U našoj školi rukomet treniraju četiri učenice
Svjetsko rukometno prvenstvo koje se dijelom igra i u Hrvatskoj motiviralo nas je da provjerimo ima li u našoj školi rukometaša ili rukometašica. Doznali smo da ih je četiri i sve su djevojčice. One su: četvrtašica Nika Franjčević, šestašica Lara Franjčević, sedmašica Ena Dubrava te osmašica Viktorija Ruganec. Planirali smo zajednički intervju sa svima, no kako u našoj školi trenutno vlada neka viroza i puno učenika nije u školi, razgovarali smo jedino s sedmašicom Enom Dubravom. Ona nam je između ostalog rekla i što je naučila kroz bavljenje rukometom. Razgovor s Enom predstavljamo kroz intervju u kojem se pitanja ne vide, ali sve će biti jasno iz odgovora.
Rukomet treniram 4 godine.
Prije mi je trenerica bila Kristina Renjak, a sada je Sara Masnec.
Moja majka bavila se različitim sportovima, ali za rukomet sam se odlučila sama. To je bila moja želja.
Treniram u Križevcima za Ženski rukometni klub Radnik Križevci.
Treninge imamo 3 puta tjedno. Ponedjeljkom, srijedom i subotom.
Treninzi počinju u 18.30. Imamo ih ponedjeljkom, srijedom i petkom.
Ponedjeljkom treniramo jedan sat, petkom sat i pol, a srijedom dva i pol sata.
Treniram za ekipu U-13 u županijskoj ligi i igram na pozicijama desno krilo i pivot.
Pivot je igrač koji se nalazi 6 – 7 metara od gola.
Zadatak pivota je blokirati protivničke igrače kako bi naši vanjski imali priliku proći i zabiti gol.
Igrači na pozicijama koje igram ne daju baš puno golova, a tako niti ja.
Ipak ponekad zabijam golove. Ukoliko govorimo o nekom prosjeku to je 1- 2 gola po utakmici.
Najsloženiji dio igre mi je obrana, sprečavanje protivnica da daju gol.
Otkako igram bila sam dva puta proglašena igračicom utakmice.
Da, rukomet je prilično grub sport. Čak bih rekla da je ženski možda i grublji od muškog.
Često imam masnice, a imam i nekoliko ožiljaka, ali nisam ništa slomila.
Ne, nemam najbolju prijateljicu na rukometu. Sve se dobro slažemo.
Trenerica nas uči da moramo biti tim i sve se dobro slagati.
Rukomet me naučio da mi nije problem nešto dijeliti s drugima.
Također me naučio disciplini, a i tome da znam pretrpjeti poraz i ići dalje.
Moj najdraži muški rukometaši su Domagoj Duvnjak i Ivan Martinović.
Od ženskih rukometašica, uzor su mi Larisa i Dora Kalaus. Imam i neke njihove dresove.
Voljela bih nastaviti trenirati rukomet i u srednjoj školi ukoliko bude mogućnosti. /Franka Orak, 5. a/