Naši učenici uče je na dodatnoj nastavi učiteljice Danijele Mikadi
Na dodatnoj nastavi hrvatskog jezika, učiteljica Danijela Mikadi učenike uči pisati glagoljicu. To je bio povod da istražimo kakvo je to pismo i zašto je važno za hrvatsku kulturu. Najviše informacija pronašli smo mrežnoj stranici Staroslavenskoga instituta čiji znanstvenici imaju misiju sustavno istraživati, popisivati i obrađivati hrvatske, staroslavenske glagoljske rukopise, natpise i tiskane knjige.
Tamo smo pronašli podatak da je utvrđeno da su glagoljicom Hrvati pisali već u 10./11. stoljeću te da je to najstarije slavensko pismo. Drugo je ćirilica, no u znanosti je prihvaćeno mišljenje da je glagoljica starija od ćirilice.
Važno je istaknuti i da se smatra da je glagoljica autorsko pismo kojeg je u 9. stoljeću osmislio Konstantin Filozof – sv. Ćiril, Grk iz Soluna, a ćirilica je nastala spontanim dugotrajnim prilagođivanjem grčkoga alfabeta. Pismo je dobilo ime glagoljica tek u 17. stoljeću i to prema hrvatskom glagolu glagoljati-govoriti, a ime glagoljica proširilo se tek u 19. stoljeću.
Postoje dvije vrste glagoljice: obla i uglata. Obla je najstarija i to je oblik pisma kakvog je osmislio Ćiril. Njome su napisani najstarije sačuvane slavenske knjige, a spomenici na obloj glagoljici potječu iz razdoblja od 9. – 12. stoljeća. Uglata glagoljica poznata je kao hrvatska glagoljica jer su se njome od 12. stoljeća nastavili služiti samo Hrvati prilagodivši je sebi. Podvrste glagoljice su poluustavna i kurzivna (brzopis) glagoljica. To su manje svečani oblici pisma nastali širenjem pismenosti u drugoj polovici 14. stoljeća i njima su se pisali pravni dokumenti, književni tekstovi i zbornici.
Pronašli smo i podatak da je na glagoljici tiskano 6 inkunabula (prvotisak, knjige tiskane do 1500. godine) je otisnuto i 6 inkunabula, od kojih je prva Misal po zakonu rimskoga dvora, tiskan 1483.
Zlatno doba hrvatske glagoljice 14. i 15. stoljeće
Glagoljica se u Hrvatskoj najviše upotrebljavala u 14. i 15. stoljeću te se to razdoblje zato naziva zlatno doba hrvatskog glagoljaštva. U drugoj polovici 19. stoljeća zabilježeno je da je 1893. na glagoljici je tiskan Rimski misal, no glagoljica se u 19. stoljeću prestaje aktivno upotrebljavati. Ipak ona u hrvatskoj kulturi živi i danas kao predmet znanstvenog istraživanja, u sklopu Hrvatskog jezika i glagoljaških skupina. Glagoljsko pismo je postalo simbol hrvatskog nacionalnog identiteta i često služi kao nadahnuće umjetnicima, npr. u dizajnu. Od 2014. umijeće čitanja i pisanja glagoljice proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom, a od 2019. Hrvatski sabor je 22. veljače proglasio za Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva.
Na mrežnoj stranici Staroslavenskog instituta mogu se pronaći i brojne obrazovne igre IGRE pomoću kojih se na zabavan način može naučiti glagoljica. /Ines Martinek, 7. a; foto: S. L./
Najstariji sačuvani hrvatski spomenici na glagoljici su iz 11. i 12. stoljeća
Najstariji sačuvani hrvatski spomenici na kojima je glagoljski natpis uklesan u kamen su iz 11. i 12. st. To us: Plominski natpis, Supetarski ulomak, Grdoselski ulomak, Valunska ploča, Krčki natpis, Bašćanska ploča. Glagoljica na tim spomenicima je prijelaznoga oblika iz oble prema uglatoj.
