec: Novinarstvo je za mene najljepši posao na svijetu

Što će koji dan biti na naslovnici „Večernjeg lista“, odlučuju glavni urednik, njegov zamjenik i pomoćnici, a što će sve biti sadržaj pojedinih rubrika za taj dan, dogovaraju urednici rubrika. Oni o sadržaju ovog dnevnog lista, raspravljaju svako jutro u prostoriji u kojoj smo nedavno (17.11.), boravili i mi, članovi novinarske i filmske grupe, prilikom naše posjete redakciji “Večernjeg lista”.

Osmec Branka-laksa-171114 — **Urednica B. Osmec**

Naša domaćica Branka Osmec, urednica rubrike pisma čitatelja, provela nas je i kroz ostale prostore redakcije “Večernjeg lista”. Prilikom našeg “krstarenja” redakcijom upoznali smo i Stjepana Blaževića, zamjenika glavnog urednika te Ružicu Cigler, zastupnicu čitatelja. Ona nam je i omogućila posjet redakciji, nakon što je pisala o tekstu našeg učenika Luke Miklečića.

Za boravka u “Večernjem listu” našoj smo domaćici, postavljali brojna pitanja. Na naše pitanje o ustroju redakcije doznali smo da redakciju uz glavnog urednika, njegove pomoćnike i urednike rubrike čine i grafički te urednik fotografije. Uz navedene tu je još i urednik deska. Doznali smo i da je ekipa novinara iz deska zadužena za uređivanje prvih desetak stranica u novinama, u koje dolaze najaktualniji sadržaji.

„Šlager“ nije samo pjesma

Zapamtili smo i podatak da za “Večernji list” piše oko 250 novinara. Većina ih je u Zagrebu, a dio novinara izvještava iz brojnih gradova u Hrvatskoj i inozemstvu. Najviše je novinara “Večernjeg lista” završilo je novinarstvo, politologiju ili filozofski fakultet. No, Osmec nam je rekla da za “Večernji” pišu i liječnici, elektrotehničari…

Pitali smo je i kako se može postati dobar novinar i saznali da je osim poznavanja novinarskog stila pisanja, vrlo važno biti znatiželjan i stalno se obrazovati. Osmec nam je rekla da je u novinarstvu poželjna specijalizacija za praćenje određenog područje. Naučili smo da je remintenda ostatak naklade koji se ne proda, te da ti primjerci novina završe na recikliranju. Jedno od naših pitanja odnosilo se i na reklame. Njih naručitelji, pojasnila nam je Osmec, plaćaju po kvadratnom centimetru kojeg zauzmu na novinskoj stranici.

Zanimalo nas je koliko su novinari samostalni u osmišljavanju tema i doznali da u „Večernjem listu“ oko 40 posto tema predlože novinari, a 60 posto urednici. Pričajući o odnosima novinara i urednika, Osmec nam je preporučila da pogledamo film „U redakciji novina“, napomenuvši da prilično realno opisuje situacije u redakcijama novina.

Naučili smo i da “šlager” nije samo pojam u glazbi, već i izraz za udarne tekstove koji u novinama dobivaju više mjesta. Pričali smo i o tome kakve odlike treba imati dobra vijest i još puno toga o novinarskom poslu koji je, kako je to rekla urednica Osmec, za nju najljepši posao na svijetu. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije: Veronika Tomak, 8.a, Vanja Vidaković/

Večernji dio austrijskog koncerna

U razgovoru s urednicom Osmec doznali smo i da “Večernji list” izlazi od 1959., kada je nastao spajanjem “Večernjeg vjesnika” i “Narodnog lista”. Od 2000. godine, „Večernji list“ je dio “Styria Medien AG”. Taj austrijski koncern (tvrtka nastala spajanjem više tvrtki sličnih djelatnosti), u svom sastavu ima brojne dnevnike, tjednike, časopise, ali i tri radijske i jednu televizijsku.

Zastupnica čitatelja Ružica Cigler i Antonija Kos — **Zastupnica čitatelja Ružica Cigler i A. Kos**

Redakcija Vl- laksa-171114 — **Redakcija – desno soba zamjenika gl. urednika**

Lančići sa sovama „in“ su i u našoj školi

By

klincek

-

5. January 2015

0

Modni trend

LANČIĆI SA SOVAMA “IN” SU I U NAŠOJ ŠKOLI

„Krivac“ je modni kreator Marc Jacobs

Lančiće sa sovama sve se češće može vidjeti i u našoj školi. U 6. b takve lančiće ima 7 učenica, a na školskim hodnicima sovice često viđamo na osmašicama i sedmašicama. „Njuškajući“ po modnim blogovima na internetu, shvatili smo da mi malo kasnimo sa sovicama jer one su vrlo popularne već nekoliko sezona.

Znak sove na odjeći i nakitu jako je „in“ bio sedamdesetih godina, a za popularnost posljednjih godina „krivac“ je poznati kreator Marc Jacobs. Njegova kolekcija početkom 2009. bila je u znaku sove i otad kreće ponovni proboj sovica u modu.

Na blogu jewelry-and-stuff piše da je masovnom oduševljenju sovama pridonio i serijal knjiga i filmova „Harry Potter“, „gdje su sove predstavljene kao mudre i inteligentne životinje, koje su neraskidiv dio čarobnjačkog načina života“ . Oni koji su čitali knjigu sjetit će se i sove Hedvige koja je žrtvovala svoj život da spasi Pottera.

Kod nas je sova moda zavladala otkako iz Kine pristižu jeftine verzije tog nakita. Zanimljivo je da se znak sove nije zadržao samo na odjeći, već se proširio i na posuđe, dekoracije za kuće, pa čak i na kolače.

Ukoliko ste do sad nosili samo lančiće sa sovama, možda vas priložene fotografije nadahnu da i sami osmislite neki svoj vlasititi ukras sa svom. /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije iz privatnih albuma M.M i A.Š; ostale preuzete s interneta/

Sova simbol mudrosti, ali i ….

Pretražujući kako su ušle u modu naišli smo i na brojne zanimljivosti o shvaćanju simbola sove u nekim narodima. Dok je negdje, valjda zbog karakterističnog hukanja noću, povezuju sa smrću i nesrećom, u nekim je kulturama povezuju s mudrošću i uspjehom.

U antičkoj Grčkoj sova je bila omiljena ptica Atene, božice mudrosti. Oni su vjerovali da viđenje sove znači pobjedu i sova je bila zaštitnica grčke vojske u ratovima. U Welsu se nekad vjerovalo da da će novorođeno dijete biti blagoslovljeno čuje li trudnica sovin huk.

Među one koji sovu povezuju s nesrećom i smrću, spadali su i stari Rimljani te civilizacije Asteka i Maja. Magične moći sovama pridaju Arapi. Na primjer, u Alžiru se vjerovalo da ako se u ruku spavajuće žene stavi sovino desno oko, ona će reći sve što želite saznati.

Amerikanci već naručuju klonove svojih ljubimaca

By

klincek

-

3. January 2015

0

cloned-lancelot-encore_g31X6_52 — Američka obitelj s kloniralim psom Lancelotom

Kloniranje

Nagađalo se da su već uspješno klonirani i ljudi, no to nikad nije potkrijepljeno materijalnim dokazima

Najpoznatija ovca na svijetu zove se Dolly, a slavna je postala jer je bila prvi sisavac nastao procesom nespolnog razmnožavanja nazvanog kloniranje.

Umjesto jajne stanice korištena je odrasla somatska stanice. (Somatske stanice su sve stanice u tijelu osim spolnih.) Potomci takvog načina razmnožavanja nazivaju se klonovi.

Da bi nastala ovca Dolly, znanstvenici, iz škotskog Instituta Roslin, najprije su uzeli jednu stanicu iz mliječne žlijezde odrasle ovce i njenu jezgru ubacili u neoplođenu jajnu stanicu druge ovce. Iz te je neoplođene jajne stanice odstranjen DNK (molekula odgovorna za prenošenje nasljednih osobina). Potom su takav zametak usadili u maternicu treće ovce, tzv. surogat majke. Na taj način ovca Dolly postala je genetski slična prvoj ovci.

Dolly je klonirana 1997. i iako je pojam kloniranja otad odjeknuo u javnosti, Dolly nije prvi klon. Prema navodima Wikipedije prvi je klon bio punoglavac kojeg je 1962. stvorio britanski znastvenik Joh Gurdon, a otad se počeo i koristiti pojam kloniranje. Hrvatska enciklopedija piše da je prvi klonirani sisavac bio bijeli miš, a kloniran je 1995.

Zanstvenik Woo Suk Hwang prvi klonirao psa — **Znanstvenik Woo Suk Hwang prvi klonirao psa**

Klonirali konja, devu….

Nakon Dolly, koja je na svijet došla 1997., znanstvenicima je uspjelo klonirati još nekoliko životinjskih vrsta. Na engleskom izdanju Wikipedije pobrojene su ukupno 23 vrste kloniranih životinja.

Na internet stranicama na hrvatskom jeziku pronašli smo podatke da je mačka prvi puta uspješno klonirana 2002., u Americi. Konj je kloniran 2003., u Italiji, a pas 2005., u Južnoj Koreji. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2009., klonirali su devu, a kašmirska koza 2012., klonirana je u Indiji.

Talijanski ginekolog tvrdio da je klonirao čovjeka

Nagađalo se da su već klonirani i ljudi. Da mu je uspjelo klonirati ljude i to još 2000. godine hvalio se talijanski ginekolog Severino Antinori. Na portalu indeks.hr, pronašli smo i podatak da je 2002. američka tvrtka Clonaid, u vlasništvu sekte Raëlijanaca, tvrdila je da je kod njih rođena klonirana beba. Međutim za njihove, ni za tvrdnje talijanskog ginekologa, nije bilo materijalnih dokaza te se i dalje smatra da kloniranje čovjeka još nije nikom uspjelo.

Eksperimentiranje s kloniranjem ljudi osuđuju mnogi, između ostalih i UN (Ujedinjeni narodi). U zemljama na području Europe takvo je eksperimentiranje zabranjeno zakonom. No, drugačija vrsta kloniranja, ona u terapeutske svrhe ne doživljava takve osude i sve se više razvija.

U Europi je prva, među nizom zemalja koje su odobrile terapeutsko kloniranje, bila Velika Britanija. Prema pisanju Radio Vatikana, u Velikoj Britaniji vlasti su 2005. odobrile kloniranje u terpeustske svrhe. Terapeustsko kloniranje ima za cilj stvoriti određeno tkivo ili organ kako bi nadomjestili bolesno tkivo ili organ. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije preuzete s interenta/

Za kloniranje svog psa platili 893.000 kuna

Otpočela su i kloniranja životinja po narudžbama. Prema pisanju portala 24. sata, prva komercijalno klonirana životinja bila je mačka vlasnice iz SAD-a. Vlasnicu je to koštalo 288.000 kuna, a 2012. bračni par, također iz SAD-a potrošio je 893.000 kuna za kloniranje svog kućnog ljubimca zlatnog retrivera.

Na poveznici http://www.tlc.com/tv-shows/other-shows/videos/i-cloned-my-pet-the-return-of-sir-lancelot.htm#mkcpgn=snag1 pogledajte video u kojem američki bračni par objašnjava zašto je dao klonirati psa.

Klonirana kašmirska koza i Riad Amad Shah — **Znanstvenik Riad Amad Shah s prvom kloniranom kašmirskom kozom**

Dva krokodila za tri torbe

By

klincek

-

2. January 2015

0

Najveći gmazovi

DVA KROKODILA ZA TRI TORBE

Otkako ih uzgajaju na farmama ugrožene samo 4 vrste krokodila

Ovisno o vrsti mogu narasti do 7 metara, a pronađeni su fosilni ostaci krokodila dugački i do 12 metara. Ovaj gmaz zastrašujućeg izgleda, u snažnoj čeljusti ima puno šiljatih zubi koji rastu tokom cijelog života, a svaki se zub zamijeni u roku od dvije godine.

Kao i njegovi zubi i krokodil raste čitavog života, a može živjeti i više od 50 godina. Međutim unatoč svom opasnom izgledu rijetki dožive toliko. Znanstvenici procjenjuju da samo 10 posto malenih krokodila odraste, jer ih kao male pojedu velike ribe, ptice … ali i odrasli krokodili.

Karakteristični su i po ljuskastom oklopu, posebno ojačanom na leđima. Zbog te svoje kože, od koje se izrađuju vrlo kvalitetne torbice, krokodili su bili naročito ugroženi sedamdesetih godina 20. stoljeća. Na portalu balkans.aljazeera.net, pronašli smo podatak da je za tri torbe potrebna koža od dva krokodila dužine 1,5 do 2 metra, a da krokodil toliko naraste treba oko 6 godina. Lovi ih se i zbog mesa, koje se osobitom delikatesom smatra u Kini.

Aligatori su srodnici krokodila

No, otkako se zbog kože i sve traženijeg mesa krokodili uzgajaju na farmama u dvadesetak zemalja u svijetu, na popisu ugroženih su samo 4 od ukupno 23 vrste krokodila i aligatora. Aligatori spadaju u red krokodila, a za razliku od svojih srodnika imaju nešto kraću njušku. Aligatori nemaju ni karakterističan četvrti zub, koji se kod krokodila vidi s obje strane gornje čeljusti i kad su im usta zatvorena.

Krokodili žive u rijekama i jezerima tropskih i suptropskih područja Afrike, Amerike, Australije i Azije, a jedna vrsta krokodila tzv. slanovodi (Crocodylus porosus), može živjeti i u moru. Nilski krokodili spadaju među najveće i najopasnije vrste krokodila, one koje napadaju i čovjeka.

Nilski krokodil

Krokodili u Africi usmrte stotinjak ljudi godišnje

Nilske krokodile godinama je proučavao francuski znanstvenik Patrice Faye. Jednog krokodila nazvao je Gustav. Prema njegovim procjenama Gustav je usmrtio do 300 ljudi. Navodno krokodili u Africi usmrte stotinjak ljudi godišnje.

Iako krokodil ima izuzetno snažnu čeljust, pa može savladati i afričkog bivola teškog više od pola tone, njegovi šiljati zubi nisu prilagođeni za kidanje i žvakanje mesa. Zato nakon što usmrte krupne životinje, krokodili ih ugurajaju u neku rupu u obali dok im koža i meso ne omekšaju i natrunu, kako bi je lakše žvakali. Ribe i manje životinje gutaju cijele. Love i na kopnu gdje se spretno kreću na širokim stopalima, a plijenu se prikradaju klizeći na trbusima.

Zanimljivo je da spol mladunaca ovisi o tmepreraturi. Ukoliko jaja sazrijevaju na temperaturi oko 30 stupnjeva izleći će se ženke, a kod viših temperatura izleći će se mužjaci. /Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije preuzete s interenta/

Zanimljivosti

… Ogromni morski krokodil, dugačak 6,4 metra i težak više od tone ulovljen je 2011. na Filipinima
…Prošle godine s jedne farme u Južnoj Africi pobjeglo je čak 15.000 krokodila

Na prvoj poveznici možete vidjeti video o bijegu krokodila, a na drugoj je dostupan video o farmi krokodila u Češkoj.

http://www.24sata.tv/ceska-farma-krokodila-turisticka-atrakcija-22045

Neke biljke mesožderke mogu smazati i žabu

By

klincek

-

30. December 2014

0

Lijepe i opasne

NEKE BILJKE MESOŽDERKE MOGU SMAZATI I ŽABU

Ima aktivnih lovaca i onih koji pasivno čekaju žrtvu

Čovjeku ne mogu nauditi, ali neke veće vrste mogu „pojesti“ manje ptice i žabe, a najviše jedu kukce. Zato ih osim biljkama mesožderkama zovu i kukcožderke, a stručan im je naziv karnivorne (Carnivora) biljke.

Takvih biljki mesožderki na svijetu ima više od 600 vrsta, a razlog zašto su postale mesožderke je jednostavan. Sve one žive na tlu s malim količinama dušika, a da bi preživjele prisiljenje su nadopunjivati svoju prehranu.

Da bi primamile svoju mesnatu hranu neke aktivno hvataju plijen, a neke samo čekaju da plijen upadne u njih. Među ove aktivne spada i jedna od napoznatijih mesožderki venerina muholovka. Njene osjetne dlačice registriraju kad ih dotakne kukac, brzo se zatvaraju pa kukac više ne može pobjeći. U nekim uvjetima svoju klopku mesožderka može zatvoriti za samo 33 tisućinke sekunde. Kad kukac ili neki drugi plijen upadne u njenu klopku, biljka mesožderka počinje izlučivati tvari koje razgrađuju plijen. To može trajati od 10 do 35 dana, ovisno o veličini plijena.

Među pasivne mesožderke spadaju i one iz roda Nepenthes koje imaju vrčaste cvjetove, prekrasnih boja i skliskog ruba. Kad kukac upadne u njihov vrč s probavnom tekućinom, to mu je kraj. U takve vrste s vrčastim cvijetom spada i najveća mesožderna biljka, viseći vrčonoša. Neke vrste koje rastu u jugoistočno Aziji imaju klopke u koje stane i do dvije litre tekućine i baš one mogu uloviti najveći plijen. Neke su navodno ulovile i štakore.

Na području Hrvatske raste 9 biljki mesožderki. U NP Plitvička jezera rastu tri: okruglolisna rosika, obična tustica i mala mješinka. Ova posljednja u Hrvatskoj raste jedino na području Plitivičkih jezera. Iako Hrvatska ima malo biljki mesožderki, neke vrste može se kupiti u vrtnim centrima i uzgajati ih kod kuće.

Više o biljkama mesožderkama i njihovm uzgoju možete saznati na priloženom videu. /Gabrijela Jelak, 6. b; fotografije preuzete s interenta/

Nepenthes - još jedna vrsta — **Nepenthes – još jedna vrsta**

Prvi nastup kazališta sjena

By

klincek

-

29. December 2014

0

Božićna priredba

PRVI NASTUP KAZALIŠTA SJENA

Mali i veliki školski zbor, orkestar, recitatori i glumci iz matične i područnih škola sudjelovali su na božićnoj priredbi. Pred brojnom publikom, priredba je održana 23. prosinca, u Vatrogasnom domu u Svetom Petru Orehovcu.

Trud svih izvođača i njihovih mentora publika je nagradila pljeskom, a posebno buran pljesak čuo se nakon završetka točke u izvođenju PŠ Gregurovec. Oni su nam sretan Božić poželjeli izvođenjem “Tihe noći” uz pomoć kazališta sjena.

Ova umjetnička forma dosad nije bila zastupljena na našim zajedničkim školskim priredbama, a za ovaj je nastup učenice PŠ Gregurovec uvježbala učiteljica Emina Baričević.

Tko je sve nastupio na božićnoj priredbi, pogledajte na priloženim fotografijama. /Ivana Miklečić, 6. b: fotografije: S.L./

U Podvinju Miholečkom i ralici trebao spasitelj

By

klincek

-

29. December 2014

0

Snježno nevrijeme

U PODVINJU MIHOLEČKOM I RALICI TREBAO SPASITELJ

**Spašavanje ralice u Podvinju Miholečkom**

U snježnom nevremenu kakvo je bilo jučer u našim krajevima, svi jedva iščekujemo ralice da nam dođu u pomoć i uklone snijeg s cesta kako bi se promet mogao normalno odvijati. No, sinoć oko 18.30 u Podvinju Miholečkom i ralici je trebao spasitelj.

Naime, čisteći snijeg ralica je zapela u putnom jarku pred mojom kućom jer ga vozač, koji je s ralicom prvi puta bio u Podvinju, nije primijetio. Vozač je nekoliko minuta sam pokušao ukloniti snijeg, i izvući ralicu iz jarka, ali nije uspio. Tada je u pomoć priskočio moj tata, ali im i dalje nije uspijevalo, te je vozač ralice morao pozvati pomoć.

Moja obitelj je ugostila vozača dok se čekala pomoć, pa sam tako doznala da je najviše problema sa snježnim nanosima bilo na brijegu između Selnice i Podvinja. Problem se riješio tek oko 20 sati kad je u pomoć stigla druga ralica.

Vozač koji je na raščišćavanju snijega radio od ranog jutra, u toj se prisilnoj pauzi barem malo ugrijao. No, zbog događaja s ralicom ja sam se smrznula tako da uopće nisam osjećala ruke jer sam spašavanje ralice željela fotografirati i snimiti. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije: N.Ž./

Vrtili smo zdravi film

By

klincek

-

28. December 2014

0

Zdravlje i sport

VRTILI SMO ZDRAVI FILM

Učitelj tjelesnog Saša Šikić, tokom listopada i studenog, s učenicima sedmih razreda provodio je projekt “Vrtim zdravi film”.

O ciljevima tog projekta, te što su sve radili i naučili tokom projekta, u zvučnom prilogu (ispod fotografije) govore učenici: Karolina Šok, Anita Ivšak, Igor Belani i Petar Kos . /Uredništvo/

https://soundcloud.com/user415408116/vrtim-zdravi-film-final-231214mp3

Antonela Štimac, naš je Mario Petreković

By

klincek

-

25. December 2014

0

Razredni show

ANTONELA ŠTIMAC, NAŠ JE MARIO PETREKOVIĆ

Učenici 6. b organizirali svoj show „Tvoje lice zvuči mi poznato“

Antonela Štimac, naš je Mario Petreković. Naime ona je pobjedila u našem razrednom showu „Tvoje lice zvuči mi poznato“, kojeg smo održali (22. 12), samo dan nakon finalne emisije Nove TV. Antonela je bila Zorica Kondža i izvodila je njenu pjesmu „Ima jedan svijet“. S tom je pjesmom osvojila publiku i žiri, koji se usred njene izvedbe dizao i pljeskao.

Konkurencija su joj bile Mihaela Miklečić –Endi ( pjesma „Atom“), Ana Miklečić – China Anne McClain, (pjesma „Calling all the Monsters“) i Ana-Marija Nemčić – Adele (pjesma „Rolling in the Deep“.

Izvan konkurencije nastupili su još i članovi žirija: Jasmina Funtak i pokretač ovog razrednog showa Kaludije Mažar. Oboje su bili Tajči, a dijelili su i istu periku. Jasmina je pjevala „Bube su u glavi“, a Klaudije „ Hajde da ludujemo“.

Klaudije je Tačji imitirao u crvenoj haljini i žestoko se rasplesao, što je na noge diglo i publiku, pa su na kraju svi „ludovali“ plešući i pjevajući zajedno s Tajči.
Voditeljice showa bile su Karla Fagnjen i Doroteja Frančević, a glasove su brojile Gabrijela Jelak i Ivana Miklečić.
Na kraju showa su svi učenicu bili zadivljeni te su dijelili dobre kometnare, a najviše su bili ponosni na pobjednicu Antonelu.
Na poveznici poslušajte pobjednicu Antonelu te dio Ana-Marijinog i Klaudijevog nastupa.
/Ivana Miklečić, 6. b; fotografije: S.L./

https://soundcloud.com/user415408116/show-6-b-tvoje-lice-zvuci-mi-poznato

Čudnovati kljunaš

Divovski kljunaš imao zube

Ima otrovnu bodlju

Novine

Osmec: Novinarstvo je za mene najljepši posao na svijetu

„Šlager“ nije samo pjesma

Modni trend

LANČIĆI SA SOVAMA “IN” SU I U NAŠOJ ŠKOLI

„Krivac“ je modni kreator Marc Jacobs

Sova simbol mudrosti, ali i ….

Kloniranje

Nagađalo se da su već uspješno klonirani i ljudi, no to nikad nije potkrijepljeno materijalnim dokazima

Klonirali konja, devu….

Talijanski ginekolog tvrdio da je klonirao čovjeka

Za kloniranje svog psa platili 893.000 kuna

Najveći gmazovi

DVA KROKODILA ZA TRI TORBE

Otkako ih uzgajaju na farmama ugrožene samo 4 vrste krokodila

Aligatori su srodnici krokodila

Krokodili u Africi usmrte stotinjak ljudi godišnje

Zanimljivosti

Lijepe i opasne

NEKE BILJKE MESOŽDERKE MOGU SMAZATI I ŽABU

Ima aktivnih lovaca i onih koji pasivno čekaju žrtvu

Božićna priredba

PRVI NASTUP KAZALIŠTA SJENA

Snježno nevrijeme

U PODVINJU MIHOLEČKOM I RALICI TREBAO SPASITELJ

Zdravlje i sport

VRTILI SMO ZDRAVI FILM

Razredni show

ANTONELA ŠTIMAC, NAŠ JE MARIO PETREKOVIĆ

Učenici 6. b organizirali svoj show „Tvoje lice zvuči mi poznato“

OŠ SVETI PETAR OREHOVEC

NAJNOVIJE

ŠKOLSKI LISTOVI NAŠIH ERASMUS+ PARTNERA

POPULARNE RUBRIKE