Šivati smo učili jer kroz naš projekt učimo o razlikama između brze i održive mode
Kad bismo samo s dvije riječi trebali opisati našu Erasmus+ mobilnost u Saint-Chamondu (od 4. – 8. 11. 2024.) rekli bismo šivanje i druženje. Šivanje jer u našem projektu učimo o razlikama između brze i održive mode, a popravljanjem odjeće može se produžiti njen vijek. Zato smo mi i učenici iz Italije, Rumunjske, Španjolske i Švedske te naši francuski domaćini učili kako šivati rukom, ali i na šivaćoj mašini.
Učenici iz Švedske iskazali su se u toj vještini jer u njihovim školama se uči ta vještina, ali nije loše išlo ni nama zahvaljujući uputama koje su nam dale voditeljice radionice iz Udruge Les Nouveaux Ateliers Du Dolay. Svi smo na platnene vrećice uz pomoć igle i konca našili svoje ime, slovo ili neki simbol koji smo prethodno iscrtali. Rukom smo na platno našili i slova Erasmus, a podlogu za slova spajali smo šivanjem na šivaćem stroju.
Imali smo i radionicu na kojoj smo otiskivali naše majice. Za taj je posao također trebalo dosta strpljivosti jer je alatom sličnom malom skalpelu trebalo odstraniti sve viškove plastificiranog papira s crteža loga koji je prethodno otisnut specijalnim printerom. Zatim smo logo postavili na majicu te stavili pod stroj koji je zalijepio logo. Nakon toga morali smo ga malo ohladiti i pažljivo skinuti kako se ni jedno slovo ne bi otkinulo.
Platnene vrećice i majice ostat će nam draga uspomena na ovaj Erasmus+ projekt kao i druženja s učenicima koje smo upoznali na mobilnosti. Za druženje s njima imali smo prilike na radionicama u školi te na radionici dizajniranja fotelja i sofi, za vrijeme potrage za tikvom u školskom parku, ali i tijekom šetnji Saint-Chamondom, izleta u Saint Etietinen te za vrijeme planinarenja Nacionalnim parkom Pilat. U tom smo se parku popeli na visinu od oko 1430 metara, prethodno hodajući oko 4 kilometra po prilično strmom terenu punom kamenja. Zato je cijelo vrijeme trebalo paziti gdje i kako stati da se ne okliznemo. Međusobno smo se družili i na svakodnevnim vožnjama autobusom do škole, a najviše u hotelu u kojem nije bilo drugih gostiju pa smo imali priliku družiti se s našim prijateljima po sobama, hodnicima i u sobi za biljar. Različit nivo znanja jezika nije bilo prepreka za druženje jer služili smo se raznovrsnim metodama komunikacije, a vrlo često baš je način objašnjavanja nekog pojma bio razlog za smijeh i odličnu atmosferu.
Mi smo se najviše družili s učenicima iz Švedske, Italije i Španjolske. Arvid, Hector, Fahrad, Adam, Hugo, Filipa samo su neka od imena koja smo dodali na naše društvene mreže i s kojima ćemo nastaviti komunikaciju, a voljeli bismo kad bismo ih mogli sresti i na narednoj mobilnosti u Italiji. Naime, nama se ova mobilnost toliko svidjela da smo se već se raspitivali bismo li mogli sudjelovati i na sljedećoj u Torinu.
Bilo smo na prijemu kod gradonačelnika Axel Dugasa
Za vrijeme našeg boravka u Saint-Chamondu upoznali smo i gradonačelnika Axela Dugasa. On nas je primio u gradskoj vijećnici zajedno sa senatorom Herveom Reynaudom. Tamo smo se imali priliku predstaviti, a u naše ime to izvrsno obavio Ivan Hubina. Nakon prijeme gradonačelnik nas je ponudio finim kroasanima i briošima, a prije susreta s gradonačelnikom razgledali smo Saint-Chamond u pratnji naših francuskih domaćina. Obilazak grada zapamtit ćemo po fotografiranju u paviljonu parka. Naime, francuski učitelj Karim Bahloul, ravnateljica rumunjske škole i nekoliko rumunjskih učenika naslonili su se na ogradu paviljona, u jednom trenutku ograda se srušila, a oni su pali. Ipak zahvaljujući grmlju ispred paviljona nisu pali na tlo tako da je sve završilo bez ozljeda.
Posljednjeg dana mobilnosti imali smo nekoliko sati vremena za upoznavanje Lyona. Osim šetnje po gradu s vodičem, doživjeli smo ga vozeći se i brodićem po rijeci Saône. Začin na samom kraju našeg putovanja bilo je upoznavanje s mladim nogometašem Antom Bilobrkom, igračem U-17 talijanskog kluba Fiorentina. Nitko od nas nije znao tko je on dok je prolazeći pored nas nekom na mobitel govorio kako opet jedino on nije dobio svoj kovčeg. Bilobrk je već bio blizu izlaza iz prostora za preuzimanje prtljage kad je naš Fran uočio da izlazi još neki kovčeg te je otrčao do njega pozvavši ga da se vrati i provjeri je li to njegov kovčeg. Ova lijepa Franova gesta završila je upoznavanje i zajedničkim slikanjem.
Naši prijatelji iz Francuske u školi su od 8 – 17
Škola naših domaćina je niža srednja škola i pohađaju je učenici od 11 do 15 godina. Škola ima više od 600 učenika, a za razliku od nas oni imaju puno muških učitelja. Sat u njihovoj školi traje 55 minuta, a nastava počinje u 8 ujutro i završava u 17 sati, ali imaju pauzu za ručak od 2 sata. Neka djeca koja bliže stanuju idu na ručak kući. U pauzi za ručak imaju vremena i za pohađanje različitih aktivnosti. Ručak plaćaju 3 eura, a za uz glavno jelo, dobivaju i voće, a svaki dan u ponudi je i jogurt i sir.
U francuskim školama nema brojčanog ocjenjivanja već njihovo stečeno znanje ocjenjuje kao nedovoljno, prolazno, dovoljno ili vrlo dobro. /Ema Pacur, Ana Srkba, Ivan Hubina, Fran Tukša, Elena Hubina, Marko Miklečić; foto: T. M.; S. L./
Ema: Na ovoj mobilnosti shvatila sam da trebam imati više povjerenja u svoje sposobnosti. Naš je zadatak bio predstaviti našu školu. Prvu rečenicu počela sam čitati s mobitela, no kad mi je knjižničarka skrenula pažnju da to ne činim, nastavila sam bez problema govoriti bez upotrebe mobitela. Svima bih preporučila da se bar jednom odluče sudjelovati u Erasmus+ projektu. Sigurno neće zažaliti.
Ivan: Zahvalan sam što sam izabran da predstavljam našu školu na ovoj Erasmus+ mobilnosti. Jako dobro mi je išlo na radionici šivanja. U zanimljivoj aktivnosti traženja tikve u školskom vrtu bili smo drugi.
Ana: Na jednoj radionici izrađivali smo logo za naše majice i baš smo se dobro zabavili u tom procesu. Svi sudionici mobilnosti bili su druželjubivi i mislim da ću se ove mobilnosti sjećati cijeli život. Imali smo i razmjenu odjeće. Bilo je puno svakakve odjeće, a ja sam si odabrala jedan lijepi plavi prsluk. Često sam ga nosila u Francuskoj.
Fran: Jako sam sretan što sam sudjelovao na ovoj Erasmus+ mobilnosti. Siguran sam da će svi moji prijatelji zapamtiti moju rečenicu: ” We have different activities at school”.
Marko Miklečić: Odlično smo se proveli u Francuskoj. Što se aktivnosti tiče izdvojio bih pješačenje po Nacionalnom parku, traženje tikve te izradu tornjeva od špageta.
Elena Hubina: Bilo je toliko dobro da bih svakako željela ponoviti ovo iskustvo. Još samo da je bila hrana kao kod kuće…
