Osmaš Dino Sedlar nakon čitanja knjige „Oblak čvoraka“ istraživao je pojam tolerancija
Ružicu su vrijeđali jer je nosila veste koje joj je štrikala mama, Luciju zbog frizure, Sinišu zbog naočala i zato što nema oca. Nabrojeni su likovi iz knjige “Oblak čvoraka” autorice Ivane Šojat, ali djece koja trpe nasilje i izbacuju ih iz društva jako je puno i u stvarnosti. Razlog takvim situacijama uglavnom je netolerancija (nesnošljivost, netrpeljivost) prema onima koji su drugačiji. Evo što o problemu netolerancije kaže autorica knjige: ” Svi ljudi jednostavno ne mogu biti najbolji prijatelji. Ne zato što se moraju mrziti. Baš obratno. Ne mogu biti prijatelji zato što ne govore istim jezikom, nemaju iste vrijednosti. Svi bi se ljudi, međutim trebali uvažavati. Da svjetovi ne bi ratovali.”
Nakon čitanja ove knjige je sam izabrao zadatak napisati članak o toleranciji pa sam malo istražio što sve trebamo tolerirati, a što nikako ne smijemo tolerirati.
Dakle, toleranti (snošljivi) bismo trebali biti prema svojstvima koji ljudi imaju od rođenja. To su npr. narodnost, vjerska pripadnost. Prema onima koje smo zadobili naslijeđem (izgled, neki tjelesni nedostaci). Također prema onima stečenim odgojem (npr. hranidbene navike) ili stečenim učenjem (neke navike, običaji, rituali), ukoliko te naivke ili običaji ne štete drugim ljudima ili ne umanjuju kvalitetu života drugih ljudi.
Ono što nikako ne smijemo tolerirati jest nasilje, kao fizičko, tako i psihičko. Tolerirati ne smijemo niti nikakve pojave i ljudska obilježja koja ugrožavaju druge ili im na bilo koji način štete. Npr. ne treba biti snošljiv prema onima koji šire mržnju ugnjetavaju i maltretiraju druge ljude ili im umanjuju njihovu kvalitetu življenja.
U spomenutoj knjizi u tu su skupinu spadali Sanda i njena ekipa koji su bili ti koji su maltretirali druge, a njihove žrtve dugo su trpjele nasilje dok napokon nisu osvijestile da se nasilje ne smije tolerirati. To je jedna od najvažnijih poruka ove knjige. I u našoj školi stalno nas upozoravaju da ne toleriramo nasilje, a uče nas i da cijenimo različitost i da budemo uključivi prema svima bez obzira na njihove razlike.
Ukoliko se budemo pridržavali poruka ove knjige i savjeta naših učitelja živjet ćemo u jednom boljem svijetu, u mirnijem i harmoničnijem društvu. /Dino Sedlar, 8. b/