Projekt ACES

Na natječaju sudjelovalo 266 partnerstva, izabrana 42 među kojima je i naša škola s partnerskom školom iz Pranjana u Srbiji

Mihaela Miklečić, Ana-Marija Nemčić, Sebastijan Orak, Marko Puškar, Mihaela Šantić i Antonela Štimac bit će glavni nositelji projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”, kojeg ćemo provoditi s partnerskom školom “Ivo Andrić” iz Pranjana u Srbiji. Potvrđeno je to 23. rujna na sastanku njihovih roditelja, ravnatelja Stjepana Lučkog i koordinatorice projekta Stojanke Lesički.

Navedeni projekt dio je mreže ACES (Akademije škola centralne Europe) koju je 2006. osnovala zaklada ERSTE, a mrežom koordiniraju Interkulturalni centar iz Beča u Austriji i VEČELI DOM iz Bratislave u Slovačkoj.

Da ove školske godine uđemo u mrežu ACES-a, i dobijemo financijska sredstava za provođenje projekta, naša se škola “izborila” putem natječaja na kojem je sudjelovalo 266 škola iz 15 zemalja. Sredstva za provođenje projekta u iznosu od 1600 eura, dobila su 42 partnera. Osim naše škole iz Hrvatske su u neka od partnerstva (neka su partnerstva dvočlana, a neka tročlana) uključene još i škole iz : Pule, Kaštel Novog, Virovitice, Zadra, Rešetara, Osijeka, Varaždina, Velike i Đakova.

Kako je ACES ove školske godine za temu projekta predložio solidarnost, mi smo u natječaju izložili ideju solidarnosti sa slijepom djecom. Naša je ideja prihvaćena i s partnerskom školom iz Srbije od listopada započinjemo ostvarivati planirani projekt. Najvažnije aktivnosti našeg projekta bit će snimanje zvučnih knjiga i radijskih igara za slijepe učenike. Planiramo snimiti i dva dokumentarna filma, a predvidjeli smo i brojne radionice i sportske aktivnosti. Neke od aktivnosti odvijati će se u našoj školi,  u Križevcima, Zagrebu i Koprivnici, a dio njih održat će se u Pranjanima i Gornjem Milanovcu u organizacije partnerske škole iz Srbije.

Sudjelujte u nagradnom natječaju za logo projekta

Osim učenika nabrojenih u uvodu teksta, u projektu će u nekima od aktivnostima sudjelovati većina učenika naše škole. Nekoliko učenica 7.b i 6.a već su dio planiranih aktivnosti počele odrađivati pod praznicima. Tada nam je odgovarala tišina u školi, pa smo je iskoristili i snimili veći dio zvučne knjige za koju je u projektu zadužena naša škola.(Više o tome kako je bilo na snimanjima dostupno je na poveznici https://www.klincek.com/?p=6972

U jednoj od aktivnosti zainteresirani mogu sudjelovati već ovih dana. Naime, potrebno je nacrtati logo projekta. Više o nagradnom natječaju za logo projekta dostupno je na poveznici http://os-sveti-petar-orehovec.skole.hr/?news_id=531#mod_news

O tome kako napredujemo s projektom i koje aktivnosti trenutno provodimo moći će se osim na stranicama Klinčeka, od sredine listopada čitati i na posebnom blogu projekta./Mihaela Šantić, 7.c; fotografije: S.L./

Grad Gospe i alke

U muzeju i alkarska povorka u prirodnoj veličini

Ne u Sinju se nismo kupali, kao što su neke od nas filmašica mislile, zamjenivši taj grad sa Senjom. Sinj, nema tvrđavu Nehaj, more i buru po kojoj je Senj jako poznat, ali ima Gospu Sinjsku i alku, vitešku igru o kojoj smo, boraveći u Sinju na Smotri hrvatskoga školskog filma, puno toga saznali prilikom posjeta nedavno otvorenom Muzeju Sinjske alke.

U muzeju, otvorenom 8. kolovoza, sve još miriši po novom. Gledajući, u prekrasnoj dvorani s ogromnim kino platnom, film o nastanku alke, doznali smo da se alka održava u spomen na pobjedu Sinjana nad Turcima. Slavna bitka započela je 23. srpnja 1715., a završila pobjedom Sinjana noću između 14. i 15. kolovoza. Vjerovali su da je za pobjedu zaslužna i nebeska pomoć, pa su kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu otpočeli „trčati“ vitešku igru alku. Ove godine održala se 300. alka, tradicionalna igra na konjima, kojom se ponose stanovnici Sinja.

U već spomenutom Muzeju smještenom u sklopu Alkarskih dvora, u zgradi nekadašnjih mletačkih kvartira tj. vojarne za smještaj konjice, vidjeli smo replike raskošne odjeće alkara, alkarsko oružje i svu drugu opremu koju alkari koriste tijekom natjecanja. Osim u vitrinama alkarsku opremu može se vidjeti i na alkarskoj povorci u prirodnoj

veličini, ali i zidovima u digitalnoj formi. Projicirati ih možete sami dodirom prsta na zaslone nekog od brojnih ekrana postavljenih u prostorima muzeja. Na jednom od njih tako se može pogledati tko je bio pobjednik alke koje godine.

U ovom interaktivnom muzeju može se čuti i zvukove alke, a na slušalicama na različitim jezicima može se poslušati o povijesti alke. Iz zidova se mogu izvući pločice na kojima su objašnjeni neki manje poznati izrazi vezani uz alku. Da nije nahrupila druga grupa filmaša, u Muzeju za čije je uređenje utrošeno 25 milijuna kuna, rado bismo se zadržali duže jer doista se ima što vidjeti.

Iz priče naših vodiča doznali smo detalje o čuvenoj slici Gospe sinjske. Tu je sliku nacrtao nepoznati talijanski slikar u 16. stoljeću, a slavna je postala otkako su je svećenici iz Rame 1692. prenijeli u Sinj i sagradili samostan. Kako su slavnu pobjedu iz 1715.  pripisivali Gospi, u zahvalu su sakupili novac i u Veneciji dali iskovati zlatnu krunu i križ kojom su 1716. ukrasili sliku.

Dječju alka trči se na nogama

Osim čuvene Alke u kojoj se natječu odrasli alkari, postoji i alka za djecu. Zove se Vučkovića dječja alka, a u njoj sudjeluju alkari mlađi od 10 godina.

Ta se alka održava u zaseoku Vučkovići, a u njoj mogu nastupiti samo djeca prezimena Vučković. Ova se alka održava u spomen na u spomen na Vučkoviće ( fra Pavla, Božu, Tadiju i Zeca) koji su se istakli u čuvenoj sinjskoj bitci 1715. Mali alkari ne trče na konjima, već na nogama.