Za kraj školske godine (10. 6.) , mi učenici četvrtog razreda, odlučili smo našoj najboljoj učiteljici Marini Golec pripremiti iznenađenje koje će pamtiti.
Donijeli smo sokove, grickalice, mame su napravile kolače, a naše najveće iznenađenje bila je čokoladna torta. Imali smo i glazbu pa smo na oproštaju s našom učiteljicom Marinom malo i zaplesali. /Helena Kemenović, 4. razred; foto: S.L./
Osim dvadesetak minuta dok sam bio “zarobljen” u zahodu vlaka jer se potrgala brava, sve ostalo tijekom četverodnevnog boravka u Sencu (Slovačka), gdje samo boravio kao predstavnik našeg ACES projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”, ostati će mi u lijepom sjećanju. I oni trenuci kad smo svi “šizili” jer smo u roku od 45 minuta trebali posložiti dva plakata kojima ćemo predstaviti naš projekt, a mi smo 10 minuta prije roka tek postavili prvu polovicu prvog plakata.
Stresni, ali ipak za pamćenje bili su i trenuci kad sam s kolegicom iz Pranjana, Marijom Vesković na engleskom morao u tri minute predstaviti projekt. Bio sam ponosan kad sam kasnije na plakatu među dojmovima vidio i jedan na kojem je pisalo “nice spiking skills”. Moj engleski nije savršen, ali u Senecu sam shvatio da ga znam barem za neku osnovnu komunikaciju, pogotovo kad sam mom prijatelju Patriku pomogao kako bi mogao komunicirati s prijateljicom iz Rumunjske.
Ponosan sam bio i kad su nas pozvali na pozornicu da nam uruče nagradu, a i na svoju glumu. Naime, na završnoj ceremoniji glumio sam u dvije točke. U točki koja je prethodila nagradi za sudjelovanje učenika i točki prije nagrade za međunarodnu suradnju. Mi koji smo sudjelovali u radionici ” It’s performance time!” cijeli dan smo vježbali te nastupe sa simpatičnim voditeljicama Ninom Reisinger i Uutschi- Ute Weiß . Bila je to baš zanimljiva radionica, a najbolje mi je bilo kad smo učili kako glumiti u “cijevima”.
U Senecu je bilo još svakakvih aktivnosti na kojima smo pjevali, plesali, crtali i smišljali priče o solidarnosti. Fora je bilo što nas je za svaku aktivnost, sav potreban materijal (npr. papir, flomasteri…) “čekao” ispod naše stolice. Sjećati ću se i trenutaka kad smo bili slobodni te smo ih koristili na košarkašom igralištu, uz biljar ili stolni nogomet, na bazenu i Aqua parku. Najuzbudljivije je bilo na toboganima s kojih sam se učiteljicom Cecom, Stefanom i ostalim prijateljima spuštao u neki od bazena.
Super je bilo i u disku nakon završne ceremonije u četvrtak. Baš sam se naplesao, ali bilo mi je jako vruće jer sam jedno vrijeme na sebi imao ACES-ov kostim, ali je zato bilo lijepo čuti pohvalu od jedne učiteljice iz Slovenije da sam bio zvijezda večeri.
Boravka u Senecu sjećatu ću se i po mnoštvu djece iz raznih zemalja s kojima sam se družio. Bili su to dvije Marije, Stefan, Patrik, Daniel…. /Martin Hrg, 7.a; foto: S.L./
U trenutku kad je zakoračila na treću stepenicu sa stropa na hodniku prvog kata, na prvu i drugu stepenicu stubišta i dio hodnika palo je oko 6 kilograma žbuke. Desilo se to danas oko 11.20.
– Jako sam se uplašila kad sam čula tresak, no ni komadić žbuke nije pao na mene. Svi su mi rekli da sam imala sreće – rekla nam je sedmašica M.H.
Još nekoliko učenika u tom je trenutku bilo na drugom, višem dijelu hodniku, a stubištem su prošli prije nekoliko trenutaka. Sedmašica je bila posljednja jer se vraćala iz zahoda.
Zgrada škole Oš Sveti Petar Orehovec izgrađena je prije 52 godine, a zidovi i stropovi ispucani su na više mjesta. Ponajviše u učionici hrvatskoga jezika i zahodima.
Na završnoj konferenciji Akademije srednjoeuropskih škola održanoj u Senecu (Slovačka), naš projekt “I tvoj glas može biti dio rješenja” nagrađen je u kategoriji inovativnog učenja. Međunarodni žiri u obrazloženju nagrade napomenuo je da naš projekt “na najbolji način predstavlja sve što ACES i inovativno učenje jesu.” Cijelo obrazloženje dostupno je na ACES-ovom portalu na poveznici http://www.aces.or.at/project-detail?projid=906
Istaknuli su da su zvučne knjige samo neki od produkata našeg projekta. Ponovimo ovom prilikom što smo sve radili tijekom projekta. Naši glavni produkti bili su zvučne knjige. Knjiga “Nulti sat”, u trajanju od 5 sati i 5 minuta, uvrštena je u fond Hrvatske knjižnice za slijepe i članovi te knjižnice mogu je posuditi i putem interneta. Naši partneri iz škole “Ivo Andrić” iz Pranjana u Srbiji snimili su zvučnu knjigu “Najljepše priče za djecu i mlade”. Tijekom projekta zajednički smo snimili radijsku igru “Roker folkloraš” na temu netolerantnog odnosa između Hrvata i Srba.
Snimili smo i tri dokumentarna filma. “Šišmiš” (o Čitateljskom klubu slijepih Koprivničko-križevačke županije) i Okus doma, gost ACES-a (o imigranatima u Hrvatskoj), filmovi su naše filmske grupe, a film “Nada” (o slijepoj srpskoj paraolimpijki) snimili su naši partneri iz Pranjana. Još 7 kratkih dokumentarnih filmova snimljeno je o učenicima, sudionicima razmjene, a 5 učenika o sebi priredilo Snacktools prezentacije. Zvučne prezentacije načinili smo i o Križevcima i Hrvatskoj, a ppt prezentaciju o Pranjanima.
Tijekom učeničkih razmjena održali smo slikarsku, kiparsku, dvije lutkarske i dvije sportske radionice (bacanje diska i kugle). Održali smo i radionicu izrade životopisa u Europasu i 3 Kahoot kviza. Posjetili smo školu za slijepe Centar Vinko Bek gdje smo predstavili zvučnu knjigu “Nulti sat”. Posjetili smo pravobraniteljicu za djecu, Hrvatsku knjižnicu za slijepe, Muzej iluzija u Zagrebu. U Križevcima smo posjetili Grkokatoličku katedralu, Muzej i galeriju te Gradsku knjižnicu gdje smo zajedno s učenicima OŠ “Vladimir Nazor” gledali film “Hrabro i na rezultat”.
Organizirali smo predstavljanje projekta u nekoliko razreda u našoj školi, predstavljanje projekta uz prikaz naših folklornih običaja u PŠ Gregurovec. U Gregurovcu smo održali i radionicu “Okus doma”. S našim partnerima iz Srbije posjetili smo 6 obitelji u okolici škole i predstavili im projekt. Tijekom projekta orehovečki učenici gledali su 3 srpska, a Pranjanci 4 hrvatska igrana filma.
U Srbiji smo posjetili Školu s domom za gluhu i nagluhu djecu u Kragujevcu, Gradsku knjižnicu i muzej u Čačku, Spomen park i muzej “Kragujevački oktobar”, eko-etno selo Koštuniće. Sudjelovali smo na manifestaciji “Teočinski dani” gdje smo upoznali folklorne običaje tog kraja, a posjetili smo Međunarodnu izložbu minijatura u Gornjem Milanovcu. Spomenimo da smo se na radionicama u Srbiji tijekom dva dana družili s gluhom i djecom s posebnim potrebama.
Evaluacijama je utvrđeno da je većina učenika najviše uživala u druženjima s djecom s posebnim potrebama. Učenici ističu i zadovoljstvo zbog putovanja i stvaranja prijateljstva s djecom iz druge države i upoznavanja kulturnih običaja.
Na završnoj konferenciji u Senecu dodijeljene su još 4 nagrade i to u slijedećim kategorijama: participacija učenika, civilna hrabrost, internacionalna suradnja i solidarnost. Na poveznicama kratki isječak s dvosatne završne ceremonije u Senecu te cijelu ceremoniju./Koordinator projekta Stojanka Lesički, voditeljica učeničke razmjene Martina Sokač/
Ceremonija se prenosila u živo putem video streaminga na Youtube-u, a cijela se može se pogledati na slijedećoj poveznici
https://www.youtube.com/watch?v=ZAjrvqDVkw8
Naša košarkaška ekipa petih i šestih razreda osvojila je treće mjesto na državnom natjecanju održanom od 2. do 4. lipnja u Vinkovcima. Više o velikom uspjehu naših košarkaša i njihovog mentora Saše Šikića pročitajte u tekstu portala krizevci.info na prvoj poveznici, a na drugoj pogledajte video u trajanju od 28 minuta.
Povijesni uspjeh za OŠ Sveti Petar Orehovec – državna bronca u košarci
Nikad više uspjeha i manje novca- rekao je to ravnatelj Stjepan Lučki, na svečanosti u povodu Dana škole (27.5. 2016.). Pred gostima među kojima su bili i Branka Cuki, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje Koprivničko-križevačke županije te Franjo Poljak, načelnik Općine Sveti Petar Orehovec, ravnatelj je istaknuo kako će škola ove godine raspolagati s čak 400.000 kuna manje u odnosu na 2010. godinu.
Napomenuo je i kako su se izjalovila očekivanja u vezi izgradnje sportske dvorane. Ipak, isticanje uspjeha i pohvala potrajalo je duže od spominjanja problema. Nabrajajući uspjehe, ravnatelj Lučki, posebno je istaknuo kako ove godine imamo državnu prvakinju iz prometne kulture. Spomenuo je i da je škola uključena u međunarodni projekt ACES te pobjedu ekipe petih i šestih razreda na Poluzavršnici Državnog prvenstva iz košarke.
Tko je sve još bio među pohvaljenima, a tko je dobio zahvalnice za donacije školi pogledajte na fotografijama. (Zahvalnice za donacije dobili su i tvrkta Bioplinara organica Kalnik i Agencija za plaćanje u poljoprivredi, čijih predstavnika nije bilo na svečanosti, pa nema niti fotografija.) Na fotografijama su i svi učenici koji su recitirali, glumili ili pjevali u kulturno-umjetničkom programu posvećenom školi, školskim uspjesima i ljubavima.
Svečanost u povodu Dana škole završila je sportskim susretima u ženskom i muškom nogometu. Protivnici su nam bili učenici OŠ Ljudevita Modeca. U ženskom nogometu pobijedila je naša ekipa s rezultatom 1:0, a u muškom nogometu bolja je bila također naša ekipa i to s rezultatom 4:0 / Uredništvo, foto: S.L./
Luka Furmeg, Sebastijan Orak, Mihaela Miklečić, Martin Hrg, Mihael Ivšak, Kristijan Strsoglavec i Luka Pacur glume u novom filmu filmske grupe OŠ Sveti Petar Orehovec. Uz njih u kratkom igranom filmu „Novac“ glume i Kristina Dubravec, učiteljica PŠ Bočkovec i Boris Brčić, suprug naše učiteljice Nataše. Film je snimio šestaš Marko Puškar, a za zvuk u filmu bio je zadužen učenik Mihael Srbljinović.
U Lukinom životu sve se promjeni kad njegovi inače brižni roditelji odluče postupiti kako to traži njihov sin, dati mu novac i za drugo ne mariti. No, nakon što mu mama prestane kuhati, seka mu ne želi pomoći zadaću, a posve ga ignorira i tata, Luka shvaća da novac ipak nije najvažniji.
Film pogledajte na poveznici ispod teksta. Počinje nakon zacrnjenja u 11 sekundi. /Uredništvo/
Na terenskoj nastavi u Križevcima, mi, učenici prvih i drugih razreda OŠ Sveti Petar Orehovec i područnih škola bili smo 13. svibnja 2016. Posjetili su hitne službe: hitnu medicinsku pomoć, policijsku i vatrogasnu stanicu. Jedinstveni telefonski broj hitnih službi je 112, a svaka od njih ima i svoj poseban telefonski broj.
194
U ambulanti hitne pomoći dočekala nas je doktorica Petra, medicinska sestra Ana i vozač Pero. Bili su jako ljubazni i strpljivi i pokazali su nam cijeli svoj radni prostor. Dali su nam slušalice (stetoskope) pa smo jedni drugima slušali srce kako kuca. Jednom su učeniku čak i snimali srce. Naučili smo da hitna pomoć nije šala. Broj 112 koristimo samo za slučajeve ugroženosti života i zdravlja ljudi. Ne smijemo ga zloupotrebljavati, jer dok se mi igramo, nekom drugom je možda bitna svaka sekunda da hitno dobije liječničku pomoć. Razgledavali smo njihove prostorije, opremu i moderno vozilo – sanitet, koje spašava ljudske živote. U tom trenutku je mojoj prijateljici Veroniki pozlilo. Liječnici su joj brzo dali malo vode i odmah joj je bilo bolje. Neki put je samo čaša vode i lijepa riječ dovoljna da se osjećamo bolje. Hvala im na tome!
193
Kod vatrogasaca nas je dočekao zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe u Križevcima Ivan Matosović. Pozdravio nas je, zahvalio što smo došli i zaželio nam ugodan boravak. Dalje je s nama bio vatrogasac Jurica. On nam je pokazao što sve vatrogasac mora obući kad ide na intervenciju tako da je sam obukao sve na sebe: hlače, zaštitne hlače, vestu, jaknu, potkapu, kacigu i rukavice. Sve je to izraženo od materijala otpornog na vatru. Rekao je da vatrogasac po intervenciji izgubi od 3 do 5 kg svoje mase. Zatim nam je pokazao vatrogasni kamion i opremu na njemu: razne cjevine, pile, motorke, škare, kablove, sjekire i još puno toga što vatrogascima treba za spašavanje ljudi i imovine. Naučili smo kako i kada zovemo vatrogasce. Za kraj nas je pozdravio rotirkom i sirenom iz kamiona.
192
I na kraju smo posjetili policiju. U policijskoj postaji dočekala nas je policajka Ivana. Pokazala nam je jedan veliki policijski motor. Smjeli smo sjesti na njega, ali se nismo smjeli voziti. Zatim nas je strpala u „maricu“, a nakon toga i u zatvor. Pokazala nam je i prave lisice.
Obišli smo i prostoriju gdje se primaju dojave. Tu nas je dočekao policajac Zdenko. Dobili smo uživo odgovor na pitanje koliko je posao policajaca važan i svima koristan. Oni su prijatelji svim poštenim ljudima, a drugi neka ih se čuvaju.
Sve naše službe – hitna pomoć, vatrogasci i policija, jako su važne i život bez njih bi bio kaos. Oni su tu kad nam je najteže:
Hvala svim križevačkim hitnim službama što su nas primili u posjet. Želimo im puno uspjeha u svakodnevnom radu, ali i da imaju što manje posla. /Ana Širjan, 2. razred PŠ Gregurovec; mentorica Emina Baričević; foto: Mirjana Mekovec/
Šestašica Helena Kralj, pobjednica je državnog natjecanja “Sigurno u prometu” u konkurenciji djevojčica te će zato Hrvatsku predstavljati u rujnu na europskom natjecanju u Češkoj.
Državno natjecanje održano je od 17. do 20. svibnja u Puli. – Jako sam sretna zbog pobjede, a i sve drugo u Puli je bilo super. Posjetili smo Arenu, akvarij i labinski rudnik – rekla nam je naša državna prvakinja, koju smo jučer u školi dočekali uz pjesmu “Svijet voli pobjednike”.
Prema riječima ponosne mentorice Karoline Tomekovec, Helena je bila jedina od svih 84 natjecatelja iz 21 županije, koja je poligon odvozila bez ijedne greške. – U testovima je imala nekih greškica i zato nismo očekivale pobjedu. No, kad je počelo proglašenje i voditelj je proglašavao sedmo, pa šeto mjesto, čudile smo se. Rekla sam Helena, nema te. Činjenicu da je prva osvijestila sam tek za koji dan- rekla nam je učiteljica Tomekovec. Dometnula je kako je presretna zbog Heleninog uspjeha, ali i 8. mjesta našeg drugog predstavnika, petaša Patrika Benčaka. – Osobito stoga što je Patrik cijelo vrijeme na natjecanju imao temperaturu. Zbog jake viroze išla sam s njim i na hitnu te je i testove i vožnju odradio pod lupocetima- napominje učiteljica Tomekovec.
Helena ističe da je sretna i zbog novih prijateljstava. – Upoznala sam puno djece i svatko od nas govorio je na svoj način, svojim zavičajnim govorom. Nekad se nismo razumjeli, pa smo se smijali i objašnjavali si što neka riječ znači – kaže Helena.
Helena se iz Pule osim sa zlatnom medaljom u pojedinačnoj konkurenciji djevojčica, vratila i sa srebrnom medaljom za ekipni poredak. Srebrna medalja podsjećat će i Patrika na ovo državno natjecanje, kao i njihove kolege iz ekipe Jelenu Kokšu iz OŠ Molve, te Hrvoja Kašika iz OŠ “Vladimir Nazor” iz Križevaca. Hrvoje će zajedno s Helenom na europsko u Češku jer je on bio drugoplasirani u konkurenciji dječaka. Na natjecanje u Češku još će i drugoplasirana Samanta Martinović, predstavnica OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Starog Petrovog Sela iz Brodsko-posavske županije te njen školski kolega Lovro Grgić, pobjednik u konkurenciji dječaka. /Emanuela Koretić, 6. a, foto: Patrik Benčak i S.L./
Osim što smo za slijepu djecu snimili zvučnu knjigu poklonili smo im i Daisy player. Taj uređaj koji omogućava kretanje po poglavljima, naslovima, podnaslovima, stranicama, pa čak i rečenicama zvučne knjige, slijepim učenicima Centra za odgoj i i obrazovanje “Vinko Bek” uručili smo na početku natjecanja “Raspjevani Bek”. Sredstva u iznosu od 2.353,90 kn osigurali smo iz našeg ACES projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”.
Kako projekt ovih dana privodimo kraju, valja istaknuti da smo od budžeta ACES projekta uspjeli izdvojiti i 500 kn za Udrugu Afrikanaca u Hrvatskoj, s čijim smo se predsjednikom Pricom Wale Sonykijem družili u PŠ Gregurovec. Opširnije o rezultatima ACES projekta pročitajte u tekstu objavljenom u Školskim novinama. /S.L., koordinatorica projekta/
