Vratolomije na Yamahi

STUNTER ŠPOLJAR VOZI I BEZ KOTAČA

Moto stunt je vještina akrobatske vožnje na motoru

Na prednjem kotaču svoje Yamahe Dejan Špoljar može voziti 170 metara, na zadnjem 30 kilometara bez zaustavljanja, a voziti se na motoru može čak i kad skine prednji kotač. No, to su tek neki od preko pedesetak trikova koje ovaj 33-godišnji mladić iz sela Jablanca kod Zaprešćića, izvodi na svoje dvije Yamahe. Iako se pojedine akrobacije u moto stuntu, kako se naziva vještina kojom se bavi Špoljar, zovu trikovi, tu nema nikakvih iluzija kao u mađioničarskim nastupima i Špoljar zaista izvodi sve te vratolomije.

Često mu se u izvođenju akrobacija na motoru pridružuje i njegova zaručnica Mateja Vlašić i nekoliko prijatelja, pa neke trikove ponekad izvodi i s još tri osobe na motoru. Razgovarajući sa Špoljarem i Vlašić putem Skype-a, doznali smo da je motor počeo voziti od šestog razreda osnovne škole, a moto stuntom bavi se 9 godina. Djevojka mu se u izvođenju akrobacija pridužila gotovo od početka njegovog bavljenja stuntom.

Svoj prvi trik, vožnju na zadnjm kotaču u krug, vježbao je tri tjedna. – Neke trikove vidio sam na Youtubu, a puno njih osmislio sam sam – rekao nam je Špoljar, dodavši da mu sad ne treba toliko vremena da uvježba neki trik. Jedan od trikova koje često izvodi je vožnja na zadnjem kotaču s nogama preko volana i bez upotrebe ruku. Često izvodi i trik kad s motora u vožnji napravi salto. Na motoru u vožnji može napraviti i stoj na glavi, a kad želi motorom pali i vatru i izvodi brojne druge trikove od kojih publika ostaje bez daha.

Kondiciju stječe radeći u šumi

Najzahtjevniji trik koji izvodi, po njegom mišljenju, je onaj kad se u vožnji zarotira za 180 stupnjeva i stane nogama na rezervoar i potom nogama upravlja motor. Ipak njemu je najdraži, a primjećuje da je i publici najatraktivniji, trik kad se vozi na zadnjem kotaču pri čemu ljubi svoju djevojku Mateju dok je ona leđima naslonjena na rezervoar motora.

Za izvođenje ovih vratolomnih trikova  Špoljaru, osim puno vježbanja  treba i puno snage, a nju stječe u šumi gdje pomažući ocu radi kao drvosječa. No, njegov otac, za razliku od majke, nije pristalica sinova hobija i nikad ne dolazi na njegove nastupe,  na kojima ponekad bude i po nekoliko tisuća ljudi. – Otac je moje nastupe gledao  samo na televiziji, ali uživo  nikad.  On kaže da je to zabava za bedake – priča Špoljar koji smatra da je stunt umjetnost. Većina njegovih prijatelja i susjeda ponosna je na njegovo umijeće. Tek rijetkima smeta, a najupornija je jedna gospođa koja ga je puno puta prijavljivala policiji kad vježba iako on ima službeno odobrenje da može trenirati na parkiralištu pored zgrade Baumaxa u Jankomiru.

Surađuje s Policijskom akademijom i cirkusom

Na njegove vratolomije na motoru ne ljuti se ni policija jer ih ne izvodi na cesti niti u prometu, a s Policijskom akademijom surađuje već 4 godine. U njihovoj školi sigurne vožnje demonstira što se sve s motorom može činiti. Svoje umijeće, osim u Hrvatskoj, pokazivao je u Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini. Godišnje ima po 50-tak nasupta, a oko godinu i pol surađuju s cirkusom Eldorado iz Dubrovnika, te nakon njihovog iluzionističkog izvodi svoj moto šou. – U Dubrovačkom listu nedavno su za naš šou napisali „Bio je to cirkus kakav nikad niste vidjeli“ – s ponosom ističe Špoljar, dodavši da njegov moto šou može potrajati i po sat vremena zbog broja trikova koje zna izvoditi.

Jedno vrijeme se i natjecao u moto stantu i ima 5 osvojenih pehara s Grobnika, no natjecanja mu više ne čine zadovoljstvo. – Više me veseli kad svojim umijećem zadivljujem publiku, a publika i uzbuđenje koje ide uz ove akrobacije su mi motiv da se stuntom nastavim baviti sve dok budem mogao – ističe Špoljar.

Kakve sve akrobacije na svojim Yamahama može izvesti Dejan Špoljar pogledajte u prilogu iz emisije „Dobro jutro“,  na priloženoj poveznici. /Veronika Tomak, 8.a; fotografije preuzete sa Špoljareve facebook stranice /

Više vježbe manje straha

Razgovarajući sa Špoljarom doznali smo da je vježbajući akrobacije padao puno puta, možda i tisuću, kako kaže, no najozbiljnija povreda bila je slomljena nadlaktica lijeve ruke. Što duže vježba, padova je manje kao i straha. Ni njegova zaručnica Mateja, ujedno i najčešća partnerica u akrobacijama više ne osjeća strah jer iza njih su godine vježbe i međusobnog povjerenja.

Ona nam je ispričala da je njoj najzahtjevniji trik kad Dejan izvadi prednji kotač od motora i vozi na zadnjem, a ona mora utrčati i ubaciti se na motor.

Specijalno dorađeni motori

Da bi svoje trikove mogao izvoditi na što sigurniji način potreban je i pouzdan motor i to ne onakav kakav se kupi u dućanu već specijalno dorađeni.

Kako je po struci mehaničar, on je svoje dvije Yamahe dorađuje sam i uz pomoć prijatelja, a dijelove za potrebne prerade omogućuju mu sponzori.  Među njima je i tvrtka Yamaha, čije motore obožava, pa i na ruci ima istetoviran znak Yamahe.

Tulum čitanja uz svijeće

U ŠKOLI SE POJAVIO DUH

Smiješni dio Tuluma bio je posvećen nedavno preminulom književnku Zvonimiru Balogu

Neki su i zavrišitali kad se u mraku knjižnice čulo lupanje po odškrinutom prozoru, a zatim se ispred prozorskog stakla pojavila prilika u bijelom odguravajući prozor kako bi ušla unutra. U trenutku kad je započelo kucanje po prozoru, nas tridesetak na „Tulumu čitanja pod svijećama“ (14.11. 2014.), slušali smo priču o duhu koju je u mraku, samo uz svjetlost svijeća čitao šestaš David Đurin. Jeza koju smo osjetili, nestala je tek kad je prilika u bijelom progovorila. Ipak nije to bio duh već bijelom plahtom prekriven naš domar Ivica Biškup, koji je prozor na prvom katu dosegnuo zahvaljujući visokim ljestvama.

Tek kad je domar ušao u knjižnicu i „skinuo“ plahtu, nelagodu je zamijenio smijeh i za koji trenutak ponovno smo nastavili naš Tulum čitanjem strašnih priča. Prema glasovima publike, jezovitu atmosferu iz priče najbolje je dočarala Mihaela Miklečić (6.b), čitajući ulomak iz knjige „Strah u ulici lipa“.

Nasmijavale nas „Male ljudetine“

Osim čitanja strašnih priča, u dijelu Tuluma na temu straha, slušali smo i radijsku reportažu o strahu „Paura“, te gledali film „Kino“. Kako je naš Tulum bio posvećen nedavno preminulom književnom velikanu Zvonimiru Balogu, u drugom dijelu Tuluma, kojem je tema bila smijeh, čitali smo smiješne tekstove iz Balogove knjige „Male ljudetine“. Počeli smo s „Matematičarevom“. Nju je nekoliko učenika čitalo sa slajadova. To je čitanje često prekidao smijeh, jer je Balog dijelove riječi zamijenio brojkama, pa se čitač lako zabuni.

Nakon te, čitalo se još 7 kratkih Balogovih priča. Dvije su nam čitale učiteljice Branka Filipović i Dubravka Kos, a mi smo morali pogađati naslove priča. Većina ruku prisutnih učenika bila je u zraku kad se tražilo kandidate za čitanje Balogovih priča u dijalektu. Od 5 izabranih kandidata, prvi je čitao najmlađi, učenik drugog razreda Bojan Lučki, kojeg je publika nagradila burnim pljesakom za odlično čitanje. Nakon glasanja publike pobjednicom u čitanju smiješnih tekstova proglašena je Ana-Marija Nemčić. Ona nas je najviše nasmijala čitajući na kajkavskom dijalektu Balogovu priču „Jožekova zagorska“ .

Smijali smo se i gledajući kratke filmove „Duga priča“ i „Haralampije“, a i našoj smiješnoj i strašnoj priči. Te su priče nastale u nekoliko minuta, i to iz rečenica koje smo osmislili vezano uz posljednju riječ iz rečenice prethodnog „pisca“.

Uz smijeh naš su Tulum „začinile“ palačinke i mandarine, a nagrađenima je bilo još slađe jer su dobili i po vrećicu kiki bombona. Dobrom ugođaju na Tulumu pridonijeli su i voditeljica Karolina Šok (7.b), te ton majstor Martin Hrg (6.a). Kako je sve to izgledalo uskoro ćete moći i vidjeti jer je događanja na Tulumu snimala omašica Antonija Kos. /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije: S.L./