Čitajući za naš Erasmus+ projekt knjigu o Nikoli Tesli doznali smo i na koji je način njegovo ime povezano s dvjema Nobelovim nagradama
„Gospodar munja“, knjigu o čuvenom izumitelju i znanstveniku Nikoli Tesli, nedavno su čitali neki od nas učenika koji se pripremaju za mobilnost u Poljsku u okviru Erasmus+ projekta “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. Opće je poznato da je Tesla jedan od najvećih izumitelja ikad i da je najpoznatiji po izumu izmjenične struje, no čitajući spomenutu knjigu Ivice Ivanca mi smo doznali i mnoštvo zanimljivih podataka o slavnom izumitelju koji nisu toliko poznati. Neke spominjemo u ovom članku, a preporučamo vam da pročitate knjigu pa ćete i sami pronaći mnoštvo zanimljivosti o jednom od najvećih izumitelja svih vremena.
Jedan od zanimljivih podataka o Tesli kojeg mi želimo istaknuti u ovom članku vezan je uz Nobelove nagrade i to dvije. Naime, doznali smo da je Tesli 1912. dodijeljena Nobelova nagrada, ali ju je on odbio jer ju je trebao podijeliti s izumiteljem Tomasom Alvom Edisonom. Nije to želio jer je smatrao da Edison nije znanstvenik već praktičar koji je do svojih izuma dolazio po principu iskušaj, nađi pogrešku, iskušaj, otkloni pogrešku.
Nakon 34 godine suđenja Vrhovni sud presudio da je Tesla, a ne Marconi otkrio radio
Druga Nobelova nagrada povezana je s Teslinim imenom, ali nije ju dobio on već talijanski izumitelj Guglielmo Marconi. Taj talijanski izumitelj dobio ju je 1909. i to za otkriće radija. Trebale su čak 34 godine da bi Vrhovni sud SAD-a presudi u korist Tesle. Bilo je to 1943. u godini kad je Tesla preminuo, Vrhovni sud napokon je potvrdio da su Teslini raniji patenti već sadržavali sve ono za što je nagrađen talijanski izumitelj Marconi. Dakle, potvrđeno je da je radio ustvari izumio Tesla.
Tesla je patentirao više od 700 patenata. Neki od njih su i brzinomjer, laser, radar, gromobran, generator, transformator, ali i jedan koji i mi djeca danas naveliko koristimo kad primimo u ruke bilo koju vrstu daljinskog upravljača. I daljinsko upravljanje je patentirao Tesla, a svoj je patent prvi puta pokazao javnosti 1898. pomoću brodića kojima je na daljinu upravljao po rijeci.
Kad je poderao ugovore već su vrijedili 12 milijuna dolara
Ono neobično što smo još doznali iz ove knjige je i da je Tesla unatoč mnoštvu važnih izuma nije obogatio, a doznali smo i razloge. Motiv za istraživanja Tesli nikad nije bio novac. On je za razliku od Edisona bio „intelektualac, vrhunski obrazovan čovjek, pjesnik, čak i filozof. Njega zanima princip, on otkriva nove svjetove. Bori se s prirodom i njegovi su izumi usputni“ – napisao je Ivanec u knjizi “Gospodar munja”.
Osim toga Tesla je bio je vrlo častan čovjek, a to je u knjizi Ivice Ivanca opisano i kroz odnos s industrijalcem Georgeom Westinghouseom. Ovaj industrijalac pomogao je Tesli financirajući njegov rad na patentiranju izmjeničnih struja s milijun eura, a Tesla je s njim potpisao ugovor da će mu Westingouse isplaćivati tantijeme (ugovorena naknada koju davalac licence određenog prava industrijskog vlasništva prima od onog kome je ustupio licencu za trajanja ugovora) naknadu 1 dolara po konjskoj snazi proizvedenoj njegovim izmjeničnim strujama. Međutim, kasnije je Westingouse došao u financijske probleme i kad ih je izložio slavnom izumitelju, Tesla je poderao ugovore rekavši da je Westinghouse njemu pomogao kad mu je to najviše trebalo. Te 1897. kad je Tesla poderao ugovore već je tada iznos tantijema dostigao 12 milijuna dolara, a obzirom na to da su se izmjenične struje sve više koristile uskoro bi vrijedili milijarde dolara.
Tesla želio bežično prenositi struju i da bude besplatna za sve, bankarima se ta ideja nije sviđala
Knjiga Ivice Ivanca navela nas je na to da se pitamo može li novac, odnosno oni koji njime upravljaju, imati presudan značaj u težnjama za stvaranje boljeg svijeta. U Teslinom slučaju bilo je to ovako. Njegova najveća težnja bila je otkriti sustav bežičnog prijenosa energije. Međutim da bi ostvario tu zamisao trebalo je puno novca, a jedan od tada vrlo moćnih američkih bankara Johna Pierpont Morgan „srušio“ je Tesline snove. On je bio jedan od onih koji je među bankarima pokrenuo da se pitaju „: Kako ćemo naplaćivati tu struju? Kako ćemo kontrolirati njenu upotrebu? Kako ćemo prisiliti Engleze ili Francuze da se koriste strujom proizvedenom kod nas, a ne vlastitim energetskim izvorima? Kako ćemo onemogućiti nezvane i nepozvane da se, jednostavno, ne uključe u naše struje? Ukratko, a o tome se radi, bila bi to financijska bitka svjetskih razmjera!“
Zbog nedostatka novca Tesla je bio prisiljen 1905. prestati graditi ogromni toranj s antenom na Long Islandu. Antena na tom tornju trebala je bežično odašiljati signale i električnu energiju svima dostupnu i bez naknade. On za razliku od bankara, nije želio novac, nego bolji svijet: Tesla je zamišljao svijet „gdje će djela uma, znanosti, vještine, služiti zajednici za olakšavanje i uljepšavanje života, a ne pojedincima za stjecanje bogatstva. Taj novi svijet neće biti svijet pogaženih i poniženih, nego svijet slobodnih ljudi i naroda, jednakih u dostojanstvu i poštovanju čovjeka“.
Do današnjih dana nitko nije uspio ostvariti Teslinu zamisao i energiju odašiljati bežično. /Zara Salavi, 7. a/
