Učenička razmjena
Domaćini iz Pranjana bili su srdačni, fino su nas hranili i pokazali nam svoje običaje
Kad bih jednom riječi trebala opisati kako nam je bilo na učeničkoj razmjeni u Srbiji, rekla bih super, a sad ću i obrazložiti što stoji iza te riječi. Dakle, u Srbiji sam uživala jer su domaćini bili srdačni i trudili se da nam ugode na sve moguće načine. Fino su nas hranili i nastojali su nam približiti svoju povijest, kulturu i običaje kojima se ponose.
Prvog dana vodili su nas u Čačak, grad s više od 70.000 stanovnika i najbliži Pranjanima. Tamo smo razgledali gradsku knjižnicu u kojoj smo između ostalog mogli vidjeti i njihovu bogatu zbirku razglednica. Razglednicu Orehovca ili Križevaca nisu imali, ali smo u zbirci uočili razglednicu Karlovca.
U Čačku smo posjetili i Narodni muzej, smješten u nekadašnjoj kući Jovana Obrenovića, brata čuvenog srpskog kneza Miloša, a zatim smo vidjeli ostatke rimskih termi. Istog smo dana posjetili i Kragujevac. Najprije Školu s domom za gluhu i nagluhu djecu. Tamo smo upoznali i neku od djece s kojima smo se družili iduća dva dana na radionicama, a i skupinu djece iz Mađarske, partnerske škole u njihovom ACES projektu.
U kragujevačkoj školi osim djece koja su nas odmah počela učiti svom načinu komunikacije znakovnim jezikom, oduševila nas je i njihova senzorna soba puna svakakvih tehničkih čuda. U Kragujevcu smo posjetili i spomen park „Kragujevački oktobar“ te muzej unutar parka koji svjedoči o velikoj tragediji iz Drugog svjetskog rata.
Na tom su području njemački vojnici po naredbi “100 za jednog” u 3 dana strijeljali i 2794 osobe. Među njima je bilo i 300 đaka srednjih škola i 40 djece od 12 do 15 godina.
Prvi dan smo završili posjetom kragujevačkom akvariju gdje smo najviše selfija napravili ispred akvarija s piranama.
Školu naših domaćina imali smo prilike razgledati u jutarnjim satima drugog dana razmjene. Uslijedio je posjet školi “Takovski ustanak” u Takovu, gdje smo posjetili i tematski muzej posvećen Drugom Srpskom ustanku koji je pod vodstvom kneza Miloša Obrenovića započet baš u Takovu.
Kratko smo vidjeli pranjansku područnu školu u Brezni, a zatim smo uživali u prikazu folkornih običaja u teočinskoj školi, još jednoj pranjanskoj područnoj školi. Naši domaćini manifestaciju “Teočinski dani” održali su tjedan dana prije nego inače, samo kako bi nama pokazali svoje običaje. Uživala sam u nastupu malih i većih plesača i njihovim slikovitim narodnim nošnjama, a dobro raspoloženi svoje smo druženje nastavili u živopisnom etno selu Koštunići.
Smješteno u krasnom brdovitom kraju, ovo etno selo zapamtit ću po dobroj hrani, tenisu i košarci koje smo igrali s prijateljima iz Srbije, ali i po napornom snimanju jednog kadra za naš film o ACES-u.
O tome što smo radili u preostala dva dana kod naših domaćina u Pranjanima uskoro u drugom tekstu. /Ana-Marija Nemčić, 7.b; foto: S.L./
