Ruke nas 10 orehovečkih učenika bile su zaposlene sortiranjem, šivanjem, tkanjem, ali i pripremanjem pizze
Praktične aktivnosti nisu baš česte u školama, ali protekli tjedan (12. – 16. 5. 2025.) u talijanskom gradu Torinu u školi IES Regio Parco, imali smo priliku često nešto konkretno raditi. Ruke nas 10 Orehovčana, te one učenika iz Francuske, Švedske, Rumunjske, Španjolske i Italije, šile su, tkale, nosile i sortirale odjeću, mijesile tijesto te ponešto pisale i crtale. Naime, naši domaćini osmislili su niz radionica kojima su nas željeli potaknuti na kreativnost u prenamjeni odjeće. Zato smo na radionicama učili šivati rukom male torbice za spremanje sitnica. Učili smo i jednu vrstu tkanja na malom drvenom okviru u pomoć drvenog čunka. U početku nam činilo da je komplicirati tkati, no uz pomoć voditeljice radionice uskoro smo napravili nekoliko redova od pamučnih vrpci.
Slične minijature prostirke talijanski domaćini izložili su u prostoru škole u kojem su nas dočekali i pripremili nam zakusku dobrodošlice. Program je ustvari započeo već na ulasku u školu izvedbom nekoliko skladbi na neuobičajenim bubnjevima. Oni su za svoj dojmljivi nastup koristili bubnjeve izrađene od drvenih kutija u kojima se skladišti voće. Odmah prilikom tog prvog nastupa primijetili smo da su učenici škole naših domaćina različitih rasa, a kasnije smo iz govora ravnateljice Marie Francesce Carello doznali da u oni doista multikulturalna škola. Ravnateljica je rekla da njihovu školu, koja se sastoji od tri vrtića, dvije osnovne škole te dvije srednje škole, pohađa 1000 učenika te da imaju učenike porijeklom iz čak 36 država. Razgledavajući njihovu školu uočili smo da je naša bolje održavana, a iznenadilo nas je to što oni u zahodima imaju čučavce.
Desetak učenika škole domaćina družilo se s nama na radionicama u školi, ali i na onim organiziranim izvan škole. Radionica o cirkularnoj ekonomiji i održivoj modi održana je na imanju Cascina Falcera u predgrađu Torina. Druga je bila u prostoru dobrotvorne udruge Sermig koja je nekad bila tvornica oružja. U toj smo dobrotvornoj organizaciji i sami nakratko volontirali i to razvrstavajući doniranu odjeću na onu prikladnu za ljeto i zimu. Priliku da sami izaberemo pokoji komad odjeće za sebe imali smo na buvljaku organiziranom posljednjeg dana naše mobilnosti. I mi smo dali svoj doprinos buvljaku s nekoliko komada naše odjeće. Svoj doprinos dali smo i na radionici na kojoj smo izrađivali etikete za odjeću. Na etiketama samo ispisivali sastav tkanine te označivali je li tkanina biljnog, životinjskog porijekla ili je sintetička. S našim kolegama iz ostalih partnerskih škola na etikete smo crtali poruke o održivoj modi. Inspiracija za pisanje poruka bio je članak o mirotvorcu Mahmathi Gandiju i tkanini khadi koju je on svakodnevno tkao, a na tkanje khadija poticao i svoje sunarodnjake. To je bio pokret kojim se nastojalo zaposliti Indijce, ali i pokret otpora engleskim kolonizatorima koji su im prodavali tkanine.
Našim kolegama prezentirali smo aktivnosti koje smo mi tijekom školske godine proveli u našoj školi, a čuli smo i što su radili oni. Neke od naših i njihovih uradaka smo i razmijenili. Mi smo našim domaćinima i koordinatorima svih Erasmus+ timova poklonili torbe načinjene od starih traperica na koje smo našili slova E, R, A, S, M, U, S, a oni su našem timu poklonili podstavljenu torbicu i uokviren minijaturnu prostirku istkanu od pamučnih vrpci.
Tijekom mobilnosti obišli smo središte grada Torina. Osobito nas se dojmila tvrđava Palatinium te palača Savojske dinastije ispred koje smo napravili niz fotografija. Boravili smo i u egipatskom muzeju gdje smo razgledali mumije, oruđe i oružje egipatskih dinastija. Kako smo bili umorni još smo se radije zadržavali na mjestima gdje se moglo sjediti te smo tako vidjeli film o proizvodnji papirusa i egiptologu Jean-Francoisu Champollionu koji je 1822. prvi dešifrirao egipatsko pismo koristeći trojezični natpis iz Rosette.
Mobilnost je bila prilika i za kušanje drugačije hrane. Naviknuti na drugačiju hranu bili smo izbirljivi te smo naš jelovnik nadopunjavali u dućanu. Osim sendviča, sokova i slatkiša kupovali smo i pomfrit jer smo u našim velikim hotelskim sobama imali i male kuhinje pa su se neki od nas upustili u avanturu prženja pomfrita. Ipak, u obiteljima koje smo posjetili u utorak navečer većini nas se sviđala hrana koju su nam ponudili domaćini. Jedan od njih bio je i Fran kojem se nije išlo u posjetu, ali se vratio oduševljen i svima nam ispričao kako se fino najeo i dobro zabavio s obitelji u koju je bio pozvan. Svi su bili zadovoljni i s pizzama koje su kušali u Italiji, a posebno s onom koju su sami pripremali. Naime, domaćini su organizirali radionicu kojoj je vodila iskusna pizza majstorica. Ona je s nama podijelila i neke trikove. Jedan od njih je i da se sol ne stavlja u tijesto na početku pripreme već pri samom kraju pripreme tijesta.
Ono po čemu ćemo pamtiti ovu razmjenu uz druženja i radionice svakako je i posjet raskošnoj gradskoj vijećnici Torina u kojoj nas je primila Ludovica Cioria, zamjenica predsjednice vijeća. Sjedeći na mjestima torinskih vijećnika imali smo prilike čuti da je Erasmus+ važan program koji obogaćuje naše živote. Slažemo se s riječima zamjenice Cioria jer smo zahvaljujući ovoj mobilnosti došli u doticaj sa svijetom drugačijim od našeg. Iako smo zbog noćnih druženja stalno bili umorni, radionice na kojima smo sudjelovali uspjele su nas uvesti u problematiku brze i održive mode i većina nas više se neće skanjivati kupiti nešto u trgovinama nošene odjeće, a neki će sigurno više vremena u trgovinama posvetiti čitanju etiketa kako bi bili sigurni je li odjeća napravljena od prirodnih ili sintetičkih materijala. Nešto slično rekli smo i u izjavama koje su neki od nas dali za školski web radio naših domaćina. /Sudionici razmjene: Fran Tukša, Petra Hrgovan, Dora Babić, Ivan Hubina, Elena Hubina, Luka Hubina, Zara Slavi, Lorena Črnek, Marko Miklečić, Ana Skrba/