Upisali 23 različita smjera

NAJVIŠE OSMAŠA ODABRALO ZANIMANJE FITOFARMACEUT

Najudaljenije mjesto školovanja izabrao je Nikola Sokač, koji će se za kuhara školovati u Buju

Najviše orehovečkih osmaša iz prethodne generacije školovat će se za zanimanje tehničara fitofarmaceuta. Od njih ukupno 61, čak 11 ih se opredijelilo za zanimanje fitofarmaceuta. No, to je jedini tako masovan izbor, jer ostatak ekipe rasporedio se u još 22 različita zanimanja. S ukupno 7 upisanih odskače još smjer opće gimnazije. Za mehaničare poljoprivredne mehanizacije opredijelilo se 5 učenika , a njih četiri upisalo se u zanimanje prodavač. Po troje učenika upisalo se u smjerove za zanimanje tehničar za računalstvo, komercijalist i kuhar, a po dvoje u smjerove za veterinarske tehničare, hotelijersko turističke tehničare i pomoćne kuhare.

Trideset posto učenika upisalo trogodišnje škole

U ostale smjerove upisao se samo po jedan naš bivši osmaš. Dvoje učenika opredijelilo se za smjerove koji su ove godine po prvi puta u ponudi. Učenica Lucija Hrg, upisala je eksperimentalni program turističke gimnazije, a Karlo Horvat izabrao je smjer za zanimanje drvodjeljskog tehničara koji se izvodi po novom strukovnom kurikulumu. Ostali učenici školovat će se u smjerovima za zanimanje konobar, ekonomist, poljoprivredni tehničar opći, arhitektonski tehničar, instalater grijanja i klimatizacije, tehničar za mehatroniku, upravni referent, strojobravar, konobar, zidar i pekar.

Zanimljivo je napomenuti i da je četverogodišnju školu upisalo 42 učenika, a trideset posto učenika, tj. preostalih 19 učenika, upisalo je trogodišnju školu. Već po tradiciji najviše osmaša upisalo se u križevačke škole, njih je ove školske godine 43 i svi oni bit će đaci putnici. Drugo mjesto dijele Varaždin i Koprivnica. U ta dva grada školu će pohađati po šestero učenika, dok je njih 5 izabralo Zagreb za mjesto školovanja. U Gornjogradsku gimnaziju upisala se Irena Črenec. U školi Ruđer Bošković školovanje nastavljaju učenici Ivan Biljan i Ivan Poljak, dok je Mateja Zejec u Hoteljersko-turističkoj školi. Najudaljenije mjesto školovanja izabrao je Nikola Sokač, koji će se za kuhara školovati u Buju u Istri. /Antonija Kos, 8.a; podatke prikupljale Katarina Pofuk, bivši 8.c i Ana-Marija Ferenčak, bivši 8.a; fotografije: Zlatko Đuran/

Gospodarska i Seljanec izjednačeni

Uspoređivali smo i broj upisanih po školama. Prethodne četiri godine, otkako pišemo o upisima, na vrhu su se izmjenjivale Srednja gospodarska i Srednja škola Ivan Seljanec, a ove godine ove škole dijele prvo mjesto. Naime, u različite smjerove tih škola upisalo se po 19 naših bivših osmaša. Na drugom mjestu je križevačka Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkog s 5 upisanih, a Obrtnička škola Koprivnica je trećem mjestu s 4 upisana.

Školu prvog izbora upisalo 54 učenika

Da su se naši osmaši bili kvalitetno pripremljeni za elktronske upise, i načinili dobre procjene, govori podatak da je 54 učenika upisalo u školu prvog izbora, šestero školu koja im je bila drugi izbor, a samo jedan učenik u školu trećeg izbora. Samo jedan učenik upisao se u jesenskom roku, a svi ostali u ljetnom.

Nikad manji prvi razred

NEMA IH DOVOLJNO NI ZA NOGOMETNU EKIPU

Učiteljica Svoboda: Raditi s prvašićima je najteže. Nama učiteljima razredne nastave četvrtaši su kao mali maturanti

U 21 godinu koliko radi u našoj školi, učiteljica Blaženka Svoboda nikad nije imala manje učenika u prvom razredu nego što ih ima ove školske godine.

Nema ih dovoljno ni za nogometnu ekipu. No, s njom smo povodom nove školske godine porazgovarali i o tome kako je to podučavati najmanje i zašto je to veliki izazov.

Koliko ove školske godine imate učenika u prvom razredu?
Imam ih samo 10, a u nekim sam generacijama imala i po 24 učenika.

Je li to dobro imati tako mali razred?
Ima tu i prednosti i nedostataka. Plus je svakako to što se mogu puno posveti svakom djetetu. No, ukoliko je skupina malo sporija, onda jedan povuče drugoga pa to može postati problem.

Kako je protekao prvi dan s novom generacijom prvašića?

Početak je uvijek težak, i meni i njima. I ja sam prvi dan imala mali grč jer dobivam novu djecu, nove roditelje. Trebate ostaviti nekakav dojam na djecu s kojima ćete biti četiri godine. Na početku uvijek mislim da novu generaciju neću moći voljeti kao prošlu generaciju, ali to je uvijek tako na početku. Na kraju mi se teško odvojiti od njih pa vjerujem da će tako biti i s ovom generacijom. Za nas učitelje razredne nastave četvrtaši su kao mali maturanti, s njima se sve može dogovoriti, a sad se opet moram prilagođavati i spuštati na nivo sedmogodišnjaka. Treba tu uložiti jako puno truda.

Zašto je teže nego s većima?
Prvašići u početku ne znaju što je udžbenik, a što zbirka. Ne znaju što bilježnica iz matematika, a što ona iz prirode.

Problem je i kad se kaže da knjigu moraju otvoriti na određenoj stranici. Dogodi se i da brkaju strane. Krenu pisati na početak pa okrenu bilježnicu. Na četiri stranice nemaju ništa napisano, a onda pišu na petu. Ne znaju u kojem redu započeti pisati. Problem je i samodisciplina. Njima je normalno da šeću po razredu, da posuđuju olovke, da izađu van kad im se izlazi. Tokom prvog razreda potrebno ih je naviknuti na nekakvu radnu disciplinu jer ukoliko ih se na početku ne pouči disciplini, to poslije može postati problem. Pri tom ipak treba paziti da ne budeš prestrog, da djeca ne dobiju averziju prema učitelju i prema školi.

Raditi s prvašićima je najteže. Veliki je to izazov. No, kad na kraju godine vidite da znaju spajati riječi, čitati, pisati, da razumiju što su napisali i pročitali, da znaju gdje ide točka i veliko slovo, shvatite koliko su napredovali. Mislim da je u prvom razredu taj napredak najuočljiviji.

Jeli taj napredak potrebno i u prvom razredu ocjenjivati brojčanom ocjenom?
Po mom mišljenju prvašiće ne bi trebalo brojčano ocjenjivati. Mislim da to nije realno jer se poučavanje u prvom razredu bazira na igri, crtanju, pjevanju. Kad gradivo postane zahtjevnije i ocjenjuje se drugačije pa to ponekad kod roditelja izaziva šok. Smatram da bi bilo bolje krenuti s ocjenjivanjem u drugom razredu.

Ove školske godine kreće se s novim školskim rukopisom. Jeste li imali neke posebne pripreme kako bi djecu poučili novom načinu pisanja?
Zasad smo o novom načinu pisanja bez vitica i o novom pravopisu slušali na našem županijskom aktivu. Uskoro će te teme biti i na našem školskom aktivu te mislim da ćemo biti spremni prije nego što s djecom krenemo na pisanje slova. /Lorena Hubina, Ivana Vrbančić 8.a; fotografije: S. L./

Prvašići: Radili smo svašta-nešto

Nekoliko riječi o svom prvom danu u školi rekli su nam i đaci prvaci. Od Helene Črnek doznali smo da su prvi dan radili, kako je rekla, svašta-nešto. Ivona Siladi rekla nam je da se sprijateljila sa svim djevojčicama i dječacima iz razreda, a Ivanu Ifšaku svidjela učiteljica. Neli Šantatić prvi dan je bio zanimljiv jer su puno crtali.

Prvašići s roditeljima

Uzbuđeni bili i roditelji

Prvi dan s prvašićima u školskim klupama jedan školski sat proveli su i roditelji. Mama Ivana Trušček rekla nam je da je jako uzbuđena jer prvi puta ima đaka. Spomenula je i strah zbog ceste i prijevoza jer njena kćer Magdalena putuje autobusom.
Mama Adrijana Šok kaže da se njenom sinu Robertu škola čini kao igra. Njoj prvi dan škole nije bio stresan kao mami Ivani jer joj je Robert već treći đak, ali joj bilo teško što mora kupiti tri nova kompleta knjiga i pribora.

Dobrodošlica prvašićima

Prije upoznavanja učiteljice i učenika, dobrodošlicu im je poželio ravnatelj Stjepan Lučki, a zatim su učenici viših razreda izveli igrokaz i nekoliko recitacija. Nastupilo je troje bivših učenika učiteljice Svobode: Marko Puškar, Helena Kralj, Karlo Prepolec te učenica drugog razreda Ines Prepolec.

Škola plivanja

UČENICI PŠ MIHOLEC NAJBOLJI PLIVAČI

Učenici PŠ Miholec bili su najuspješniji među trećašima naše škole na obuci plivanja. Njih četvoro “zaradilo” je diplome plivača, a jedan plivača početnika. Diplomu plivača početnika dobio je još samo jedan učenik trećeg razreda matične škole, dok su svi ostali polaznici  dobili diplome za sudjelovanje.

Da bi se dobilo diplomu plivača početnika trebalo je u velikom bazenu preplivati 25 metara prsno, a za diplomu plivača trebalo je toliku dionicu preplivati još i leđno.

Školu plivanja na koprivničkim bazenima Cerine trećaši naše škole polazili su od su 5. do 9. svibnja. Najviše oduševljenje svaki dan bilo je za vrijeme spuštanja toboganom. /Karla Ferenčak, 3. razred MŠ/