Uz 20. godišnjicu od pokretanja Klinčeka, odlučili smo osim razgovora s nekadašnjom urednicom Dragicom Vidaković Jurčević, na sadašnjem digitalnom Klinčeku “oživjeti” i neke od tekstova iz tiskanih brojeva. Danas krećemo s prvim brojem iz 1996.  U njemu  je objavljen intervju sa Severinom. Ostatak tog broja uglavnom su literarni radovi, a iz tog dijela izabrali smo kratku pjesmu Marka Plaveca, tada učenika 7.b. Izabrane tekstove prenosimo u potpunosti, onako kako su napisani. Na jednoj od priloženih fotografija pogledajte i tko je sve pripremao prvi broj Klinčeka.  /Uredništvo/

Intervju s poznatom ličnošću

SEVERINA:  “IZ GLAZBENOG SAM IMALA TRI” 

Susret i razgovor sa Severinom, jednom od naših najpopularnijih pjevačica, ostvarili smo zahvaljujući susretljivosti i pomoći njenog menadžera Zrinka Tutića, istaknutog skladatelja popularnih melodija, osobito poznatog po skladbi “Moja domovina”. Upoznali smo Severinino drugo lice – neposrednu i duhovitu osobu, koja je strpljivo odgovarala na sva naša pitanja, pričala zgode iz života, često se smijala zajedno s nama.

Stigao  je i taj dan! Nije da nismo vjerovali, ali u svakome od nas javljao se crv sumnje. Točno u podne 25. siječnja u Zagrebu, u “Kutiji šibica” čeka nas Severina. smejšteni smo u ugodnoj, toploj prostoriji, a s velikih fotografija smiješe nam se poznata lica: Doris, Massimo, Žera, Zrinko. U dogovoreno vrijeme ljubazna gospođa Lidija najavljuje NJU. Nestrpljenje dostiže kulminaciju. Na vratima se pojavljuje Severina, iznenađujuće sitna, krhka, pomno dotjerana. Ne možemo, a da ne primijetimo vesele pletenice s dječjim špangicama. Pitamo se, je li to nama u čast?

Nakon kratkog predstavljanja počeli smo s intervjuom. Pogreška u startu, svladala nas je trema. Severina priskače u pomoć: Imate tremu? Imam i ja, nikad nisam odgovarala pred toliko novinara.

Dalje je bilo lakše.

Kada ste počeli pjevati?
Bila sam otprilike vaših godina.

Koju ste školu završili i kakav ste bili učenik? Koji vam je predmet bio omiljen, a koji ne?

Završila sam Srednju školu za kulturu i umjetnost i išla sam u srednju glazbenu koju na žalost nisam maturirala. Bila sam odličan učenik, jako sam voljela ići u školu, a omiljeni predmet mi je bio povijest. Najteži predmet… ne mogu se sjetiti?

Možda glazbeni?

Bravo, sjetili ste me! Iz glazbenog sam imala tri jer me učiteljica nije voljela. Naiime, željela je da pjeva u zboru, a mene su privlačile neke druge aktivnosti.

Možete li izdvojiti neki interesantan događaj iz djetinjstva?

Kada sam imala sedam godina u dvorani “Gripe” bilo je primanje za učenike u pionire. Tog “običaja” se vi vjerojatno ne sjećate. Svake godine u dvorani bi se skupilo i do 3000 ljudi i obično bi pjevao netko od poznatih pjevača. Međutim glavna zvijezda je otkazala i u zadnji je čas pjevala… pogodite tko? Mala Severina.

Je li to bio vaš prvi nastup?

I ranije sam pjevala na školskim priredbama, ali to je zaista bio moj prvi javni nastup pred tolikim brojem ljudi. Imala sam samo sedam godina i još nisam znala što je trema. Voljela sam pjevati, jednostavno sam stala iza mikrofona i počela. Poslije prve pjesme publika je dugo pljeskala. Tada sam se malo zbunila, zamislite, čak sam zaboravila nakloniti se publici i zahvaliti.

Danas ste vrlo popularni. Publika vas voli, a osobito mladi. Godi li vam ta atmosfera oko vas, i uopće, kkao izgleda biti poznata i tražena osoba?

U mom poslu popularnost i naklonost publike vrlu su važni. Bez toga ne bi bilo smisla pjevati za druge. Na sve to davno sam se navikla i ne dopuštam da me popularnost ponese, da zaboravim tko sam i što sam. Poslije nastupa ja sam sasvim obična Severina.

Imate li kakav nadimak?

Da, prijatelji me zovu Seve.

Kako se zvao vaš prvi album i koliko ste ih do sada izdali?

Prvi album zvao se Severina, a izdala sam ih četiri.

Pjesme Dalmatinka i Trava zelena. Promijenili ste stil. Zašto i koji vam se od njih više sviđa?

O, pa to su prava novinarska pitanja! Dobro ste primijetili da se pjesme razlikuju. Vrlo sam vezana uz pjesmu Dalmatinka, no ovakav posao uvijek traži nešto novo.

Hoćete li uskoro promijeniti imidž?

(smijeh) Da, obojit ću kosu u plavo.

Kako uspijevate održati vitku liniju?

Ne držim nikakve dijete. Pazite djeco, s dijetama se nemojte igrati, jer one mogu izazvati anoreksiju, bolest o kojoj možete mnogo pročitati u listovima za mlade. Daleko bitnije je normalno se hraniti, biti u svemu umjeren  i, naravno baviti se športom. Jako volim čokoladu, katkad imama koncerte u petak, subotu i nedjelju i tada pojedem čak i dvije, ali se na koncertima isplešem, iskačem i opet je sve u redu. Naravno, svakodnevno vježbam barem pola sata.

Biste li željeli s nekim drugim, osim sa Žerom, pjevati u duetu?

Da, s Maraiah Carey, Michaelom. Šalim se! I prije sam pjevala s drugim pjevačima manje mi je važno s kim pjevam, a više da lij je pjesma kvalitetna.

Imate li problema s obožavateljima?

Pa još me nisu počeli tući. Zezam se. Pišu mi, nazivaju me, ali to se ni u kom slučaju ne može nazvati problemom.

I za kraj, recite nam kada možemo očekivati vašu novu kasetu ili CD?

Nadam se u jesen. Pa zar me nećete više ništa pitati? Upravo kad me je prošla trema intervju je gotov.

Interesantno, trema je prošla i nas. Bilo je vrlo ugodno razgovarati s jednom zvijezdom naše glazbene scene koja je vrlo jednostavno, srdačno ali vrlo profesionalno odgovarala na naša pitanja. Osjćali smo se poput pravih novinara! Puno ti hvala Seve!     Novinarska grupa

Kroz tamu

Pada mrak na vedar dan

sunce se pušta u dubok san.

Odnekud, iz daljine, kao iz neke dubine

Dokaska vranac iz davnine.

Vjetar prohuji njegovom grivom,

kao lijepa princeza sa svojom svilom.

Griva mu bijaše poput bujna klasja

A oči tople kao sunce kad zasja.

Prohuji vranac kao vjetar kroz šumu.

Da, čuli su kako kaska po našem drumu.

Je l’bio san, ili’ stvarna predivna noć?

Ipak, nadam se vranac će i k meni doć!

Marko Pavec, VII. b

Uz 20. godišnjicu Klinčeka

O Klinčeku u njegovim počecima razgovarali smo s njegovom prvom odgovornom urednicom bivšom pedagoginjom Dragicom Vidaković Jurčević

Ove godine, navršava se 20 godina od pokretanja našeg školskog lista Klinček. Prva  glavna i odgovorna urednica bila mu je bivša pedagoginja Dragica Vidaković Jurčević, sada pedagoginja u OŠ Ivana Granđe Soblinec. Prošli tjedan smo s njom razgovarali putem Skype-a i doznali zanimljive detalje o Klinčeku iz njegovih početaka. Pedagoginja Vidaković Jurčević bila je urednica Klinčeka od njegovog prvog broja, izdanog 1996.,  do 2001. Od 2003. ,kad je otišla iz naše škole,  naslijedila ju je učiteljica Emina Baričević.

Sjećate li se tko je inicirao pokretanje školskog lista?
Kolegica Mirela Tuk, učiteljica razredne nastave i ja. Bila je to zajednička ideja. Kad smo tadašnjem ravnatelju Josipu Filipoviću iznijele ideju, on nam je dao podršku, ali je rekao je da mu se to čini nemoguće. Ipak smo uspjeli, a koliko se sjećam prva tri broja financirali smo donacijama. Bilo je to tako da smo kolegica Tuk i ja sjele u automobil, obilazile lokalne poduzetnike i obrazlagale im svoju ideju u vezi potrebe za školskim listom.

Zašto je po vama školski list potreban u školi?
Dobro je da škole imaju novinarske grupe i školske listove jer to učenicima omogućuje da puno nauče, ali na drugačiji način nego na nastavi. U školskim listovima mogu pokazati svoju kreativnost, mogu naučiti kako doći do informacija. Kroz školske listove mogu puno toga poručiti svojim vršnjacima i naravno utjecati na njihovo mišljenje.

Kojih se novinara Klinčeka još sjećate?
Marija Biljana,  Ivice Truščeka, učenika Ivana Vuka, zvali smo ga Đuro Genijalac. S njim sam još u kontaktu preko fejsa. On je lijepo crtao, a crtanjem se bavi i danas. Sjećam se jednog razgovora s njim za Klinček, fotografirali smo ga dok je sjedio na ravnateljevom stolu.

Tko vam je najviše  pomagao u pripremi lista?
Svakako moram spomenutu kolegicu Nadu Jurić, ali i njenog supruga koji je bio novinar i puno nas je toga podučio. Kolegica Đurđica Trakoštanec uvijek je radila lekturu. Puno nam je pomagala i tadašnja tajnica Anica Kajganić. Naime, tada se list na grafičku pripremu nije slalo na stiku, već smo morali sve materijale i tekstove i fotografije dostaviti na papiru, a tajnica Kajganić sve nam je prepisivala.

U prvom broju lista objavili ste intervju sa Severinom? Kako vam je to uspjelo?
Izgubila sam osobnu iskaznicu pa sam išla zbog toga na sud i tamo sam srela Zrinka Tutića. Prišla sam mu i rekla da nisam pjevačica u usponu i da ne želim njegov autogram, ali da ga nešto trebam. On je bio ljubazan i omogućio mi da se nađemo sa Severinom. Na razgovor je išlo puno učenika. Sjećam se da je kolegica Tuk rekla da nije vjerovala da će Severina stvarno doći. No,  Severina je došla na dogovoreno mjesto  i bila je vrlo srdačna i pristupačna. Na pitanje svakog učenika imala je odgovor.

Objavljivali ste intervjue s još nekim poznatim osobama?
Princip je bio da učenike za trud nagradimo tako da oni biraju koga bi željeli da ugostimo u idućem broju. Sjećam se tako da su jedne godine poželjeli da nam gost bude Trpimir Vicković, radijski voditelj poznat kao Vicko Budilica. Djeca su bila oduševljena kad se on preko školskog razglasa, koji je tad bio u školskoj knjižnici, javio onako kako je to činio na radiju. U jednom broju gostovao nam je Davor Gobac. Intervjuirali smo i novinara Joška Lokasa, a tad smo posjetili televiziju i gledali kako on priprema svoju emisiju. Zanimljivi gosti bili su nam i Željka Ogresta te Davorin Bogović i Mladen Bodalec. Mislim da smo mi bili prvi koji su zajedno intervjuirali bivšeg i sadašnjeg pjevača Prljavog kazališta. Jedne godine ugostili smo i pjevača Miroslava Škoru. On je došao u školu i jednom dječaku koji je bio njegov obožavatelj, a  bojao se buke, poklonio  walkman.

I na kraju zašto ime Klinček?

Kad smo razmišljali o imenu lista, htjeli smo da ime bude vezano uz naš kraj. Tako nam je palo na pamet da listu damo ime po ovoj rijetkoj, zaštićenoj vrsta cvijeta koji raste na obližnjem Kalniku. /Razgovarali:  Klaudije Mažar i Mihaela Miklečić, 8.b; foto: S.L./

Predavanje o posljedicama pušenja

Specijalistica školske medicine liječnica Mirjana Mitrović-Pisačić  spomenula je i podatak da beba od godine dana može umrijeti od količine nikotina samo iz jedne cigarete

Zbog bolesti uzrokovanih pušenjem  u Hrvatskoj godišnje umire oko 10.000 ljudi, a u svijetu oko 6 milijuna. Te porazne podatke doznali smo od liječnice Mirjane Mitrović – Pisačić, specijalistice školske medicine. Ona je jučer osmašima održala predavanje o posljedicama pušenja, a u školu je pozvana nakon što se doznalo da imamo priličan broj pušača među učenicima.

Govoreći nam  o posljedicama pušenja, liječnica nam je  pokazala i brojne fotografije od kojih su prisutni učenici najburnije reagirali na fotografiju čovjeka s otvorom u grkljanu kroz koju puši. Taj otvor na grkljanu, pojasnila je liječnica Mitrović, posljedica je  operacije  karcinom grkljana i služi da bi u taj otvor oboljeli  moga staviti cjevčicu koja mu   pomaže da može govoriti. No, taj okorjeli pušač  tim se otvorom služi i da bi pušio. Uz već navedeni karcinom pušači često obolijevaju i od karcinoma jezika, usne šupljine, ždrijela, pluća, mokraćnog mjehura, gušterače i karcinoma vrata maternice.

Uz karcinome koji su vrlo često završavaju smrću, smrtne posljedice za pušače izazivaju i bolesti krvožilnog sustava.  – Pušenje prvenstveno oštećuje krvožilni sustav, a taj je sustav  zadužen i za dovođenje kisika našim stanicama. Zbog  nedostatka kisika dolazi do oštećenja mozga, pa posljedica može biti i moždani udar – istaknula je liječnica Mitrović-Pisačić. Dometnula je kako se pušenjem oštećuje srce i da pušači znatno češće dobivaju infarkt.

Cigarete sadrže i vrlo opasni otrov arsen   

Imali smo prilike vidjeti i fotografiju pluća pušača. Zdrava pluća inače su svijetla, a pluća okorjelih pušača su gotovo crna. Uz  veliku fotografiju cigarete liječnica nam je objasnila da cigareta sadrži oko 4000 kemijskih spojeva, od kojih su neki, kako je istaknula, „pravi pravcati otrovi“.  Među izrazito opasnim spomenula je arsen, ugljični monoksid,  spojeve amonijaka slične onima koje se koriste za čišćenje sanitarija, toulen koji služi kao industrijsko otapalo, kadmij ….

O nikotinu, jednom od otrovnih sastojaka cigareta, rekla nam je da je upravo on uzrokuje ovisnost kod pušača stvarajući u mozgu dopamin, kemijski spoj koji izaziva osjećaj ugode. – Beba od godinu dana može preminuti od nikotina samo iz jedne jedine cigarete,  kad bi joj sva količina nikotina iz te cigarete ušla u krvotok- rekla nam je liječnica Mitrović, dometnuvši  da jedna cigareta sadrži od 8-13 miligrama nikotina.

Spomenula je i da se bebe majki koje puše rađaju s manjom porođajnom težinom i sklonije su  zdravstvenim poteškoćama u odnosu na bebe majki nepušačica. Na jedno od pitanja učenika vezano uz pušenje u trudnoći, liječnica je spomenula i da je dojenačka smrt poznata kao sindrom smrti u kolijevci, znatno češća kod beba majki koje puše.  Spomenula je i da pušenje kod muškaraca može biti uzrok impotencije (spolne nemoći).

Liječnica je istaknula da su od  bolesti koje je spominjala ugroženi i pasivni pušači,   npr. djeca  čiji roditelji  stalno puše u prostoru gdje boravi dijete.  Istaknula je i podatak da u Hrvatskoj puši svaka treća osoba i pozvala nas da razmislimo je li nam pušenje doista potrebno.  – Roditelje, boju kose i puno drugih stvari u životu ne možemo birati, ali možemo izabrati zdrave navike. Pušenje nije jedna od zdravih navika i ukoliko odlučite reći ne pušenju  učinili ste dobar izbor  za svoje zdravlje- poručila nam je liječnica Mitrović- Pisačić.

Jeste li  znali ?

…. U Hrvatskoj je 2010. uveden zakon o zabrani pušenja u javnim prostorima te osoba za pušenje u javnom prostoru može biti kažnjena kaznom do 1000 kuna, a odgovorna osoba za  javni  prostor  u kojem se pušilo unatoč zabrani može platiti kaznu  do 150.000 kuna

…. kažnjene mogu biti i trgovine koje maloljetnicima prodaju cigarete

….  osobe koje puše jednu kutiju cigareta  dnevno, mjesečno potroše oko 750 kuna (ukoliko puše cigarete koje koštaju 25 kuna) , a godišnje oko 9.000 kuna