Suvremenija nastava odnedavno je moguća u učionicama hrvatskog i glazbenog. Naime, za te su učionice nabavljena računala i projektori, pa će učitelji osim grafoskopa u nastavi moći koristiti internet, ppt prezentacije i film.
Za računala i projektore škola je izdvojila 9.525,20 kuna. Do sada su projektorima i računalima bile opremljene učionice informatike, kemije, povijesti te knjižnica. /Gabrijela Jelak, 6. b; fotografija G.J./
Nulti sat
-Borite se za svoje stavove, ali bez nasilja, zapamtite. Svako se nasilje vrati onomu tko ga je započeo. Zakon akcije i reakcije. – Riječi su to psihologa Grčića koje je izgovorio prije predavanja o nasilju. No, tribina o nasilju nije održana u našoj školi, već je dio sadržaja knjige “Nulti sat”, prve knjige Siniše Cmrka, nekada poznatog televizijskog voditelja.
Nasilje ipak nije glavna tema ove zabavne i napete knjige čiji su glavni likovi raperi: Bunt, Bunta, i Baunti, članovi grupe RBB. Glavna tema je “borba” buntovnih rapera za ostvarenje jednog cilja. Kojeg? Doznajte u knjizi, a od mene još samo nekoliko natuknica.
Uz buntovnike veže se i priča o grafitima, ljubavima, nečijoj taštini, licemjerju, ali i korupciji. Za rasplet priče vrlo važnu ulogu ima Youtbe, te jedan spot nastao u „Podrum produkciji“.
Čitajući ovu knjigu, mi osmaši, koji smo o njoj raspravljali na nedavno oformljenom “Čitalačkom klubu”, odlučili smo se upustiti u jednu akciju vezanu uz ovu knjigu. No, to neka bude iznenađenje, a vjerujem da će vas iznenaditi i oblik „Nultog sata“ kad ovu knjigu dođete posuditi u knjižnicu. /Antonija Kos, 8.a/
Već nekoliko mjeseci puno se priča o poplavama, a vezano uz njih često se spominjala i riječ retencija. Tu smo riječ zato istražili na internetu i doznali u kakvoj je vezi s Lonjskim poljem i kakvu ulogu retencije imaju u zaštiti od poplava.
Pretražujući internet doznali smo da su retencije „površine koje se koriste za pohranjivanje vode samo u vrijeme poplavnih voda“. Za razliku od akumulacija koje se koriste za skladištenje vode dok je ima u izobilju i s ciljem da se koristi u vrijeme nedostatka vode, retencije, kako to ističe profesor građevinskog fakulteta Neven Kuspilić, služe samo za kraće zadržavanje vode u svrhu zaštite od poplava.
Retencije mogu biti prirodne i umjetne. Pronašli smo podatak da je ove godine započeta izgradnja dviju umjetnih retencija u Zagorju. To su, kako piše krapinski radio, retencije Burnjak i Smiljanova Grba, a od poplava bi trebale štititi stubičko i đurmanečko područje.
Češće se na interentu spominju prirodne retencije. Lonjsko polje jedno je od najčešće spominjanih. Ono zajedno s Odranskim, Mokrim i Ribarskim poljem na čak oko 200.000 hektara prima viškove vode u vrijeme poplava. Ta su retencijska polja osobito važna za zaštitu Zagreba, Siska i Karlovca.
Stručnjaci Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF, prema pisanju portala dnevno.hr, ističu, da nasipi i akumulacije ne fukncioniraju u slučaju pristizanja velikih količina vode. Njihov je stav da su prirodne retencije bolje rješenje i da zato „Hrvatska mora čuvati područja poput Kopačkog rita i Lonjskog polja, kao prirodnih sustava obrane od poplava kakvih bi trebalo biti puno više“.
Biolog Goran Šafarek ističe da su revitalizacija (oživljavanje) prirodnih poplavnih i močvarnih područja, te vraćanje rijeka u prirodno stanje „jedino razumno rješenje obrane od poplava“. U tekstu na tportalu.hr, prenose i Šafarekovu izjavu da sječa obalne vegetacije i pretvaranje rijeka u ravne kanale pojačavaju poplave. Kanalizirane rijeke tako postaju brže, a njihova korita ne mogu primiti ogromne količine vode. Prema Šafarekovim riječima, u Europi se sve više ulaže u projekte vraćanja rijeka u prirodne stanje.
Prirodne retencije poput Lonjskog polja ili Kopačkog rita važne su i kao staništa brojnih ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. /istražio Nikola Jelak, 8.b ; fotografije preuzete s interneta/
Rap glazbenici osim po svojoj buntovnoj glazbi prepoznatljivi su i po odjeći. Osnovne karakteristike njihovog stila su vrećaste hlače, kape s ravnim dugačkim šiltom i „hoodice“ tj. široke majice s kapuljačama i lanci.
No, kroz godine, od kako se sredinom 70-tih započela razvijati rap glazba, i raperi unose različite novine u odjevni stil.
Osamdesetih su raperi, i ostali pripadnici hip-hop kulture, obožavali Adidas tenisice, a sve je krenulo od Run DMC-a, koji su 1986.izveli pjesmu “My Adidas”, jer su im se sviđale te tenisice. Na web stranici mukmag.com pronašli smo podatak da su Run DMC Adidas tenisice nosili bez vezica i odijevali se u crne kožne hlače i jakne. 
Popularnost Adidasicama potom su preuzele Air Force tenisice. Njihova popularnost osobito je porasla od 2002., kad ih je u svojoj pjesmi “Air Force One” opjevao raper Nelly. Posljednjih godina “in” su i žute Timbrlenice. Šilt kape zaštitni su znak rapera, a kao i tenisice do rapera su došle preko košarke, kako to piše hhunity.org – portal specijaliziran za hip-hop kulturu. Osobito su popularne kape marke New Era. U zadnje vrijeme uz šilterice probila se i tzv. bucket hat kapa, s kojom su raperi eksperimentirali i 80-tih godina, a po njima je osobito bila poznata grupa “The Sugar Hill Gang”. Ta kapa izgledom liči na ribarske, a često se može vidjeti u novijim raparskim spotovima. Početkom ovog stoljeća jako su moderni postali dresovi, a taj stil odijevanja proslavio je također Nelly, tih godina izrazito popularan rap glazbenik.
No, raperi se ne zadržavaju samo na pjevanju o njima dragim markama odjeće. Dosta njih pokrenulo je i vlastiti modne marke i vrlo su uspješni u modnom biznisu. Jedna od vrlo popularnih, sredinom prošlog desetljeća, bila je marka G-Unit, istoimenog banda. Nelly ima svoje marke, Vokal za muškarce i Apple za žene. Vrlo popularnu modnu marku Roca Wear osnovali su Jay-Z i Damon Dash. Ta modana marka uz odjeću nudi čak i čarape, luster-naušnice, privjeske za ključeve, raznorazne lance i lančiće, pa i dječja kolica, kako to piše Jutarnji list. Trenutno je vrlo uspješna marka odjeće Sean John, 
nagrađivanog pjevača i dizanjera Seana Johna Cobsa poznatijeg kao Diddy.
Neki poput Jay-Z zasitili su se Roca Weara i u posljednje vrijeme priklonili su se Balmin hlačama i odjeći Toma Forda, a Fordovu odjeću Jay-Z opjevao je i u pjesmi. Dio rapera zadnjih godina stvara i vlastiti stil koji nema veze s hip-hop kulturom. Jedan od njih je Kanye West, koji kaže da voli izgledati otmjeno.
Elementi hip-hop stila prisutniji su u muškoj modi, a za značajniji iskorak ovog stila u žensku modu zaslužne su pjevačice Beyonce i Rihana, koje u svojim nastupima i spotovima koriste elementima hip-hop stila. /Lorena Hubina, 8.a ; fotografije preuzete s interneta/
Luka iz 8.b očitao bukvicu iz etike novinarima i urednicima. Naslov je to teksta u „Večernjem listu“ (od 22.10. str. 32), a u kojem se novinarka Ružica Cigler osvrće na tekst našeg Luke Miklečića, objavljenog nedavno u našem “Klinčeku”.
Dakle, Luka je komenitrao kako novinar „Večernjeg lista“ nije postupio ispravno, kad je istaknuo vjeroispovijest žene koju se sumnjiči da je majci Tatjane Josipović ukrala 20.000 kuna. Njegov tekst pod naslovom „Lopovluk, vjeroispovijest i punica predsjednika Josipovića“, objavili smo u rubrici „Povećalo“ 13.10., a zahvaljujući svemoćnom internetu došao je i do „Večernjeg lista“.
U svom članku novinarka Cigler, između ostalog piše, “Što sad reći? Mogu samo čestitati Luki Miklečiću, učeniku OŠ Sveti Petar Orehovec (mjesto 80-tak kilometara sjeveroistočno od Zagreba, između putova koji vode od Zagreba prema Varaždinu i Križevcima), njegovoj razrednici Sofiji Vukalović i roditeljima, svakako. Očitao je bukvicu meni i svim novinarima i urednicima.
Cijeli tekst možete pročitati ukoliko kliknete na priloženu fotografiju. /Uredništvo/
Unatoč tome što je policija obustavila promet zbog velike količine vode na dijelu ceste između Gušćerovca i Međe, hrabra učiteljica Blaženka Svoboda jedina je danas (22.10), svojim automobilom iz smjera Križevaca došla u školu u prijepodnevnu smjenu.
U automobilu s njom bile su i učiteljica Mirjana Škvorc te Maja Čorak iz PŠ Miholec. Nešto kasnije je iz smjera Varaždina, gdje nije bilo većih problema na cestama, stigao i učitelj iz tehničkog Goran Bejuk, te su jedino oni i učitelj Darko Višak (koji živi u Orehovcu u neposrednoj blizini škole), održavali nastavu.
U školu je ujutro došlo svega pedesetak učenika. Dio njih dovezla su 2 autobusa iz smjerova gdje prometnice nisu bile jako poplavljene, a nekoliko učenika dovezli su roditelji.
Novinarke iz 8.a fotografirale su dio poplavljene prometnice kod skretanja u mjesto Međa. Pogledajte kako je tamo izgledalo oko 9 sati. Samo hrabri su ipak prolazili. /Veronika Tomak, Lorena Hubina, 8. a; fotografije V.T.i S.L./
Modni detalj čije se porijeklo pripisuje nama Hrvatima, a zove se kravata, danas predstavlja uobičajeni modni dodatak svečane i poslovne garderobe muškaraca diljem svijeta. No, kravatu nije lansirao neki čuveni modni dizajner, već je sve krenulo od vojske i to još u 17. stoljeću, kako to piše na web stranici academia-cravatica.hr.
Prvi su, maramu koja je bila preteča današnjoj kravati, oko vrata i to kao znak prepoznatljivosti, počeli nositi vojnici tzv. Vojne krajine. Od 1635. hrvatski vojnici ratovali su i u Francuskoj, a 1667. po njima je nazvana jedna pukovnija. Zvala se „Royales Cravetes“, a njeni su je pripadnici bili uzor francuskom kralju Luju XIV. On je maramu ispod vrata zavolio više od uškrobljenih visokih okovratnika, a zaposlio je i „kravatara“ koji mu je svakodnevno pomagao u izboru kravate za određenu priliku.
Obožavanje kravate kao modnog dodatka iz Lujevog dvora proširilo se Francuskom, potom Nizozemskom i Belgijom, a poslije i cijelim svijetom. Posebno važnu ulogu dalje imaju Englezi. Do početka 19. stoljeća kravate su bijele, a Englezi uvode razne uzorke i boje te mijenjaju načine vezanja. Izrezavši tkaninu na tri dijela, da bi je potom opet sašio, važan iskorak koji je omogućio lakše vezanje i industrijsku proizvodnju kravate, učinio je američki proizvođač tekstila Jesse Langsdorf. Po modi poznati Talijani, kravati, prema pisanju academica.cravatica.hr, „daju nove umjetničke dlemente … kojim se naglašava individualnost osobe koja je nosi.“
Kravate se navodno mogu vezati na čak 85 načina, no najčešće se vežu na 10 načina, a najpopularniji je jednostavni i dvostruki “windsorski čvor”, koji je ime dobio po vojvodi od Winsdora. Što se tiče oblika danas se najčešće nose izdužene kravate oblika „poluboce“, zatim vrpce i leptir mašne, a najcjenjenije su kravate od prirodnih materijala: svile, lana, vune i pamuka.
Kravata nije samo muški modni detalj, ponekad ih nose i žene. Pronašli smo podatak da su kravate osobito „in“ 
bile u sezoni 2002. na 2003., a 2012. moderne su bile leptir mašne. Trend leptir mašni tokom 2012., prema pisanju indexa.hr, pokrenule su Diane Kruger i sestre Kardashian.
Kravata u Hrvatskoj ima i svoj dan. Obilježava se 18. listopada i to od 2008., kad je taj datum kao Dan kravate proglasio Hrvatski sabor. Baš taj datum izabran je zato što je 18. 10. 2003., oko pulske Arene „svezana“ najveća kravata na svijetu.
U počast kravati od 2010. u Zagrebu je formirana i “Kravat pukovnija” koja vikendom provodi turistički program Smjena straže.
Članovi pukovnije nose kravate kakve su nekad nosili članovi pukovnije „Royales Cravetes“. U “Kravat pukovniji” su i naši Orehovčani Josip i Marko Plavec./Valerija Kos,6.a; fotografije preuzete s interneta/
Zelene kravate nose konzervativne osobe
Postoje i brojna pravila o kombiniraju boja i uzoraka kravata uz određenu garderobu. No, činilo nam se zanimljivije prenijeti vam zapažanja psihologa koji su proučavali fenomen kravate, odnosno nošenje samo jednog tipa kravate. Oni su, kako piše academica.cravatica zaključili da:
– prugasti uzorci odaju snažnu volju i težnju za moći
– zelene kravate odaju konzervativne osobe
– točkasti uzorci nose osobe koje žele svima ugoditi
– preupadljive kravate svjedoče o ekscentričnosti
– crne kravate govore o zatvorenosti osobe
Ukupno 712 kuna, prikupljeno je u našoj školi u četvrtak (15.10) prodajom kolača. Kolači su uglavnom bili od jabuka, a prodaja je organizirana povodom Svjetskog dana jabuka koji se diljem svijeta obilježava 20 listopada. Kolače su ispekle majke i bake učenika 5.a i b, te 7.b, čija razrednica Branka Filipović već četvrtu godinu vodi ovu aktivnost.
Dio prikupljenog novca utrošit će se za svijeće i vijenac koje će osmaši položiti na Memorijalno groblje u Vukovaru. Ostatkom novca nabavit će se paket suhe hrane. Hranu će osmaši donirati vukovarskom Caritasu.
Posjet osmaša Vukovaru planiran je za petak 24. studenog. /Gabrijela Jelak, 6.b; Karolina Matus, 5.b/
U projektu kojem je ime “Povećalo”, kao i ovoj našoj rubrici, mi osmaši dobili smo zadatak pratiti informacije o zbivanjima u Hrvatskoj i u svijetu. Ono što nam se zbog nečeg čini zanimljivo povremeno bi trebali komentirati na satovima razredne zajednice, te o tome nešto napisati i za naš Klinček.
O djevojčici Malali Yousafzai ja sam odlučila pisati zato što mislim da bi sva djeca u našoj školi i sva djeca svijeta trebala znati za Malalu. Zašto? Jer ona ne spada među djecu koja samo slušaju i pokoravaju se naređenjima odraslih. Ona spada među onu djecu koje se usude govoriti, usude se iznijeti svoje mišljenje kad uvide probleme i nepravdu.
Upravo to, Malala je radila kad je već s 11 godina u gradu Peshawaru održala govor pod nazivom “Kako se Talibani usuđuju oduzeti mi osnovno pravo na obrazovanje?”. Bilo je to 2008., kad su u dijelu Pakistana gdje je živjela Talibani uništili više od 150 škola. Iduće godine došli su na vlast i posve zabranili obrazovanje ženama. Zabranili su im i odlazak u trgovine bez pratnje muškaraca, a zabranili su televiziju i glazbu.
U vrijeme vojnih operacija u njenoj pokrajini Swat, ona pod pseudonimom piše dnevničke zapise za BBC, jer je kako tvrdi željela zagovarati svoja prava, „a ne samo biti zatvorena u svoja četiri zida i samo kuhati i rađati djecu“. Svoje mišljenje o pravu na obrazovanje žena ponovno javno zagovara nakon što pakistanska vojska u srpnju 2007. iz njene pokrajine potiskuje Talibane.
Ona i njena obitelj dobivaju prijetnje od Talibana, a prijetnje se i ostvaruju. Dana 9. 10. 2012. maskirani Taliban pucao joj je u glavu. Nakon operacije i tromjesečnog liječenja u Birminghamu u Engleskoj, oporavlja se i dalje nastavlja svoju borbu za prava na obrazovanje žena. Sada se školuje u Engleskoj, a prije nekoliko dana (10. 10.) uručena joj je Nobelova nagrada za mir. Malala je dosad najmlađa dobitnica ove nagrade.
Njen aktivizam nagrađen je brojnim nagradama i prije Nobelove nagrade, a Pakistanske vlasti nakon što je ranjena pokrenule su projekt “Malala škole”. U sklopu tog projekta grade škole u 16 regija koje su ugrožene sukobima i prirodnim katastrofama. Pronašla sam i podatak da u Pakistanu više od pet milijuna djece ne ide u osnovne škole, među njima je čak tri milijuna djevojčica.
Svjesna koliko su zakinuta djeca kojima nije omogućeno obrazovanje, Malala je u svom govoru u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku (u srpnju 2013.), pozvala političare da poduzmu hitne korake kako bi svakome djetetu bilo omogućeno školovanje. Tada je, kako to piše index.hr, predstavila i peticiju koju je potpisalo više od tri milijuna ljudi. Tom je peticijom zatraženo da generalni tajnik UN-a Ban Ki-moon javno zatraži omogućavanje obrazovanja svima. Bravo Malala! /Josipa Ivšak, 8.a; fotografije preuzete s interenta/
Što kaže Malala– Uzmimo olovke i knjige u ruke, one su najmoćnije oružje. Jedno dijete, jedan učitelj, jedna olovka i jedna knjiga mogu promijeniti svijet. Obrazovanje je jedino rješenje. Najprije obrazovanje. – /Iz Malalinog govora u UN/.
– Jučer sam imala strašan san, s vojnim helikopterima i Talibanima. Ovakve snove sanjam od početka vojnih operacija u Swat-u. Majka mi je napravila doručak i krenula sam u školu. Hodajući prema školi bojala sam se jer su Talibani propisali edikt kojim zabranjuju djevojčicama da pohađaju školu.- /Odlomak iz Malalinog bloga koji je pisala za BBC/
Nastala u crnačkim getima Bronxa (četvrt u New Yorku) sredinom 70-tih godina, rap glazba danas je popularna širom svijetom, a jedan od najpoznatijih rapera posljednjih godina je i bijelac Eminem.
Ovaj glazbeni žanr, čiji naziv dolazi od riječi rappin’ što znači ritmičko pričanje, dio je hip-hop kulture koja uz ovu glazbu popularizira i breakdence (vrsta plesa) i grafite (umjetnost slikanja sprejevima po zidovima).
U početku su, kako to piše 2pachr.forumotion.com, MC-ijevi (kratica za Master of Ceremony – majstor ceremonije) vokali koji u ritmu repaju, svoje priče izvodili koristeći kao podlogu funk i disco glazbu. Glazbu im je pušta DJ, tj. osoba zadužena za puštanje i miksanje glazbe. Kasnije se prešlo na electro zvukove i ritam koji je nazvan breakbeat.
Kroz svoje pjesme raperi se često dotiču socijalne tematike i obespravljenih „malih“ ljudi, a na gore spomenutom forumu tvrde i da je ta glazba „pridonijela smanjenu rasizma jer je propagirala život bez predrasuda i govorila da nije bitno koje si boje kože nego da je važno širiti pozitivne vibracije“.
Krajem 80-tih pojavljuje se gangst rap kao podžanr rapa. Tekstovi gangsta najčešće govore o pucnjavi, bandama, uživanju droga i nasilju, zbog čega neki cjelokupni žanr poistovjećuju s nasiljem i drogom. No, rap nastavlja svoj razvoj i od 90-tih „širi krila“ , a u ovom stoljeću po popularnosti prestiže rock glazbu.
Svoj dopirnos popularnosti tog žanra glazbe dali su mnogi poznati raperi. Spoment ćemo samo neke od najznačajnijih: Afrika Baambaata, Run DMC, Public Enemy, Snoop Dogg, Tupac, Mc Hammer, Eminem, 50 Cent…….U posljednje vrijeme u rap žanru probijaju se i žene. Trenutno su „in“ Nicki Minaj, Azealia Banks i M.I.A.
Valja napomenuti i da je prvi rap album izdan 1979. Bio je to album „Rappers Delight“ grupe „Sugarhill gang“. Album postaje jako popularan i otad, i oni neskloni „crnoj“ muzici obraćaju pažnju na novi žanr.
U Hrvatskoj se rap glazba razvija od 90-tih godina 20. stoljeća. Prvi je naš raper navodno bio Renato Đošić –Renman, a prva popularnija rap grupa bila je „Tram 11“, čija je pjesma „Hrvatski velikani“ bila prva rap pjesma na top listama. Poznatije hrvatski reperi su: Shorty, Stoka, Nered , General Woo, a u rap bandove svrstavaju i posljednjih godina jako popularan splitski The Beat Fleat (TBF). Vrlo slušan u Hrvatskoj tijekom prošlog desetljeća bio je i Edo-Maajka iz susjedne BIH, koji je nekoliko godina živio i u Hrvatskoj.
U narednom tekstu čitajte o modi rapera i ostalih pripadnika hip-hop kutlure, a zatim o breakdancu. /Nikolina Žugec, 8.a; fotografije preuzete s interenta/
Eminemovom rekord za GuinnessaRap pjesme često imaju veliki broj riječi, a na web stranici avaz.ba,pročitali smo o rekordu koji pjevača Eminema uvodi u Guinnessovu knjigu rekorda. Eminem je u pjesmu od 6 minuta „ugurao“ 1560 riječi. Radi se o pjesmi „Rap Good“.
I naši su raperi skloni socijalnoj tematici.
Da bi vam približili kako to čine neki od njih izabrali smo nekoliko stihova.
“I ja bi na more”
jer mi ruke od zuljeva gore
Za EURE, KUNE ja bi
kod vas dole na Brijune
/Iz pjesme „Draga moja vlado“ Ede Maajke/
A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more
/ Iz pjesme „Heroji“ TBF-a/
