Najbržem trojcu zajedničke su dvije stvari
Na početku projekta „Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti“ testirana je brzina čitanja svih učenika razredne nastave. O rezultatima koji u prosjeku nisu baš sjajni već smo pisali, ali povod ovog teksta je pohvala i to onima koji su ostvarili rezultate iznad prosjeka za svoj razred.
U ovom članku predstavljamo tri trećaša s najvećim brojem bodova. Učenici su testirani po Furlanovim testovima, a prema tim testovima podrazumijeva se da bi postignuće učenika trećeg razreda trebalo biti 70 -75 pročitanih riječi u minuti.
Rezultate veće od prosjeka ostvarila su tri trećaša: 1. Marko Posavec, učenik 3. razreda PŠ Bočkovec (80 bodova) 2. Ivano Siladi, učenik 3. razreda MŠ (78 bodova) 3. Matej Matoić, učenik 3. razreda PŠ Fodrovec (76) bodova. Svu trojicu uspješnih čitača povezuju dvije stvari, a koje su to pročitajte u nastavku.
Marko Posavec: Znao sam čitati prije polaska u školu. Čitati me učila mama, a ona mi je i često čitala prije spavanja kad sam bio mali. Kod kuće imam desetak svojih slikovnica i enciklopediju, a sad me najviše raduje moje tri knjige o Harry Potteru. Treću mi je poklonila mama za Božić. Mama mi je čitale neke dijelove iz prvog nastavka. Sad još čitam drugi dio, ali uz to još i lektire. Ponekad čitam i enciklopediju, a i stripove koje posuđujem iz bibliobusa. Preporučio bih svima da što više čitaju, a svakako ponekad i sa svojim roditeljima.
Ivano Siladi: Meni je prije spavanja uglavnom čitao tata. Znao sam čitati prije škole, a čitati su me učili mama i tata. Sjećam se da su me slova učili iz slovarice. Kod kuće imam nekoliko slikovnica, ne znam točno koliko ih je. Osim lektire i tekstova koje nam zada učiteljica trenutno ništa drugo ne čitam, ali prije nego što sam krenuo u školu jako sam volio listati “Smibove” moje starije sestre. Od lektira koje smo do sad čitali, najviše mi se svidjela knjiga „Dnevnik Pauline P.“
Matej Matoić: Kod kuće imam puno slikovnica. Možda više od 50. Uglavnom mi je mama iz njih čitala prije spavanja. Moja najdraža lektira je “Vlak u snijegu”. Redovito kupujem i čitam “Smib”. U “Smibu” najradije čitam tekstove o životinjama i igricama. Mama i tata su me učili čitati prije škole, ali više se ne sjećam jesam li baš glatko čitao prije škole.