Ivana Biočina – održiva moda povezuje ekologiju i radnička prava  

0
313
Ivana Biočina - dizajnira održivu modu

Ivana Biočina, živi u obližnjoj Koprivnici, završila je studij tekstilnog inženjerstva i ne smatra se modnom kreatoricom, ali bavi se modom i to onom održivom, a održivost je i stil njenog života. Održivom modom, koja je po njenom mišljenju tek u nastajanju, bavi se ne samo kao proizvođač već i kao edukator. Zbog toga je i osnovala Institut održive mode (IOM) i pristala na ovaj intervju s nama koji pišemo za školski list jer njen je cilj širiti ideje održive mode i održive životne stilove. Zato jednom od važnih rečenica u ovom intervju smatramo i onu kojom upozorava kako je bitno da se mi mladi fokusiramo na  ono što njeguje našu dušu i što će nam pomoći da budemo bolji prema drugima i prema prirodi.

Dizajnerica Ivana Biočina i novinarke Lucija Vukoić i Ines Martinek

Što je za vas održiva moda?

To je moda kojoj je stalo do toga kako utječe na okoliš, ali i na radnička prava jer u održivoj modi važno je i to da radnik bude dostojno plaćen. Za mene je održiva moda i nastojanje, nada da bi industrija odjeće trebala postati bolja. Održiva moda je nešto što je tek nastajanju i zato je za mene toliko uzbudljiva.

Kako i zašto ste se vi  našli u održivoj modi?

Većina ljudi ima neki trenutak u kojem se educira ili osvijesti o problemu održivosti. Kod mene je to bilo još u djetinjstvu jer su me moji odgajali u takvom duhu. Odmalena sam bila zainteresirana za životinje, za problem onečišćenja okoliša i položaj radnika. Uz to sam bila okrenuta kreativnosti što je jako važno. Kreativnost je srž održivosti jer moramo osmisliti novi način svakog oblika naših života da bi postali održivi.

Čitali smo da biste željeli proizvoditi i  materijale za svoje kreacije?

Zasad eksperimentiram s uzorcima koprive, lana i pamuka. To još nisu materijali nego pređe od kojih se rade materijali, ali nadam se da će jednog dana biti i materijala. Nedostatak sirovine i to što se izgubilo znanje prerade sirovina potrebnih za materijale jest najveći problem hrvatske, ali i europske mode. U Hrvatskoj se sirovine za materijale više ne proizvode. Danas  rijetko tko zna da smo 30-tih godina 20 st. bili jedan od najvećih proizvođača konoplje. Značajan motiv moga rada je i zainteresirati mlade ljude za proizvodnju sirovina jer to je srž proizvodnje, ali i dobar put za vlastito uzemljenje. Za neko iscjeljenje od problema, stresova i iščašenja od modernog života.

Proizvode li se u Hrvatskoj neki od materijala za proizvodnju odjeće?

Od velikih proizvođača preostao je  još jedino Čateks. Oni proizvode dekorativne pamučne tkanine, tehničke, vojne te medicinske tkanine, ali od uvoznih sirovina.  Ima i nešto manjih proizvođača, to su uglavnom ljudi koji imaju svoje tkalačke stanove i proizvode kućni tekstil, stolnjake i slično.

U odjeći od poliestera se znojimo i nije zdrava za naše tijelo

Koji su, po Vašem mišljenu, najbolji (najzdraviji) materijali za pravljenje odjeće u odnosu na naše tijelo i prirodu?

Naše tijelo je isto priroda pa su za nas najbolji prirodni materijali, ali nažalost danas se jako puno odjeće, oko 65 posto, proizvodi od poliestera. To je sintetički materijal, plastika u kojoj se naše tijelo više znoji. Ta plastika svakim pranjem, svakim nošenjem otpušta mikroplastiku koju udišemo ili završava u vodi.  Takva odjeća od sintetičkih materijala nije dobro za našu kožu i utječe na disbalans u organizmu, na naše hormone te izaziva različite probleme u našem organizmu.

Je li održiva odjeća puno skuplja od one koje obično kupujemo?

Nije, jer održiva moda ne znači da vi morati kupovati neke luksuzne brendove već možete podržavati male lokalne proizvođače. Možete i potražiti neku staru bluzu svoje bake, komad koji će vam nešto značiti za razliku od nekog komada brze mode koji je napravljen u patnji, za brzu potrošnju i vrlo brzo završit će u otpadu. Također možete  prekrojiti neki stari odjevni predmet i  to vas neće gotovo ništa koštati.

Može li se živjeti od proizvodnje održive odjeće?

Može, evo ja sam primjer. Da je lako nije jer kad se god odlučite na neki put koji nije utaban, to je malo teži put, ali ako ste nečem posvećeni sve se moguće. No, zato  takav put nosi puno ispunjenja i na kraju doprinosite svojoj lokalnoj zajednici. Vrlo često se zanemaruje da je u održivosti vrlo bitno da se može živjeti od toga što radimo, a ne da se za male plaće šije naguran u nekakve kontejnere, čega nažalost ima i u Hrvatskoj. Naša moda je počela propadati već 70-tih godina prošlog stojeća kad su tvornice odjeće krenule s tzv. lohn poslovima. To su poslovi dorade za inozemne naručitelje koji pošalju materijale, krojeve, a jeftina radna snaga samo sastavlja ono  što je netko drugi osmislio.

Cirkularnost, to kruženje i vraćanje nekog komada odjeće u optjecaj jest ideja održive moda

Tko su kupci održive odjeće i kojim sve kanalima prodajete svoju održivu odjeću?

Moji kupci su vrlo različiti i po dobi i po imovinskom statusu, ali najbolji kupci su visoko obrazovane zrele žene, koje su educirane i žele podržati održivost. Žele podržati lokalno i žele proizvod koji ima neko značenje. Odjeću koju proizvodim radim samo u jednom primjerku, sve je unikatno, ali nemam trgovinu već prodajem isključivo putem Instagrama. Jednom mjesečno stavim fotografije proizvedenog na Instagram i tko prvi njegova djevojka. Ja sam tako postavila svoj održivi način poslovanja. U moje vrijednosti  spada i to da ne želim biti stalno dostupna, da imam vremena za rad u svojoj radioni i za svoju obitelj, za šetnju šumom…  

Može li se održiva odjeća duže nositi?

Upravo duže trajanje odjeće jest ideja održive mode. Neki komadi odjeće trebali bi trajati i više generacija. Ta cirkularnost, to kruženje i vraćanje nekog komada odjeće u optjecaj jest ideja održive moda. Napraviti od nekog komada odjeće  neki drugi odjevni predmet, torbu, jastučnicu, a ne da se baci u otpad. To je puno lakše s prirodnim materijalima nego s umjetnim materijalima. S nekom poliesterskom majicom ne možete baš puno toga.

Zastrašujuće je koliko se puno odjeće baca. To je neodrživo i dobro je što propisi u EU sve više nastoje sprječavati takvu praksu. Bilo bi dobro da se osvijestimo i prije nego što nas EU regulativa prisili da s odjećom postupamo održivo. Važno je da naučimo popraviti odjeću i da odjeću ne shvaćamo samo kao nešto što stavljamo na sebe i bacamo, kao neke mrtve predmete. Odjeća s nekim značenjem nam može oplemeniti život i u njoj i zbog nje se nekad tako dobro možemo osjećati. Važno je shvatiti da svi živimo na jednom planetu, na jednom živom organizmu, da smo svi povezani jedni s drugima i okolišem te  da sve ono što činimo utječe i na nas i na druge.  

Potrošačkim navikama možemo utjecati i na smanjenje našeg ekološkog otiska

Koliko često nosite svoje kreacije i čiju još odjeću nosite?

Imam nešto svojih komada, ali u mom ormaru je pretežno odjeća koju sam dobila u nasljeđe. Posjedujem dosta odjeće koje sam dobila od najbolje mamine prijateljice. Ona je  jako držala do dobrih materijala. Ova vesta koju imam sada je također stara, ali je od prave vune. Nisam od onih koji trebaju puno, ali volim osjećaj prirodnog na tijelu. Kad tijelo osjeti dobru vunu, lan, pamuk to je kado kad pojedeš nešto dobro i shvatiš da si prije jeo lošu hranu. Po mom mišljenju odjeća ne treba biti nešto luksuzno, ali se trebamo dobro osjećati u njoj, treba nas podržavati, osnažiti nas.

Što mi kao kupci odjeće možemo učiniti da bi smanjili ekološki otisak?

Već sljedeći put kad idete u kupovinu možete pogledate etiketu i provjeriti gdje je nešto izrađeno i od čega je izrađeno. Kad god se to može, dobro je odjeću prati na nižim temperaturama. Također treba znati da odjeću od prirodnih materijala ne treba prati nakon svakog nošenja. Prirodnu vunu nekad je dovoljno samo provjetriti jer ona sama po sebi ima antibakterijska svojstva kao i konoplja. Trebali biste i osvijestiti da vam ne treba stalno neki novi odjevni predmet. Znam da je teško tako razmišljati zbog vršnjačkog utjecaja i reklama prisutnih svuda oko nas, ali ukoliko budete puno čitali vaše će znanje biti sve veće, imat ćete sve veću moć. Između ostalog i kao potrošač. Kao potrošači imamo veliku moć i to ne smijemo olako shvatiti. Najveća bitka vas mladih ljudi bit će bitka fokusa jer ste okruženi informacijama i sve žele vašu pažnju, a na vama je da pronađete ono što njeguje vašu dušu i što će vam pomoći da budete bolji prema drugima i prema prirodi. /Lucija Vukoić, 8.a; foto: arhiva Ivane Biočina/