Tapir liči na svinju, a daleki je rođak  konja i nosoroga

0
184
Malajski tapir s mladunčetom - Izvor: Flicker

Izgledom najviše podsjećaju na svinju, a njihov nos pomalo liči na slonovu surlu, ali  tapiri su ustvari daleki rođaci konja i nosoroga. Spadaju među rijetke životinje koje se nisu mijenjale milijunima godina. To navodno potvrđuju njihovi fosili pronađeni na svim kontinentima osim na Antartici. No, dok su nakad bili rasprostranjeni po gotovo cijeloj Zemlji danas  spadaju među ugrožene vrste.

Postoje četiri vrste tapira: Bairdov tapir, planinski, brazilski i malajski tapir, a žive u džunglama Južne Amerike i Azije. Životni vijek im je oko 30 godina. Svi spadaju među ugrožene vrste, a za malajske tapire poznato je da ih u divljini ima još svega oko 2500 i da se na Crvenoj listi ugroženih vrsta  nalaze od 2008.

Bairdov tapir – Izvor: Wikipedia

Malajski tapir je ujedno i najveći od četiri vrste tapira. Najčešće su odrasli primjerci teški između  250 – 320 kg, a navodno su pronađeni i primjerci teški i do 540 kg.  Osim po veličini tapiri se međusobno razlikuju po bojama na licu i tijelu. Boje im variraju od crne do crvene, a malajski  ima prepoznatljiv bijeli pojas na crnom tijelu. Mladunci su specifični po tome što imaju bijele  točke i pruge koje im služe za kamuflažu. Svoje pruge i točke  gube s navršenih 6 mjeseci.

Planinski tapir – Izvor: Wikipedia

Tapiri  su odlični plivači i puno vremena provode u vodi, a poput svinja vole se kaljužati u blatu i mulju. Taj im običaj pomaže da se riješe različitih nametnika.  Tapiri po danu većinom spavaju, a po noći traže hranu. Biljojedi su i hrane se lišćem, grančicama, bobicama, voćem i vodenim biljkama. U dohvatanju hrane  s grmlja i niskog drveća pomaže im dugačak nos-surla kojom bez pomicanja glave mogu istražiti tlo u krugu od 30 centimetara.

Brazilski tapir – Izvor: Wikipedia

Zbog veličine tapiri imaju malo neprijatelja, napadaju ga tigrovi, jaguari pume i veliki gmazovi poput krokodila ili nekih zmija. Najveći razlog velikog smanjivanja broja tapira je nestanak njihovih staništa, a ljudi su mu veći neprijatelji od životinja jer su ih lovili zbog mesa i kože. /Tihana Miklečić, 6. b/