Košarkaške ekipe dječaka i djevojčica, našeg ŠSD “Mladost”, pobijedile su jučer (25. 11), u Križevcima na međuopćinskom natjecanju iz košarke. Prvi je to puta u povijesti škole da obje košarkaške ekipe idu na županijsko natjecanje.
U natjecanju dječaka najnapetija utakmica bila je ona između naše i ekipe “Plamena”, iz Oš “Vladimir Nazor”. Ekipa “Plamena” vodila je prve dvije četvrtine, a onda se zalaganjem naše petorke: Ivana Funtaka , Karla Črnca , Ivana Višaka (8.b) , Matije Kurpeza (7.b), i Attilia Sante (5.b), situacija promijenila u trećoj četvrtini i utakmica je završila rezultatom 29: 24. Najviše koševa zabili su Ivan Futnak i Matija Kurpez.
Utakmica naših djevojčica i ekipe „Izvor“, iz OŠ Ljudevita Modeca, bila je jedina jer druge škole nisu sudjelovale. Od početka utakmice naša ekipa bila je nadmoćna. Naše igračice stalno su vodile i utakmica je na kraju završila rezultatom 35:16. Većinu utakmice odigrala je prva petorka u sastavu: Ivana Horvat, Sara Orak, Karla Senko, Doroteja Mamek (8.b) i Karolina Šok (7.b). Najuspješnije igračice bile su Ivana Horvat i Karolina Šok.
Presretni mentor Saša Šikić i osvajači zlatnih medalja svoje su pobjede na kraju natjecanja slavile izvikujući pozdrav “321 Mladost”.
U ovoj školskoj godini održana su natjecanja u četiri sportske discipline, a naši su košarkaši i košarkašice prvi koji su se probili u viši rang natjecanja. Na međuopćinskom nivou slijedi natjecanje u nogometu. /Sara Orak, Karla Senko, 8.b; fotografija: S.L./
Igrali su i…
Za ekipu djevojčica uz već spomenute igrale su još: Antonija Kos (8.a), Ana-Marija Nemčić, Jasmina Funtak (6.b), Patricija Fagnjen (4 razred), Valerija Kos (6. a) i Marija Jelak (6.b). Za ekipu dječaka igrali su i: Igor Belani (7.b), Sebastian Orak ( 5.b), Marko Puškar (5.a), Dominik Pugar (5.b), Luka Pacur (5.b), Leo Ban ( 4 razred) i Patrik Ban, ( 5.b).
Moto stunt je vještina akrobatske vožnje na motoru
Na prednjem kotaču svoje Yamahe Dejan Špoljar može voziti 170 metara, na zadnjem 30 kilometara bez zaustavljanja, a voziti se na motoru može čak i kad skine prednji kotač. No, to su tek neki od preko pedesetak trikova koje ovaj 33-godišnji mladić iz sela Jablanca kod Zaprešćića, izvodi na svoje dvije Yamahe. Iako se pojedine akrobacije u moto stuntu, kako se naziva vještina kojom se bavi Špoljar, zovu trikovi, tu nema nikakvih iluzija kao u mađioničarskim nastupima i Špoljar zaista izvodi sve te vratolomije.
Često mu se u izvođenju akrobacija na motoru pridružuje i njegova zaručnica Mateja Vlašić i nekoliko prijatelja, pa neke trikove ponekad izvodi i s još tri osobe na motoru. Razgovarajući sa Špoljarem i Vlašić putem Skype-a, doznali smo da je motor počeo voziti od šestog razreda osnovne škole, a moto stuntom bavi se 9 godina. Djevojka mu se u izvođenju akrobacija pridužila gotovo od početka njegovog bavljenja stuntom.
Svoj prvi trik, vožnju na zadnjm kotaču u krug, vježbao je tri tjedna. – Neke trikove vidio sam na Youtubu, a puno njih osmislio sam sam – rekao nam je Špoljar, dodavši da mu sad ne treba toliko vremena da uvježba neki trik. Jedan od trikova koje često izvodi je vožnja na zadnjem kotaču s nogama preko volana i bez upotrebe ruku. Često izvodi i trik kad s motora u vožnji napravi salto. Na motoru u vožnji može napraviti i stoj na glavi, a kad želi motorom pali i vatru i izvodi brojne druge trikove od kojih publika ostaje bez daha.
Kondiciju stječe radeći u šumi
Najzahtjevniji trik koji izvodi, po njegom mišljenju, je onaj kad se u vožnji zarotira za 180 stupnjeva i stane nogama na rezervoar i potom nogama upravlja motor. Ipak njemu je najdraži, a primjećuje da je i publici najatraktivniji, trik kad se vozi na zadnjem kotaču pri čemu ljubi svoju djevojku Mateju dok je ona leđima naslonjena na rezervoar motora.
Za izvođenje ovih vratolomnih trikova Špoljaru, osim puno vježbanja treba i puno snage, a nju stječe u šumi gdje pomažući ocu radi kao drvosječa. No, njegov otac, za razliku od majke, nije pristalica sinova hobija i nikad ne dolazi na njegove nastupe, na kojima ponekad bude i po nekoliko tisuća ljudi. – Otac je moje nastupe gledao samo na televiziji, ali uživo nikad. On kaže da je to zabava za bedake – priča Špoljar koji smatra da je stunt umjetnost. Većina njegovih prijatelja i susjeda ponosna je na njegovo umijeće. Tek rijetkima smeta, a najupornija je jedna gospođa koja ga je puno puta prijavljivala policiji kad vježba iako on ima službeno odobrenje da može trenirati na parkiralištu pored zgrade Baumaxa u Jankomiru.
Surađuje s Policijskom akademijom i cirkusom
Na njegove vratolomije na motoru ne ljuti se ni policija jer ih ne izvodi na cesti niti u prometu, a s Policijskom akademijom surađuje već 4 godine. U njihovoj školi sigurne vožnje demonstira što se sve s motorom može činiti. Svoje umijeće, osim u Hrvatskoj, pokazivao je u Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini. Godišnje ima po 50-tak nasupta, a oko godinu i pol surađuju s cirkusom Eldorado iz Dubrovnika, te nakon njihovog iluzionističkog izvodi svoj moto šou. – U Dubrovačkom listu nedavno su za naš šou napisali „Bio je to cirkus kakav nikad niste vidjeli“ – s ponosom ističe Špoljar, dodavši da njegov moto šou može potrajati i po sat vremena zbog broja trikova koje zna izvoditi.
Jedno vrijeme se i natjecao u moto stantu i ima 5 osvojenih pehara s Grobnika, no natjecanja mu više ne čine zadovoljstvo. – Više me veseli kad svojim umijećem zadivljujem publiku, a publika i uzbuđenje koje ide uz ove akrobacije su mi motiv da se stuntom nastavim baviti sve dok budem mogao – ističe Špoljar.
Kakve sve akrobacije na svojim Yamahama može izvesti Dejan Špoljar pogledajte u prilogu iz emisije „Dobro jutro“, na priloženoj poveznici. /Veronika Tomak, 8.a; fotografije preuzete sa Špoljareve facebook stranice /
Više vježbe manje straha
Razgovarajući sa Špoljarom doznali smo da je vježbajući akrobacije padao puno puta, možda i tisuću, kako kaže, no najozbiljnija povreda bila je slomljena nadlaktica lijeve ruke. Što duže vježba, padova je manje kao i straha. Ni njegova zaručnica Mateja, ujedno i najčešća partnerica u akrobacijama više ne osjeća strah jer iza njih su godine vježbe i međusobnog povjerenja.
Ona nam je ispričala da je njoj najzahtjevniji trik kad Dejan izvadi prednji kotač od motora i vozi na zadnjem, a ona mora utrčati i ubaciti se na motor.
Specijalno dorađeni motori
Da bi svoje trikove mogao izvoditi na što sigurniji način potreban je i pouzdan motor i to ne onakav kakav se kupi u dućanu već specijalno dorađeni.
Kako je po struci mehaničar, on je svoje dvije Yamahe dorađuje sam i uz pomoć prijatelja, a dijelove za potrebne prerade omogućuju mu sponzori. Među njima je i tvrtka Yamaha, čije motore obožava, pa i na ruci ima istetoviran znak Yamahe.
DOROTEJA I MATIJA NAŠI NAJUSPJEŠNIJI STOLNOTENISAČI
Naša školska stolnoteniska ekipa
Matija Kušec iz 7.b i Doroteja Mamek iz 8. b, svaki s dvije osvojene pobjede, bili su naši najuspješniji predstavnici na međuopćinskom natjecanju iz stolnog tenisa. Ostali naši predstavnici imali su samo po jednu pobjedu, pa je ekipa djevojčica na kraju bila ekipno druga, a ekipa dječaka završila je na trećem mjestu.
Pobjednice natjecanja u konkurenciji djevojčica bile su predstavnice OŠ Sidonije Rubido-Erdödy iz Gornje Rijeke. U konkurenciji dječaka pobijedili su učenici OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca, dok je drugo mjesto osvojila ekipa dječaka iz Gornje Rijeke.
Na natjecanju su uz veće spomenute škole nastupili još i učenici COOR-a iz Križevaca, ali samo u konkurenciji dječaka, dok su se kod djevojčica za prolazak na županijsko natjecanje borile samo tri škole. Natjecanje je održano 13.11. u sportskoj dvorani OŠ Ljudevita Modeca koja je bila i organizator ovog natjecanja.
Najbolja igračica na natjecanju bila je Katarina Berend iz Gornje Rijeke, a u konkurenciji dječaka najbolja su bila braća Meštrović.
Mentor obje naše ekipa je učitelj Saša Šikić. Školu su na natjecanju predstavljali slijedeće učenice i učenici: Doroteja Mamek, Terezija Mekovec, Karla Senko, Sara Orak, sve iz 8.b.; Domagoj Blagaj, (8.b), Ivan Višak, (8.b), Matija Kušec (7.b), Igor Belani (7.b). /Ana-Marija Nemčić, 6.b; fotografija Saša Šikić/
Talijani zabranili uhićenima dolaziti na utakmice u zemlje EU
Ukupno 15 hrvatskih navijača, pritvoreno je u Italiji, nakon utakmice Hrvatska-Italija održane u Milanu 17. studenog. Uhićeno ih je 16, ali uhićenog maloljetnika policija nije pritvorila. Razlog pritvaranja je neprimjereno ponašanje navijača. U dva navrata dio je navijača bacao baklje na teren, zbog čega je u 75 minuti utakmica i prekinuta, a tokom utakmice čulo se i neprimjereno skandiranje. Vikalo se „Za dom spremni“ i „Ajmo ustaše“.
Nakon što je policija zavela red na stadionu utakmica je za 10 minuta nastavljena, ali je nereda bilo i po gradu nakon završetka utakmice, izvještavali su mediji taj dan. Slike atmosfere iz Milana obišle su svijet i posve zasjenile utakmicu u kojoj se naša reprezentacija pokazala kao dostojan protivnik Talijanima. Zasmetalo me takvo ponašanje dijela navijača jer smatram da su osramotili sve nas i našu domovinu. Da slično misle i moji kolege iz 6. b doznao sam provevši anketu u razredu.
Franjo Blagaj smatra da su navijači osramotili cijelu Hrvatsku. Jasmina Funtak rekla je da se takvo ponašanje na stadionima ne bi smjelo ponoviti, ali i da osobe koje se tako ponašaju ne možemo nazivati navijačima već huliganima. – Mislim da bi ih trebalo kazniti jer njihovo ponašanje nije pravo lice naše domovine – rekao je Karlo Matoić. Da bi one koji su izazivali nerede na utakmici u Milanu svakako trebalo kazniti misli i učiteljica Branka Filipović. Prema njenom mišljenju huligane bi trebalo kazniti zabranom dolaska na utakmice, ali i novčano. Neki od gore navedenih učenika smatraju da bi huligane trebalo kazniti i zatvorskom kaznom, a bilo je prijedloga i da im se privremeno oduzmu putovnice.
Preostaje nam pričekati kako bismo vidjeli hoće li oni koji su izazivali nerede u Milanu biti u Hrvatskoj kažnjeni nekom od kazni koje su predložili moji sugovornici, a što se tiče Talijana oni su to već učinili. Svima uhićenima, u srijedu (19.11.) nakon puštanja iz pritvora milanska je policija priopćila da tri godine ne smiju otići ni na jednu utakmicu u zemljama Europske unije. /Klaudije Mažar, 6.b; fotografija preuzeta s interneta/
Poznate glumice upozorile na potrebu titlovanja domaćih filmova, kako bi ih mogle pratiti i osobe s oštećenim sluhom
Bojanu Gregorić-Vejzović, Zanu Marjanović, Brunu Bebić, Anu Maras, Natašu Janjić-Lokas, Gorana Navojca i Dejana Ačimovića – sve te poznate glumce vidjeli smo u zagrebačkom kinu Tuškanac, na otvorenju Festivala o pravima djece (17.11.). Na otvorenje Festivala pozvani smo jer se prikazivao i naš film “Tužibaba”.
Ovogodišnji Festival posvećen je nasilju nad djecom, a čast da im se filmovi prikažu na otvorenju Festivala imale su i filmske grupe iz Oš Rudeš i OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba, te Oš Eugena Kumićića iz Velike Gorice. Zajedno s učenicima navedenih škola, našu filmsku grupu na pozornici su imale priliku predstaviti Ana-Marija Nemčić, Gabrijela Jelak, Karla Senko i Antonija Kos. Bile su jako uzbuđene jer je dvorana bila prepuna publike i fotoreportera koji su neprestano škljocali fotoaparatima. Sva sreća što se moralo reći samo ime i prezime.
Kad se na velikom filmskom platnu kina Tuškanac pojavio naš film bili smo ponosni, a pogotovo kad smo čuli buran pljesak po završetku filma. Naš je film, kao i svi ostali, imao titl jer ovaj Festival nastoji biti dostupan i osobama s teškoćama vida i sluha. Zasad je jedini takav Festival u Hrvatskoj.
Da bi domaći filmovi i tv serije trebali biti dostupni i osobama oštećenog sluha, preformansom na samom početku Festivala, upozorile su voditeljice Bojana Gregorić-Vejzović i Bruna Bebić tako što su na pozornici samo otvarale usta. Nakon što je publika počela upozoravati da se ništa nečuje, voditeljice su objasnile da su na ovaj način samo htjele pokazati kako domaće filmove doživljavaju osobe oštećenog sluha. Rekle su i da za to nema opravdanih razloga u današnje digitalno doba. No, na ovom festivalu osobe s oštećenim sluhom mogle su osim filmova „čuti“ i ono što se u pričale voditeljice jer je sve njihove riječi na znakovni jezik prevodila Mirjana Juriša.
Prevoditeljica znakovnog jezika Mirjana Juriša
Na otvorenju Festivala gledali smo i nekoliko jednominutnih filmova s UNICEF-ovih radionica o prevenciji nasilja, te jednominutne filmove djece iz BIH. Susjedna država bila je i partner Festivala, a na otvaranju su je predstavljali Tajra Ljubović i Sergej Lemez, učenici iz Sarajeva i voditeljica Zana Marjanović, nama poznata po ulozi Selme, iz serije „Lud, zbunjen,normalan“.
Nakon kratkih filmova pogledali smo i dugometažni film “Natjecanje –uspon do zvijezda”. Šteta što ovaj zanimljivi danski film, koji je ove godine nagrađen na festivalu u Berlinu i u Torontu, nismo uspjeli pogledati do samog kraja. Naime, iz kina smo izašli nekoliko minuta prije završetka filma kako bismo stigli na posljednji vlak u 22.02. Od kina Tuškanac, do zagrebačkog Željezničkog kolodvora obarali smo rekord u brzom hodanju. Jurili smo „sto na sat“ i u vlak smo uspuhani i rumenih lica „uletjeli“ samo 2 minute prije polaska. Što smo još sve radili taj dan u Zagrebu, uskoro ćete moći pročitati u još dva članka. /Karla Senko, 8.b; fotografije Daria Hačeka preuzete sa stranice Festivala o pravima djece/
“Fotkali” se s poznatim glumicama
Iz biltena Festivala o “Tužibabi”
Sve poznate glumice kojima smo imali hrabrosti prići, bile su vrlo ljubazne, pristajale su na fotografiranje i davale nam autograme.
Festival o pravima djece ove godine traje od 17.- 22. studenog. Zagreb mu je domaćin, a grad partner je Split, a filomovi djece prikazivat će se još i u kinima Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku, Slavonskome Brodu, Rijeci, Šibeniku, Zadru i Vukovaru Ovogodišnji Festival je šesti po redu, a održava se u vrijeme 25. godišnice Konvencije o pravima djeteta.
Dva prva mjesta osvojila je na 25 metara u disciplnima prsno i leđno
Liječnici su joj preporučili plivanje zbog zdravstvenih razloga, no Veronika Cvetko, učenica 7.a, uskoro je plivanje jako zavoljela i počela ga ozbiljno trenirati. Veronika je jedina na našoj školi koja trenira plivanje, što nije ni čudno jer najbliži bazeni su u 40-tak kilometara udaljenoj Koprivnici.
Veronika Cvetko
Veronika već drugu godinu trenira za plivački klub „Cerine“ Koprivnica, a na treninge koji se održavaju tri puta tjedno, voze je njeni roditelji. Osim za putovanje, potrebno je izdvojiti novac i za treninge koji koštaju 200 kuna mjesečno.
– U početku mi je bilo teško dok nisam stekla brzinu i vještinu, a sad mi sve ide kao od šale- rekla nam je Veronika, dometnuvši da joj je uzor plivačica Sanja Jovanović. Od Veronike smo doznali da na treninzima obavezno mora biti u jednodjelnom kupaćem kostimu. Na glavi mora imati kapicu za plivanje, a obavezne su i naočale koje sprečavaju ulazak klora u oči. Veronika najviše voli prsno plivanje, no s trenerom Goranom Gabajom u klubu treniraju i kraul te leđno plivanje.
Naporno treniranje već je počelo davati i rezultate i naša je Veronika ljetos pobijedila na klupskom natjecanju u Koprivnici, a izvrsna je bila i na natjecanju u Varaždinskim toplicama. Prvo mjesto u Koprivnici osvojila je u dvije discipline, prsno i leđno na 25 metara. Na natjecanju u Varaždinskim toplicama bila je četvrta u disciplini prsno na 100 metara. /Anita Ivšak, 7.a; fotografije A.I./
Smiješni dio Tuluma bio je posvećen nedavno preminulom književnku Zvonimiru Balogu
Neki su i zavrišitali kad se u mraku knjižnice čulo lupanje po odškrinutom prozoru, a zatim se ispred prozorskog stakla pojavila prilika u bijelom odguravajući prozor kako bi ušla unutra. U trenutku kad je započelo kucanje po prozoru, nas tridesetak na „Tulumu čitanja pod svijećama“ (14.11. 2014.), slušali smo priču o duhu koju je u mraku, samo uz svjetlost svijeća čitao šestaš David Đurin. Jeza koju smo osjetili, nestala je tek kad je prilika u bijelom progovorila. Ipak nije to bio duh već bijelom plahtom prekriven naš domar Ivica Biškup, koji je prozor na prvom katu dosegnuo zahvaljujući visokim ljestvama.
David Đurin
Tek kad je domar ušao u knjižnicu i „skinuo“ plahtu, nelagodu je zamijenio smijeh i za koji trenutak ponovno smo nastavili naš Tulum čitanjem strašnih priča. Prema glasovima publike, jezovitu atmosferu iz priče najbolje je dočarala Mihaela Miklečić (6.b), čitajući ulomak iz knjige „Strah u ulici lipa“.
Nasmijavale nas „Male ljudetine“
Osim čitanja strašnih priča, u dijelu Tuluma na temu straha, slušali smo i radijsku reportažu o strahu „Paura“, te gledali film „Kino“. Kako je naš Tulum bio posvećen nedavno preminulom književnom velikanu Zvonimiru Balogu, u drugom dijelu Tuluma, kojem je tema bila smijeh, čitali smo smiješne tekstove iz Balogove knjige „Male ljudetine“. Počeli smo s „Matematičarevom“. Nju je nekoliko učenika čitalo sa slajadova. To je čitanje često prekidao smijeh, jer je Balog dijelove riječi zamijenio brojkama, pa se čitač lako zabuni.
Bojan Lučki
Nakon te, čitalo se još 7 kratkih Balogovih priča. Dvije su nam čitale učiteljice Branka Filipović i Dubravka Kos, a mi smo morali pogađati naslove priča. Većina ruku prisutnih učenika bila je u zraku kad se tražilo kandidate za čitanje Balogovih priča u dijalektu. Od 5 izabranih kandidata, prvi je čitao najmlađi, učenik drugog razreda Bojan Lučki, kojeg je publika nagradila burnim pljesakom za odlično čitanje. Nakon glasanja publike pobjednicom u čitanju smiješnih tekstova proglašena je Ana-Marija Nemčić. Ona nas je najviše nasmijala čitajući na kajkavskom dijalektu Balogovu priču „Jožekova zagorska“ .
Sebastijan Orak, Karolina Šok
Smijali smo se i gledajući kratke filmove „Duga priča“ i „Haralampije“, a i našoj smiješnoj i strašnoj priči. Te su priče nastale u nekoliko minuta, i to iz rečenica koje smo osmislili vezano uz posljednju riječ iz rečenice prethodnog „pisca“.
Uz smijeh naš su Tulum „začinile“ palačinke i mandarine, a nagrađenima je bilo još slađe jer su dobili i po vrećicu kiki bombona. Dobrom ugođaju na Tulumu pridonijeli su i voditeljica Karolina Šok (7.b), te ton majstor Martin Hrg (6.a). Kako je sve to izgledalo uskoro ćete moći i vidjeti jer je događanja na Tulumu snimala omašica Antonija Kos. /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije: S.L./
O e-čitačima putem Skype-a razgovarali smo s Petrom Lukačićem
– Zbog toga što njegov zaslon oponaša izgled tinte i papira i zato ne umara naše oči kao što se to dešava za čitanja na računalu, preporučio bih vam da za čitanje e-knjige koristite e-čitač – rekao nam je to Petar Lukačić, knjižničar koprivničke Gradske knjižnice. Učenici 8. a, s njim su (6.11.) u povodu Mjeseca knjige, putem Skype-a, razgovarali o e- knjigama i e-čitačima.
Knjižničar Petar Lukačić
E-knjiga, kako skraćeno nazivamo elektroničku knjigu, tj. onu prilagođenu čitanju na ekranu, do koje se može doći klikom miša iz svoje sobe, među čitateljskom publikom sve je popularnija. Doduše u Hrvatskoj su čitatelji još uvijek vjerniji tiskanoj knjizi i prema riječima knjižničara Lukačića, u našoj zemlji e-knjiga zastupljena je tek s oko 1 posto. No, u Njemačkoj se, još 2011., e-knjiga mogla posuditi u 350 knjižnica. Prema podacima Goethe instituta, samo je u minhenskoj knjižnici u 2011. godini, od ukupno 11 milijuna posudbi, 120.000 medija posuđeno virtualnim putem, a knjižnica malog njemačkog grada Brilona omogućuje posudbu čak 15.000 naslova e-knjiga.
Koprivnička knjižnica posuđuje e-čitače
Na web stranici hkdrustvo.hr (Hrvatsko knjižničarsko društvo), pronašli smo podatak kako se “očekuje da će prihodi od prodaje e- knjiga u cijelom svijetu doseći 9,7 milijardi dolara u 2016. godini, što je 3 puta više nego 2011. ”
Mali broj e-knjiga na hrvatskom jeziku i to što tek rijetke hrvatske knjižnice imaju uslugu posudbe e-knjige, glavni su razlozi zašto kod nas malo čitatelja čita e-knjigu, doznali smo od knjižničara Lukačića. On nam je rekao da koprivnička knjižnica zasad posuđuju e-čitače. Imaju 3 e-čitača, a članovi na njima mogu čitati e-lektiru i nešto naslova na engleskom.
Jedna od hrvatskih knjižnica koja je među prvima krenula u posudbu e-knjige je knjižnica u Puli. Oni su, kako to piše portal glasistre.hr, svojim čitateljima, od sredine listopada ove godine, omogućili posudbu 817 e-knjiga i brojnih časopisa, ali svi naslovi su na talijanskom jeziku.
Besplatna e-lektira
Ni prodaje e-knjige u Hrvatskoj još nije značajno zastupljena. Lukačić nam je rekao da su najznačajniji izdavači e-knjige Planet9 i Took book. Planet9 pokrenuo je i elektroničku knjižnicu, a njihovi članovi za 39 kuna mjesečno mogu posuđivati knjige iz fonda te knjižnice.
Već nekoliko godina besplatno se u Hrvatskoj može čitati i e-lektira. Zasad se na adresi http://lektire.skole.hr/ nudi oko 300 naslova, a za osnovnu školu u ponudi je ukupno 66 naslova. Popis naslova dostupan je na poveznici http://lektire.skole.hr/lektire-osnovna-skola Najviše je ponuđenih naslova za četvrti i osmi razred.
Ukoliko znate engleski besplatna ponuda e-knjige je znatno veća. Možete birati brojne servise koji nude na čitanje e-knjige. Najveću ponudu ima Open Library, čak milijun besplatnih knjiga. Projekt Gutenberg nudi na čitanje 42.000 e-knjiga, a servis LibriVox nudi i besplatne audio knjige. /Antonija Kos, Gabrijela Tremski, 8.a; fotografije S.L; internet/
Na e-čitač stane na tisuće knjige
Najpopularnija marka čitača je Knidl. Takve imaju i u koprivničkoj knjižnici. E-čitači omogućuju da se na njih pohrani na tisuće knjiga, ovisno o memoriji.
Baterija traje ovisno o okretanju stranica. Navodno se može pročitati i po 25 knjiga (od po 300 stranica svaka) prije punjena baterije. Čitači se u Hrvatskoj mogu nabaviti po cijenama već od 500 kuna.
Prema pisanju portala novilist.hr, u SAD-u ima već 40 milijuna e-čitatelja. Zanimljivo je istaknuti da e-čitači omogućuju praćenje čitateljskih navika. Između ostalog, doznati se može koliko čitači provode vremena u čitanju, kojom brzinom čitaju, pa čak i preskaču li neke stranice.
Veliki bijeli avion s natpisom Croatia, bio mi je najljepši. Imala sam ga prilike vidjeti prilikom posjete Zračnoj luci Zagreb (7.11), za vrijeme izleta nas petaša u glavni grad Hrvatske.
Vožnja autobusom po pisti Zračne luke smještene u Velikoj Gorici, i razgledanje ogromnih aviona, većini nas bio je najuzbudljiviji dio izleta u Zagreb.Prije ulaska na pistu, u zgradi Zračne luke, pregledavali su nas policajci. Morali smo na pregled dati torbice, mobitele i sve ostalo što smo imali sa sobom. To nam je bilo fora jer su pregledavali i prave putnike.
Tokom našeg izleta prošetli smo i Trgom bana Josipa Jelačića, a na Gornjem gradu vidjeli smo Crkvu svetog Marka, zgradu Vlade i Sabora. U Tehničkom muzeju, najviše me se dojmila zvjezdarnica, a nekima se najviše svidio dio u kojem je prikazan rudnik. U tom prostoru rudnika moglo se slikati tako da se stavi glava u okvir panoa koji prikazuje rudare. Tu su se fotografirale i naše učiteljice Silvija Ognjan Podolski, Ana Pengov i Brankica Raguž.
Na kraju posjete Zagrebu obišli smo Arheološki muzej. Tamo su nam najzanimljivije bile mumije. /Helena Kralj, 5.b; fotografije Silvija Ognjan-Podolski/
Mi smo već zaboravili kišu i bujice po cestama koje su 22. 10. prouzročile brojne probleme u prometu, ali jedna naša učiteljica taj dan neće tako lako zaboraviti, jer njen se auto danima suši nakon što je plivao u vodi.
Kad je tog dana ujutro oko 7.30 sa suputnicom, također učiteljicom naše škole, krenula na posao, problema nije bilo sve do mosta na izlazu iz Miholca i tad se sve odigralo filmskom brzinom. – Cesta se uopće nije vidjela od vode, ali teško je bilo procijeniti koliko je to duboko. Kad sam shvatila da je voda preduboka htjela sam krenuti natrag, no velika količina vode zanijela me je u grabu. Voda je jako brzo ulazila u auto, tako da smo kolegica i ja jedva zajedno pogurale vrata i izašle iz auta. Voda nam je u tom trenutku bila gotovo do struka- ispričala nam je učiteljica koja nije željela da joj spomenemo ime. Posve mokre ona i kolegica pozvale su u pomoć i vratile se kući.
Auto je učiteljica morala ostaviti jer voda je još nadirala i nije bilo mogućnosti da ga tada izvuku. Odšlepan je tek popodne kad se voda povukla. Od toga dana auto se suši, a učiteljica ga još nije pokušavala upaliti i ne zna jesu li neki dijelovi na automobilu trajno oštećeni. /Emanuela Črnec, 6.a; fotografija: Emina Baričević/