Kako je u srednjoj školi?

0
334
Ena, Saška i Jovana prilikom dodjele priznanja vukovcima u lipnju 2023.

Svatko od nas će jednog dana završiti osnovnu školu i otići u srednju. Neki od nas jedva čekaju taj trenutak, a neki mu se ne vesele previše. O tome kako je u srednjoj školi razgovarali smo s našim bivšim učenicama i prošlogodišnjm vukovcima (učenici koji su završili razred s odličnim uspjehom i imali petice iz svih predmeta). Svoje dojmove prenijele su nam:  Saška Krkić, Ena Mićić i Jovana Vidačak. Bilo je zadovoljstvo intervjuirati ih.

Koju ste srednju školu upisali i gdje?

Saška: Upisala sam Gimnaziju, prirodoslovno-matematički smjer u Srednjoj školi u Varvarinu.

Ena: Nakon završenog osmog razreda upisala sam Medicinsku školu u Kruševcu.

Jovana: Upisala sam Politehničku školu „Milutin Milanković“ u Kruševcu, smjer arhitektonski tehničar.

Kako je prošao vaš prvi (srednjoškolski) dan, kakvi su vaši dojmovi?

Saška: Bila sam par puta u Varvarinu pa sam znala gdje je škola, problem je bio saznati gdje su učionice. Srećom, imala sam prijatelje koji su išli u tu školu, koji su iz Varvarina, a s obzirom da istu školsku zgradu koriste srednjoškolci i osnovnoškolci, upućeni smo kamo trebamo ići. Morali smo biti pred školom jako rano jer nastava počinje u 7:15. Uglavnom, bilo je dobro, razrednica je bila vrlo srdačna. Svi profesori su jako korektni i pravedni, malo su zahtjevni, ipak je to gimnazijski odjel, ali jako dobro objašnjavaju svoj predmet. Također, vole kad im dolaze učenici iz Ćićevca jer su imali dosta odlikaša odavde.

Ena: Prvi dan u srednjoj školi bio mi je stresan i napet, jer mi je sve bilo novo. No, pokazalo se da je nervoza  bila nepotrebna, jer je prvi dan škole prošao u najboljem redu.  

Jovana: Moj prvi dan je prošao dobro, upoznali smo se s profesorima i novim predmetima.

Jeste li stekli nove prijatelje u novoj školi tijekom ova prva dva mjeseca škole? Razlikuju li se učenici u srednjoj školi od društva koje ste imali u osnovnoj školi i po čemu?

Saška: Nije bio problem sklapati prijateljstva, svi su uglavnom jako druželjubivi i vole nam pomagati i družiti se. Neke učenike poznavala sam od prije jer je Varvarin blizu, a nekih se sjećam i s natjecanja. Iskreno mislim da se društvo iz srednje škole ne razlikuje puno od onog iz osnovne škole, možda smo mi takva generacija, ali definitivno mogu potvrditi da je razina energije puno viša od one u Ćićevcu i da smo svi mi malo otkačeni. Možda je to zbog puno učenja, tko zna?

Ena: Stekla sam nove prijatelje, s kojima provodim školske dane kao da se znamo dugo, a ne samo dva mjeseca. Možda je tako jer smo zreliji i shvaćamo da sada treba uživati ​​u ovoj mladosti. Možda zato što nemamo vremena za svađe, jer je gradivo opširnije i trebamo si pomagati kad treba.

Jovana: Stekla sam nekoliko prijatelja i do sada nisam primijetila neku veliku razliku između bivšeg i sadašnjeg razreda

Jesu li zahtjevi profesora u srednjoj školi visoki?

Saška: Stvarno jesu, možda ponekad previsoki, ali tako je to u srednjoj školi. To sam i očekivala. Profesori nas stalno podsjećaju da smo primjer drugim smjerovima i da trebamo nastojati zadržati taj neki standard.

Ena: Srednjoškolski profesori se ne razlikuju puno od osnovnoškolskih profesora. Svi su jako posvećeni učenicima. Moja srednja škola je strukovna škola, pa nas žele uputiti u suštinu našeg budućeg rada.

Jovana: Profesori traže puno znanja za visoke ocjene, ali imaju lijep način rada, pa mi njihovi zahtjevi ne padaju toliko teško.

Imate li omiljeni ili mrski predmet?

Saška: Informatika i zemljopis su mi najdraži, jednostavno oduvijek sam ih voljela. Predmeti koje općenito ne volim su izborni, nisu pretjerano korisni i oduzimaju mi ​​vrijeme za ozbiljnije stvari, poput matematike i fizike.

Ena: Za sada su mi svi predmeti zanimljivi i nema mrskog i omiljenog predmeta.

Jovana: Za sada nemam niti jedan mrski predmet, ali imam najdraži, a to su Građevinske konstrukcije.

Što biste istaknuli kao najljepše ili najzanimljivije u svojoj novoj školi? Postoji li nešto što vam se uopće ne sviđa?

Saška: Škola je dosta velika, a nedavno su dogradili i novi kat koji je jako lijepo opremljen i  vrlo uredan.  Sviđa mi se što odmor traje 30 minuta i sve nam je blizu, trgovine, pekare, kafići, fast food…

Ena: U novoj školi mi se sviđa što možemo razmijeniti svoja iskustva i događaje s nastave i ispitivanja s učenicima drugih odjela mog smjera medicinske škole.

Jovana: Najviše su mi se svidjeli radovi bivših učenika u mojoj učionici. Ti radovi  pokazuju ono što je bit našeg smjera.

Kako uspijevate uskladiti školske obveze i slobodne aktivnosti s putovanjima koja vam oduzimaju puno vremena?

Saška: Bit ću iskrena, ne uspijevam. Samo kad imam nastavu prije podne mogu se organizirati, ali i tada jedva.

Ena: Za sada sve slobodne aktivnosti mogu spojiti sa školskim obavezama, jer ne putujem svaki dan u školu, živim u Kruševcu. Ima to još jednu “dimenziju”, ali teško  mi pada odvojenost od obitelji.

Jovana: Putovanje je prilično naporno, kao i samo čekanje autobusa, koje ponekad traje i do sat vremena, ali uz dobru organizaciju uspijevam obaviti sve svoje obveze.

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz osnovne škole, nedostaju li vam i znate li kakvi su njihovi dojmovi o novim školama?

Saška: Naravno, uvijek volim razgovarati s njima kad god mogu – neki se ne mogu zaboraviti i nadomjestiti. Kako su mi rekli, svi su dobili ono što su očekivali, malo se žalimo, malo se smijemo, kako i treba.

Ena: U kontaktu sam s prijateljima iz osnovne škole, jer većina njih je upisala srednju školu u Kruševcu. Mislim da nisu svi imali “sreće” kao ja s novim profesorima i kolegama.

Jovana: Ostala sam u kontaktu s nekoliko njih, ne nedostaju mi ​​puno jer ih viđam svaki dan na putu do škole i na kolodvoru. Dojmovi su im dobri i zadovoljni su svojim odabirom.

Kad sada usporedite život osnovnoškolca i srednjoškolca, što o tome možete reći?

Saška: Mogu reći da je prelazak iz osnovne u srednju veliki znak da polako postajemo ozbiljni ljudi. Naši se pogledi na svijet polako mijenjaju i dolazimo u različite situacije za koje trebamo biti zreli. Zato u osnovnoj školi treba uživati, jer tada je sve nekako opuštenije i ne moraš se toliko brinuti oko toga. Ne moraš biti najbolji đak, bitno je da radiš što više jer svaki uspjeh se cijeni.

Ena: Kad uspoređujem život osnovnoškolca i srednjoškolca, mogu reći da nema velikih razlika u školskim danima, bilo u osnovnoj ili srednjoj školi. Bar iz predmeta kao što su: biologija, srpski, fizika, matematika, kemija, geografija. Shvatila sam zašto se osnovna škola tako zove, ona stvarno daje znanje na koje se nadograđujemo u srednjoj školi.

Jovana: Život srednjoškolca je zahtjevniji i osnovni predmeti su teži, a oni stručni zahtijevaju puno pažnje i truda. /Milan Todorović/

Ena, Saška i Jovana prilikom dodjele priznanja vukovcima u lipnju 2023.