Kratki zvučni prilog o našem projektu „I tvoj glas može biti dio rješenja“ nedavno je snimila učenica Mihaela Miklečić. Prilog je objavljen 23. 10. u emisiji „Stigla je pošta“ Prvog programa Radio Zagreba.
Emisija „Stigla je pošta“ svaki petak emitira se u terminima od 11.40 i 19.30. Uređuje je i vodi novinarka Sandra Maričić, s kojom smo prošle školske godine imali priliku surađivati u projektu Fred@school. /Uredništvo/
Ukupno 650 kuna naši osmaši prikupili su prodajom kolača u školi. Ta je aktivnost provedena u srijedu 21. 10. u sklopu obilježavanja Svjetskog dana jabuka, i u našoj se školi već tradicionalno organizira u cilju prikupljanja novca za nabavku vijenca i cvijeća za Vukovar.
No, za razliku od prethodnih godina posjet Vukovaru neće biti organiziran tijekom studenog već vjerojatno na proljeće. Doznali smo to od učiteljice Branke Filipović, koja je, također već tradicionalno, koordinatorica aktivnosti vezanih uz Dan jabuka. Naime, učenici osmih razreda naše škole Vukovar će posjetiti u sklopu projekta “Posjet osmih razreda Vukovaru”. Projekt provodi “Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar“, a financira Ministarstvo branitelja.
Posjet Vukovaru bit će dvodnevni, a u sklopu posjeta planirano je sudjelovanje osmaša na predavanju o Domovinskom ratu, obilazak svih mjesta sjećanja vezanih za Domovinski rat na području Vukovara, te sudjelovanje na radionicama Škole mira. /Katarina Pacur, 7.c; fotografija: S.L./
Nagradni natječaj za izradu loga projekta „I tvog glas može biti dio rješenja“ je završen. Tko je autor izabranog loga pročitajte na poveznici https://acesvoice.wordpress.com/2015/10/21/idejno-rjesenje-marka-puskara-izabrano-za-logo-naseg-bloga/ Poveznica se nalazi na nedavno postavljenom blogu projekta na adresi https://acesvoice.wordpress.com/
Pozivamo vas da pratite blog projekta, na kojem ćemo redovito pisati o aktivnostima koje provodimo i objavljivati priloge o našem projektu iz drugih medija. Povremeno kliknite i provjerite što ima novog na blogu i uključite se u projekt. Ukoliko imate kakvih ideja vezanih uz projekt ili biste se željeli uključiti u neku od već planiranih aktivnosti, javite se u knjižnicu. /Uredništvo/
Kupovina putem interneta u orehovečkom kraju još nije uobičajen način kupovine. To nam je potvrdila naša usmena anketa provedena među učenicima viših razreda B smjene. Anketirajući po školi, od učenika smo uglavnom dobivali negativne odgovore na upit posjeduju li neki proizvod naručen preko interneta. To nije niti čudno obzirom da za naručivanje putem interenta treba posjedovati bankovnu karticu.
Svega 5 učenika, potvrdilo nam je da imaju stvari naručene preko interneta, a robu su za njih naručili roditelji ili rodbina. Doznali smo da su uglavnom kupovali maske i slušalice za mobitele. Neki imaju i torbe i nešto odjeće naručene preko intereneta. Učenici s kojim smo razgovarali, rekli su nam da je naručena roba ispunila njihova očekivanja i bila je jeftinija nego u trgovinama. Jedino negativno iskustvo imali su s jednom hrvatskom tvrtkom od koje naručena roba nije stigla ni nakon 2 mjeseca. Uglavnom su kupovali putem ebaya, što je uz Amazon jedna od najpoznatijih tvrtki u svijetu koja se bavi online prodajom.
Pretražujući interent, na stranici ekesh.com pronašli smo podatak da je „udio e-trgovine u ukupnim prihodima kompanija u Hrvatskoj prošle godine iznosio 13 posto“. Piše i da se Hrvati zasad više putem interneta informiraju o proizvodima, a manje kupuju, te da je Hrvatska prema udjelu online kupnje slična Njemačkoj i Austriji, ali bolja od Italije.
Najmanje online u EU kupuju Grci, Bugari i Rumunji, a najviše online kupuju Irci. Kod njih čak 52 posto korisnika interenta kupuje online. Takva kupovina postati će kroz koje vrijeme vjerojatno popularnija i u našem kraju, a za sve one koje zanima taj način kupovine slijedi nekoliko savjeta. Pronašli smo ih na web stranicama portala 24 sata. /Mihaela Ivanek, 7.c; ilustrativne fotografije preuzete s interneta/
1. Dobro se informirati o prodavaču od kojega se želi kupovati. Proučiti uvjete isporuke i zamjene robe, te što drugi kupci komentiraju o proizvodu.
2. Na stranici na kojoj se kupuje navesti samo najnužnije osobne podatke
3. Izraditi samo jednu karticu za online kupovinu radi lakše kontrole troškova. Ograničiti iznos novca na određenu visinu u slučaju eventualne krađe kartice.
4. Kad je god moguće izbjegavati plaćanje unaprijed. Spremiti obrazac svake izvršene narudžbe radi dokaza da je roba naručena.
5. Detaljno se raspitati o troškovima dostave i carine da ne bi bilo iznenađenja kad roba stigne.
Kažu da slike govore više od 1000 riječi, zato će, o danas i jučer, održanim aktivnostima u povodu Dana kruha u našim područnim i matičnoj školi, govoriti ponajviše slike.
Bilo je priredbi, gozbi uz fina peciva i kolače, a u školama su izložena i prava mala remek djela izrađena od tijesta. Jedno od takvih je i kruh s ptičicama koji je donijela četvrtašica Karla Benčak.
Naša se škola s prepunim štandom kruha, kolača i peciva predstavila na manifestaciji „Jesenska priča – dan kruha i plodova jeseni“ u Križevcima.
Učenici Fodrovca bili su u posjeti pekari „Mlinček“ u Križevcima, a učenici Bočkovca doživjeli su i pravu malu avanturu jer se zajedno s njima pecivima i kolačima želio pogostiti i miš.
Kako nam je rekla učiteljica Kristina Dubravec, miš je nakon prvog šoka i vriske, zaustavljen u svom naumu.
Problem je riješio hrabri učenik Zdravko koji je ulovio neželjenog gosta.
/Emanuela Koretić, 6.a; fotografije Lidija Marinković,PŠ Fodrovec; Kristina Dubravec, PŠ Bočkovec; S.L. /
Kako pripremiti i provesti projekt ACES doznali smo na skupu u Sarajevu održanom u hotelu Hollywood 5. do 8. listopada. Na skupu nazvanom Kick-off Meeting, sudjelovali su predstavnici 42, na natječaju, izabrana projekata iz 15 zemalja srednje i istočne Europe i voditelji projekta ACES, između ostalih i Robin Gosejohann iz zaklade Erste, koja je 2006. pokrenula Akademiju škola srednje Europe (ACES).
Radni jezik skupa bio je engleski. To je za djecu poput mene, koji smo tek krenuli u savladavanje engleskog, moglo biti problem da u grupi nije bilo uvijek prijateljski raspoloženih učitelja iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovačke i Makedonije. Oni su mi objasnili što moram učiniti ukoliko nešto nisam razumjela. Najčešće smo radili u grupama, kako bi se što više međusobno upoznali. Tijekom skupa imali smo različite grupne zadatke, a meni su najdraži bili izrada aviona, izrada motivacijske kutije, te fotografiranje.
Nakon što smo zajedno s predstavnicima naše partnerske škole napravili i ukrasili avion od papira, bacali smo avione da vidimo koji najduže leti. Zadatak da bacim avion u ime naše grupe, dobila sam ja. Mislila sam da to ne znam učiniti, no nakon mjerenja iznenadila sam se jer se pokazalo da je preletio čak 9 i pol metara, što je bio jedan od boljih rezultata.
Super je bilo raditi i motivacijske kutije. Mi smo odlučili da uz pomoć bojica, trakica, rola od toalet papira i ostalog materijala koji smo dobili na raspolaganje pokušamo predstaviti bit našeg projekta „I tvoj glas može biti dio rješenja“.
Vrlo zanimljiva aktivnost bila je i fotografiranje jer smo morali na fotografiji pokazati lokalno stanovništvo i to na način da na jednoj fotografiji bude odrastao čovjek, dijete, neka životinja, slatkiš i mi. Ustvari fora je bila u tome da uspostavimo kontakt s domaćim ljudima. Mi smo u kratkom vremenu uspjeli napraviti dvije fotografije, samo smo psa koji nam je pobjegao iz kadra zamijenili crtežom leptira, što je bilo omogućeno zadanim pravilima.
Igrali smo igre ulogaBilo je zanimljivo igrati i igru uloga. Igrajući je izvlačili smo uloge i potom smo se morali uživjeti u neku od njih i dizati se kad su postavljana pitanja o mogućnostima koje nam se pružaju u životu da smo ta osoba. Ja sam izvukla ceduljicu s ulogom beskućnika. Neke od uloga bile su izbjeglica, ambasadoreva kćerka, umirovljeni radnik tvornice cipela, ….
Super je bilo i iscrtavanje kvačica na kojima smo pisali poruke i razmjenjivali ih s 3 osobe koje odaberemo. Jedna od dojmljivih aktivnosti bilo je i međusobno rukovanje u polukrugu. Stisnula sam tada gotovo stotinjak ruku, a možda bih i više da nije došlo vrijeme pauze.
Svi mi sudionici morali smo sudjelovati i na jednoj od radionica. Moglo se birati između 5 radionica, a ja sam bila na radionici Putovanje proširuje spoznaje. U njoj smo glumili da putujemo vlakom i bili suočeni s različitim situacijama. Jedna od njih bila je i kako bismo postupili da se nađemo u kupeu s osobama različitih mana. To je jedna od radionica, koju sudionici projekta i svi ostali zainteresirani mogu potražiti na web stranici projekta aces na poveznici www.aces.or.at u rubrici Toolbox. U toj rubrici predstavljene su različite metode poučavanja za rad s učenicima.
Tijekom skupa razgovaralo se i o zadanoj temi projekta solidarnosti, a imali smo predviđeno vrijeme i za konkretne dogovore s partnerskom školom oko razmjene učenika i aktivnosti projekata. U grupama smo raspravljali i na teme: predstavljanje našeg projekta javnosti, dodatno financiranje projekta, najbolji načinu komuniciranja, kako riješiti moguće probleme u projektu….
Da ne bismo bili umorni od sjedenja naši su nam voditelji u nekoliko navrata priredili i kratke vježbe razgibavanja. Jedna se zvala Mango, banana a u jednoj smo plesli uz pjevanje stihova iz pjesma Get up, stad up for your rights, Boba Marleya. Teško je opisati sve što smo radili, ali još ću spomenuti da smo imali i organizirana večernja druženja. Za završno druženje upriličen je disco party, a jednu večer grupa od nas nekoliko, zabavljala se slaganjem slagalica i rješavanjem osmosmjerke. Uspjela sam riješiti dvije, za što sam dobila tri različita ACES-ova bedža.
Stigli smo malo i upoznati Sarajevo, a mi smo to učinile u svom aranžmanu jer smo došle dan ranije, a otišle prije zajedničkih organiziranih izleta. S Jovanom i Draganom iz naše partnerske škole Iz Pranjanja, te Vesnom i Nikolom iz Beograda, prošetale smo centrom grada. Uživali smo u poznatim sarajevskim čevapima, posjetili vrelo Bosne i Tunel spasa. Pri tom sam snimila i neke zvučne priloge koje ćete uskoro moći čuti u rubrici RIV. /Mihaela Miklečić, 7.b, fotografije: S.L./
Aline nas je crtala
Tokom svih aktivnosti naš je rad pratila francuska ilustratorica Aline Rollin, koja je svoje dojmove odmah pretvarala u zanimljive ilustracije. Više njenih ilustracija uskoro će biti dostupno na stranici našeg projekta.
Po prvi puta naša se škola predstavila na Festivalu dječje kajkavske popevke u Zlataru (27 .9. 2015.) i to zahvaljujući skladbi “Vrtek” sedmaša Klaudija Mažara, koju je stručni ocjenjivački sud uvrstio u selekciju. Festival je ove godine održan po 43. puta i to u sklopu manifestacije 45. dani kajkavske riječi.
Uz autora Mažara, i mentoricu Ivanu Šiković, u Zlataru su bile i Mihaela Miklečić te Ana-Marija Nemčić. One se pjevale stihove skladbe “Vrtek”. Stihovi za skladbu potječu sa prošlogodišnjeg Zbora malih pjesnika, koji se također održava u Zlataru i već po tradiciji mali pjesnici pišu pjesme, a najbolje se iduće godine uglazbljuju. Aranžman za Mažarevu skladbu načinio Igor Kudeljnjak, Mažarov profesor iz Glazbene škole Alberta Štrige. Na Festivalu je izvedeno ukupno 17 popevki.
Naši glazbenici ispričali su nam da im je bilo lijepo na Festivalu, a posebno im se sviđalo što su svi sudionici bili odjeveni u narodne nošnje iz svog kraja. Učiteljica Šiković, rekla nam je da su nekoliko dana prije nastupa bili i na HRT-u u studiju Mozart. Tamo su uvježbavali nastup s Tamburaškim orekstrom koji im je snimio glazbenu matricu. Uz tu su matricu vježbali i u školi kako bi nastup u živo bio što uspješniji. A da je njihov nastup bio uspješan potvrđuje i to što je maestro Siniša Leopold, našem Klaudiju, čestitao na izvedbi. Tu nam je činjenicu ispričala učiteljica Šiković, dometnuvši da su čestitke “pale” dva puta, prvi puta u prostorima HRT-a, a drugi puta na samom Festivalu. /Ema Koretić, 6,a; fotografije: Ivana Šiković /
Možete li zamisliti da svaki dan niste sigurni hoćete li imati što jesti, da uvečer nemate krevet u kojem ćete spavati. Vjerojatno ne, ali takav je život svakodnevnica beskućnika. Na taj problem, danas na Svjetski dan beskućnika, brojnim akcijama upozoravaju razne udruge koje skrbe za beskućnike.
Na web stranici beskućnici.info pronašli smo podatak da Ujedinjeni narodi procjenjuju kako u cijelom svijetu ima više od jedne milijarde beskućnika. Procjenjuje se da u Europskoj uniji ima oko 2,7 milijuna beskućnika, a u Americi oko 2 milijuna beskućnika.
Beskućnika je puno u velikim američkim gradovima. U tekstu HINA-e (Hrvatska izvještajna novinska agencija), piše da je u posljednje dvije godine broj beskućnika porastao 12 posto, te da se procjenjuje da svake noći u okrugu velikog grada Los Angelesa oko 44.300 ljudi živi na ulicima, u automobilima, napuštenim zgradama ili u skloništima koje financira vlada.
Što se SAD-a tiče posebno zabrinjava podatak da je tokom 2013. oko 2,5 milijuna djece ili svako 30 dijete, u nekom razdoblju bilo bez doma. Taj se navodno „povijesni rekord“ tumači nedostatkom jeftinih stanova i siromaštvom.
Nisu svi beskućnici alkoholičari
Nažalost beskućnika ima i kod nas. Procjenjuje se da ih je nekoliko tisuća. U tekstu objavljenom na portalu balkans.aljazeera.net spominje se brojka od čak oko 10 tisuća. Preciznije podatke nigdje nismo pronašli, ali i Ministarstvo socijalne skrbi uz Svjetski dan beskućnika ističe da su svjesni da je broj beskućnika „veći od broja raspoloživih kapaciteta u prihvatilištima i prenoćištima“. Takvih je prihvatilišta, prema pisanju dnevnika.hr, u Hrvatskoj samo 13 i ukupno mogu zbrinuti oko 450 osoba.
Profil beskućnika posljednih se desetljeća promijenio i dok su npr. pedesetih godina u SAD-u tipični beskućnici bili bijeli alkoholičari, stari pedesetak godina, posljednjih desetljeća među beskućnicima sve je više pripadnika manjina, žena i djece.
Udruge upozoravaju da prema beskućnicima ne treba imati predrasude i nastoje skrbiti što je više moguće o ljudima bez krova nad glavom, pa se osim prihvatilišta organiziraju i razne akcije za pomoć beskućnicima. Jedna od takvih je i akcija Knjigom do krova, koju provode Knjižnice grada Zagreba. Oni pokušavaju korisnike osposobiti za korištenje računala i pretraživanje interenta, u cilju da im stečena znanja pomognu u traženju posla.
Puno je i različitih primjera pomoći beskućnicima u svijetu, a izdvajamo jedan kojeg smo također pronašli na web stranici beskućnici.info. Primjer se odnosi na Poljsku, gdje je jedan od organizatora skrbi za beskućnike preuredio svinjogojsku farmu i jedan bunker, osiguravši tako 1000 mjesta za spavanje. Pokrenuo je i „liniju za proizvodnju tjestenine iz koje dnevno izlazi 400 kilograma tjestenine“. /Mihaela Miklečić, 7.b; fotografije preuzete s interneta/
Sve je završilo u suzama jer tako je to kad se nalazite na filmskoj radionici Malog DOKUarta. Tamo prijateljstva počinju sramežljivošću, razvijaju se kroz smijeh, a završavaju suzama zbog rastanka.
Na ovogodišnjem jubilarnom 10. DOKUartu, zahvaljujući uvrštavanju našeg filma Uljez na Mali DOKUart, boravila sam na radionici koju su vodili poznati umjetnici, redatelj i montažer Damir Čučić i snimatelj Boris Poljak, a asistent im je bio student montaže Tihomir Vrbanec.
Tijekom šestodnevnog trajanja radionice (od 3. do 9. listopada), voditeljima smo nadjenuli nadimke koje smo našli na Google tražilici. Voditelj Čučić tako je postao Damiša, voditelj Poljak Boriša, a asistent Vrbanec, Titiša. Nadimak Katiša dobila je učiteljica Katica Šarić, iz zagrebačke OŠ Rudeš. Ona je prva četiri dana pazila na sve nas polaznike smještene u bjelovarskom hotelu Central. (Osim nas četvero smještenih u hotelu, na radionici je sudjelovalo i 7 učenika iz bjelovarskih osnovnih škola).
Nadimke smo si nadjenuli i međusobno. Tako je polaznik Karlo postao Kajce, moja draga cimerica Ana Krišto i druga Ana, bili su Ni i druga Ni. Bernad je bio poseban slučaj. Njemu smo dali puno nadimaka (nijedan nije iz Google tražilice), pa smo ga zvali Bero, Bono, Becky…
Na radionici smo učili kako se snima dokumentarni film, a svoj radionički dokumentarac sniman na bjelovarskoj tržnici nazvali smo Paradajz nije krumpir. Za razliku od prije dvije godine, kad sam također bila na radionici Malog DOKUarta, ovaj puta mi se više sviđalo raditi na montaži filma i to zbog kolege Titiše, našeg super mentora. (Inače, izraz kolega „pokupili“ smo od voditelja Čučića, koji je nas polaznike stalno nazivao kolegama.)
Titiša nam je dopuštao čak i da jedemo za montiranja filma, pa je u prostoriji za montažu bilo svega: čipsa, skittlesa, kestena…, a na kraju smo zube čistili orbitom. Film smo montirali u profesionalnom programu AVID. Dosta smo se namučili jer su nam ljudi na tržnici puno toga ispričali, a ponekad su i zamuckivali, pa je trebalo puno „rezati“.
Osim što smo snimali svoj film, svako veče smo gledali festivalske dokumentarce. Osobito su mi se svidjela dva Oko svijeta u 50 koncerata i Djeca tranzicije. Prvi govori o jednom orkestru i tome kako njegovi članovi doživljavaju klasičnu glazbu. Imali smo i priliku razgovarati s Haddy Honigmann, autoricom tog filma. Ona je bila oduševljena boravkom na fesivalu. Rekla nam je joj se sviđa drveće i nebo u Hrvatskoj, a prije svega ljudi koji su je ovdje ugostili. Film Djeca tranzicije jako je emotivan i baš me dirnuo. Govori o pomalo zapostavljenoj djeci i o nasilju preko interneta zbog kojeg se jedna djevojka i ubila… Film je rasplakao mnoge u kino dvorani.
No, prijeđimo na ljepše teme. U hotelu je svaka večer bila ispunjena smijehom. Gotovo smo se više smijali nego što smo jeli. A znate kako je, kad jednom počneš, sve ti je smiješno. Jednu večer smo organizirali natjecanje u disciplini “tko će duže izdržat, a da ne prasne u smijeh”. Pobjednik je bio Karlo (Kajce).
Sve u svemu u Bjelovaru sam puno naučila o filmu, a bilo je i vrlo zabavno. Stekla sam nove prijatelje i bilo mi je teško rastati se od njih i zato sam plakala na rastanku. Voljela bih da se iduće godine opet svi skupa družimo u Bjelovaru. /Jasmina Funtak, 7.b; fotografije Srđan Papić i S.L./
Kako je bilo na 53. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece možete pogledati na video prilozima koje su snimili mladi filmaši iz Kinokluba Karlovac. Prilozi su prikazani na HRT 3 i na nekoliko lokalnih tv postaja.
U nekim prilozima su i kadrovi na kojima se vidi i nas troje. /Marko Puškar/
Prva emisija:
Druga emisija:
Treća emisija:
Četvrta emisija:
Peta emisija:
