Luka Peklić i Hana Hrg, učenici učiteljice Ane Havojić iz PŠ Miholec, predstavljali su (u petak 14. veljače) našu školu na gradsko-međuopćinskoj razini Smotre LiDraNo. Organizator ove razine bila je OŠ Ljudevita Modeca, a naši učenici nastupili su u kategoriji pojedinačni scenski izraz. Luka je izveo pjesmu “Ftiček” Nikole Pavića, a Hana pjesmu “Sreća” Ivice Vanje Rorića. Mentorica Havojić rekla nam je da su vježbali svega tri tjedna te je vrlo zadovoljna njihovim nastupima.
Na narednu, županijsku razinu, upućen je Luka Peklić. Županijska razina održat će su u Koprivnici početkom ožujka, a domaćin je škola Podolice. /Franka Orak, 5. a/
Nastupi Luke Peklić i Hane Hrg – Izvor: Prigorski.hr – Martina Valec Rebić
Atmosfera poput one u poštanskom uredu vladala je danas u školskoj knjižnici za vrijeme šestog sata jutarnje smjene. Marljive poštarice iz 5. b i 8. c razvrstavale su poštu, ali nisu to bila obična, hladna pisma već ljubavne poruke koje su proteklih dana pisali učenici i odlagali ih u kutiju u prizemlju škole.
Naše poštarice imale su puno posla jer kutija je bila dobro popunjena. Najviše poruka bilo je za učenike 8. b, 7. b i 5. b. Poštarice su se dobro zabavile i obilazeći razrede i dijeleći poruke, a ispričale su nam i koji su dječaci i djevojčice dobili najviše poruka. No, to neka ostane tajna, ali šapnut ćemo vam da su se neki od njih, posebno u 7. a, ugodno iznenadili brojem poruka koje su dobili.
Za organizaciju ove aktivnosti zaslužne su učenice 8. c razreda Ema Pacur i Lucija Peklić, a Lucija je i lijepo dekorirala kutiju za poruke. /Franka Orak, 5. a foto: F. O./
Već se natjecala i na međunarodnim natjecanjima u Mađarskoj i Slovačkoj
Osmašica Lucija Ivšak, jedina je učenica u našoj školi koja se bavi obaranjem ruku. Tim sportom bavi se već drugu godinu, a trenira ga u klubu Tigar Križevci, jednom od najuspješnijih hrvatskih klubova u ovom sportu. Njezin trener je DraženKögl, višestruki svjetski, europski i državni prvak.
– Slučajno sam se počela baviti ovim sportom. Naime, tata je prijatelj s trenerom i išao mu je u posjetu te je poveo je i mene. Trener je baš tada držao trening. Dok ga je tata čekao ja sam promatrala trening i poželjela sam i ja pokušati i tako je krenulo. Sad svaki tjedan po dva puta idem na treninge. Moja starija sestra Laura, također je članica ovog kluba – rekla nam je Lucija, spomenuvši da je već bila na nekoliko natjecanja.
Lucija Ivšak s trenerom Draženom Köglom i njegovom kćeri Mihaelom
Već je bila i na dva međunarodna natjecanja i to u Slovačkoj i Mađarskoj, a prvi puta se natjecala u Sinju. – Na prvom natjecanju u Sinju imala sam četiri borbe. Bilo je jako stresno u početku, ali nakon prve pobjede postalo je puno lakše. Moj najbolji rezultat do sad je treće mjesto u kategoriji djeca – početnici do 55 kilograma – ispričala nam je Lucija.
Naime, kao i u nekim drugim sportovima i u ovom se kategorije određuju prema dobi i težini, ali Lucija nam je ispričala da je moguće pobijediti i težeg i starijeg protivnika. Osim fizičke snage važna je i tehnika kojom se obara ruka. Postoji nekoliko različitih tehnika, a najčešće korištene su hook, press i toproll. Ova posljednja je za iskusne borce koji nastoje što jače pritisnuti protivnikove prste uslijed čega se ruka protivnika otvara, što onom tko izvodi toproll omogućuje dodatnu silinu protiska. No, nijednu od ovih tehnika nije dobro koristiti bez njihova dobra poznavanja, upozorava Lucija. Loše izvođenje može dovesti do lomova ruke. Zato naša Lucija pohađa treninge kako bi stekla znanja za sigurne i uspješne nastupe na natjecanjima. /Ines Martinek, 8. a; foto: privatna arhiva L. V./
Jakov Benčak, Fran Bukal, Marta Dvečko, Lea Kušec i Ana Šatvar
Plasirali se: Benčak, Bukal, Dvečko, Kušec i Šatvar
Još se ne znaju rezultati svih natjecanja, ali oni koji su već pristigli razveselili su učiteljice biologije, engleskog i njemačkog jezika. Na županijsko natjecanje iz biologije plasiralo se dvoje naših osmaša. To su Marta Dvečko i Jakov Benčak koji su se plasirali na 7. i 12. mjesto. Mentorica im je Tanja Maltar Okun. Učenica Lea Kušec bit će naša predstavnica na Županijskom natjecanju iz engleskog jezika, a plasirala se na 1. mjesto s 4 boda više od drugoplasirane učenice. Valja spomenuti da se Kušec natjecala s učenicima kojima je engleski prvi strani jezik. Njena mentorica je Silvija Ognjan Podolski.
Na Županijsko natjecanje iz njemačkog jezika plasiralo se dvoje učenike. To su osmaši Ana Šatvar i Fran Bukal. Ana dijeli drugo mjesto s jednom učenicom i imala je svega pola boda manje od prvoplasirane učenice, a Bukal je na četvrtom mjestu prema broju bodova. Njihova mentorica je Sofija Vukalović. Nadamo se da će biti još dobrih vijesti nakon što budu objavljeni i rezultati ostalih natjecanja. /Ines Martinek, 8. a; foto: S. L./
Razliku smo naučili na radionici šivanja torbi od traperica
Na radionici šivanja torbi od starih traperica čuli smo za pojam upcycling i zato smo odlučili podijeliti ga s vama, čitateljima Klinčeka. S tim pojmom upoznala nas je voditeljica radionice tekstilna dizajnerica Snježana Horvatić koja se već godinama bavi vođenjem radionica upcyclinga, a prva iskustva s upcyclingom stekla je u Londonu gdje je studirala.
-Ovo što danas radimo, nije recikliranje tekstila ovo je upcycling, a to znači da neki predmet koji više ne koristimo pretvaramo u nešto drugo da bismo mu dali drugi život. Ova se riječ sad puno koristi, ali mogli bismo upotrijebiti i riječi prenamjena, redizajn ili kreativna oporaba. Mi ove stare traperice koje više ne koristite pretvaramo u nešto drugo. Recikliranje podrazumijeva nešto drugo i ono je ponovna prerada nekih predmeta u nove materijale – rekla nam je Horvatić, a mi ćemo to još dodatno pojasniti.
Neke od traperica koje su na radionici 8. 2. poslužile za izradu torbi na gornjoj fotografiji
Na primjer, kad odvojeno skupljamo stari papir on će se u procesu recikliranja podijeliti na vrste, prati, miješati s vodom da bi se stvorila kaša, sušiti i valjati da bi bio spreman za izradu drugih predmeta, npr. papira za bilježnice, kartonske kutije i slično. Plastične boce će se rastaliti i od njih će se raditi novi proizvodi. Slično je i s metalnim predmetima, rastalit će ih i preraditi u nove predmete. Npr. potrganu zlatnu narukvicu netko će rastaliti i kasnije taj materijal prodati zlataru da možda on iz njega izradi prsten. Dakle, ovaj proces podrazumijeva razgradnju nekog proizvoda kako bi se prikupili njegovi osnovni materijali.
Iako ne znače isto i upcycling i recikliranje važni su za zaštitu prirode i za dobrobit nas ljudi. Recikliranjem se smanjuje količina otpada na odlagalištima te emisija ugljika, a uglavnom se potroši i manje energije nego prilikom vađenja sirovina za stvaranje proizvoda.
Što se upcyclinga ili redizajna tiče i njime možemo smanjiti otpad, a to može biti i mogućnost za kreativce te za druženje i kvalitetno provođenje zajedničkog vremena. Baš tako je bilo i nama na subotnjoj radionici gdje smo se lijepo družile i bile kreativne te stvorile nove stvari iz nečeg što više ne koristimo. /Zara Slavi, 8. a; foto: S. L./
Voditeljica Snježana Horvatić i polaznice radionice Elena Hubina, Ana Skrba, Zara Slavi i Lorena Črnek
Knjižnica u subotu bila krojačka radionica koju je vodila tekstilna dizajnerica Snježana Horvatić iz Zagreba
Kad te vodi netko tko se razumije u šivanju sve ide bez većih problema, čak i kada pukne igla na šivaćoj mašini. Tako je bilo nama na radionici šivanja uz voditeljicu Snježanu Horvatić koja je u času spretno zamijenila potrganu iglu i stavila drugu.
Radionica je održana u subotu od 10 – 14 sati u školskoj knjižnici koja je privremeno pretvorena u krojačku radionica. Uz dvije šivaće mašine, škarice, konce, krojački metar, nekoliko traperica, košulja, ostataka raznih materijala, knjižnica je stvarno izgledala poput krojačnice, ali i studio nekog influencera. Naime, dok smo izrađivali torbu i dvije male torbice za spremanje sitnica, naša je knjižničarka snimala svaki korak izrade jer smo za eTwinning „Fast vs sustainable fashion“ imali zadatak načiniti video upute poput onih koje snimaju influenceri.
Iako nemamo velikih iskustava sa šivanjem, voditeljica Horvatić koja je diplomirana tekstilna dizajnerica i često drži radionice djeci i odraslima, bila je strpljiva i znala nas je ohrabriti u pravom trenutku tako da nam nije bio problem nešto rasparati pa sašiti ponovno. Sašile smo praktičnu torbu od gornjeg dijela jednih starih traperica, a za naramenice nam je poslužila stara kravata. U nju prilično toga stane, a moglo bi se u nju smjestiti i dvije male torbice sa zatvaračima koje smo također napravile. Obje su podstavljene, jedna ima lice od trapera, a druga od čipkanog tabletića. One su namijenjene za sitnice poput šminke ili za penkala i olovke.
Bile smo ponosne kad smo se na kraju s voditeljicom slikale s našim proizvodima. Na ovoj smo radionici imale priliku za kreativnost i maštovitost, a voditeljica Horvatić upoznala nas je s jednim, nama novim pojmom. To je upcycling, a o njemu ćemo pisati u narednom članku. /Ana Skrba, Elena Hubina, 8. a; foto: S. L./
Voditeljica Snježana Horvatić i polaznice radionice Elena Hubina, Ana Skrba, Zara Slavi i Lorena Črnek
Naplaćivat će i ekološku naknadu po proizvedenom artiklu brze mode
Kroz naš Erasmus+ projekt „Brza ili održiva moda“ istražujemo utjecaj brze mode na prirodu, ali i što se poduzima kako bi se smanjile posljedice brze mode. Pretražujući internet pronašli smo i neke ohrabrujuće aktivnosti koje potiče Europska unija.
Ilustracija – Izvor: AI Copilot
EU parlament se posljednjih godina sve se više bavi brzom modom te nastoji kreirati propise koji će utjecati na smanjenje tekstilnog otpada i nadzora izvoza rabljenog tekstila. Cilj je tih mjera smanjivanje ugljičnog otiska i utjecaj na okoliš. Jedno od takvih nastojanja je i ideja EU parlamenta da proizvođači odjeće, obuće i modnih dodataka moraju pokriti troškove odvojenog prikupljanja, sortiranja i recikliranja. Jedna od mjera je i obaveza članica EU da od 1. siječnja 2025. odvojeno prikupljaju tekstil za ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje. Razrađuju se i propisi koji uključuju nove zahtjeve eko dizajna za tekstil te zahtijevaju od proizvođača da da preuzmu odgovornost i djeluju kako bi minimizirali svoj ugljični otisak i utjecaj na okoliš.
Korak dalje u želji da zaštite prirodu, ali i da daju potporu proizvođačima održive mode otišli su u Francuskoj. Ta je zemlja poznata kao prijestolnica visoke mode i proizvođači takve mode imaju sve većih problema zbog onih koji u kratkim rokovima proizvode jeftinu odjeću od materijala loše kvalitete. To su neki od najvažnijih razloga zbog kojih je donji dom francuskog parlamenta lani u ožujku izglasao zakon o zabrani oglašavanja najjeftinijeg tekstila. Uz to tim je zakonom određeno da će se naplaćivati ekološka naknada u iznosu od 5 eura po artiklu brze mode, a ta bi se naknada postupno trebala povećavati na iznos do 10 eura do 2030., ali ne smije iznositi više od 50 posto cijene artikla. Prema novom zakonu proizvođači će biti obavezni informirati kupce o ekološkom otisku odjeće koju su proizveli. Prikupljenom naknadom trebalo bi se subvencionirati proizvođače održive odjeće.
Nemamo informacije je li se ovaj zakon doista već počeo provoditi jer smo u člancima koje smo pronašli na tu temu pročitali da ga treba još potvrditi i Senat odnosno gornji dom francuskog parlamenta. Međutim informacije da je Senat potvrdio zakon nismo pronašli, ali pokušat ćemo ih doznati od francuskih partnera u našem Erasmus+ projektu. /Dora Babić, 8. a/
Posljednjih dana u knjižnici često pod odmorima viđamo mališane za računalima kako rješavaju kvizove. Oni sudjeluju u Čitalačkom izazovu. Ta je aktivnost namijenjena učenicima razredne nastave, a dio je projekta „Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti“ Ovih dana kvizove rješavaju učenici drugih, trećih i četvrtih razreda, a prvašići će ih rješavati u četvrtom mjesecu.
U naredna dva tjedna svaki učenik bi trebao pročitati 10 slikovnica i riješiti 10 kvizova, a kad se zbroje bodovi u svakom razredu bit će proglašen najuspješniji natjecatelj. Danas smo neke od njih pitali kako im se sviđaju slikovnice i kvizovi i jesu li nešto naučili čitajući ih.
Četvrtaši rješavaju kviz
Andreja Mrazović, 2. razred:Najviše mi se svidjela slikovnica “Tigijev novi dom”. Kvizovi mi se sviđaju, a iz svake slikovnice se nešto nauči. Iz slikovnice o Tigiju naučila sam koja je razlika između oporavilišta i rezervata za životinje.
Roko Štragelj, 2. razred:Danas sam rješavao kviz „Belin pokvareni obrok“. Iz te slikovnice naučio sam da bacanje plastike u šumu može naštetiti životinjama.
Viktorija Budin Radić, 3 razred: Neka pitanja su teška, ali ne sva. Jučer sam pročitala slikovnicu “Pod zemljom”. Jedna od riječi koju sam naučila iz nje je – magma.
Ivano Siladi, 3. razred: Najviše mi se svidjela slikovnica „Kako biti najjači“. Sad sam riješio kviz o slikovnici „Kako sjemenka klija“ i baš sam sretan što mi je svih 12 odgovora bilo točno.
Karlo Smoljanec Jug,3. razred: Upravo sam riješio kviz o slikovnici „Prestaje li vjetar ikad puhati?“. Iz nje sam naučio što znači riječ vjetroelektrana.
Nika Zgorelec, 2.razred: Jako mi se svidjela slikovnica „Belin pokvareni obrok“, a otad znam što znači riječ obrok.
Tin Trušček,3. razred: Danas sam rješavao kviz „Kako sjemenka klija“. Pitanja uglavnom nisu teška.
Franjčević Lucija, 3. razred: Sviđaju mi se kvizovi. Od slikovnica koje sam dosad pročitala najviše mi se svidjela „Kako biti najjači“
Marko Fagnjen, 4. razred: Danas sam riješio prvi kviz o slikovnici „Plastično more“. Iz nje sam naučio da more nije kanta za otpad. Moramo čuvati naša mora. /Margareta Ivšak, 5. a; foto: S. L./
Obična bogomoljka - Izvor: Wikidata by Charles J Sharp
Imaju tri dodatna oka i vidno polje od 240 stupnjeva
Razlog zašto o bogomoljkama pišemo u rubrici neobično prije svega su njihove oči i navika hranjena nakon parenja. Naime, ovi kukci koji prednji par nogu drže uzdignute na način koji podsjeća na sklopljene ruke pri molitvi, imaju tri oka više nego većina životinja. Između dva velika složena oka imaju i tri manja, a njihovo vidno polje je 240 stupnjeva, dok je kod nas ljudi svega 190 stupnjeva. Veliko vidno polje korisno je za uočavanje opasnosti i potrage za hranom, a u tome im pomaže i to što svoju trokutastu glavu mogu zakretati za čak 180 stupnjeva.
Druga neobičnost ovog kukca, odnosno ženskih jedinki, jest što nakon parenja često pojedu muške jedinke, a s njima se sretnu jednom i to samo u vrijeme parenja. Jedno od objašnjenja je da ženka to čini kako bi dobila dodatnu energiju potrebnu za razvoj jaja. Njih u jednom leglu, bogomoljka izlegne 100-300. Pričvrsti ih na kamenje i grančice, a male bogomoljke izlegnu se u svibnju i lipnju.
Presvlačenje bogomoljke – Izvor: Wikipedia by Marino Linić
Postoji oko 2300 vrsta bogomoljki, a ona obična koja najčešće živi u Europi, može dostići dužinu do 15 cm. Tu dužinu mogu dostići ženske jedine, a mužjaci od 4-8 cm. Još jedna zanimljivost koju smo pronašli o ovim kukcima je da su ženke fizički jače od mužjaka.
Životni vijek obične bogomoljke je šest mjeseci. Mužjaci, ukoliko ih ženke ne pojedu, umiru obično dva tjedna nakon parenja, a ženke žive još dva mjeseca nakon oplodnje. Bogomoljke se hrane drugim manjim kukcima, a njihovi najveći neprijatelji su gušteri, ptice i šišmiši. Uglavnom vole topliju klimu i suha staništa, ali se mogu prilagoditi i drugim okolišima. /Margareta Ivšak, 5. a/
Nastavljamo s predstavljanjem naših učenika koji se bave nekim aktivnostima u koje nije uključeno puno učenika naše škole. Tenis je jedna od takvih aktivnosti, a njega u našoj školi treniraju samo sestre Mia i Tea Kušec. Kako Mia ide u naš razred, razgovarali smo s njom i doznali da je ona potaknula stariju sestru, šestašicu Teu, da ide na tenis. Mijini roditelji ne igraju tenis, ali njoj se svidio dok ga je gledala na televiziji te je nagovorila roditelje da je upišu u školu tenisa. Otad je prošlo već četiri godine, a Mia i dalje marljivo trenira u Teniskom klubu Radnik Križevci.
–Forhand je udarac u tenisu koji se izvodi dlanom okrenutim u smjeru upućivanja udarca. Backhand je teži udarac i reketom se zamahuje od lijeve prema desnoj strani. Postoji jednoručni ili dvoručni backhand, a ja ga obično izvodim dvoručno jer mi je tako lakše – stručno nam je objasnila Mia, dometnuvši da je njoj najteži dio igre servis jer se kod serviranja treba paziti na dosta pravila.
U razgovoru nam je rekla trenira tri puta tjedno. – Kad je hladno treniramo u balonu, a inače vani na igralištu. Na treninge u mojoj kategoriji obično dolazi još osmoro djece moje dobi. Sa svima sam dobra i zajedno igramo prema uputama našeg trenera Kristijana Pižira, kojeg svi mi zovemo Kiki – kazala nam je Mia, čiji su uzori tenisači Dona Vekić i Marin Čilić.
Pitali smo je i kakvu opremu treba imati tenisač, a ona nam je rekla da ima reket marke Babolat te da za trening ne trebaju neke specijalne tenisice. Dio opreme čine još i navlaka za reket te torba za stvari koje nosi na trening. Potrebna je i dobra volja roditelja koji je voze na trening i plaćaju mjesečnu članarinu za školu tenisa i na tome im je zahvalna. Mia je dosad sudjelovala samo na jednom turniru u Varaždinu, a nada se da će ih u budućnosti biti još prilika za sudjelovanje na turnirima. /Veronika Višak, 5.b; foto: privatna arhiva M. K./
