Putovanje do Torina i natrag do Zagreba bilo je vrlo iscrpljujuće. Vozili smo se autobusom gotovo 24 sata, ali svaka minuta provedena na mobilnosti Erasmus+ projekta „Rights now“ u Torinu od 27. 2. do 3.3. bila je vrijedna zbog onog što smo doživjeli. U tom milijunskom gradu čije ime dolazi od talijanske riječi toro što znači bik, život je prilično drugačiji nego kod nas. U centru grada gdje smo mi boravili u obiteljima naših domaćina svi žive u velikim zgradama te su nam pomalo nedostajala naša dvorišta i polja.
No, neke od tih velikih zgrada su nas impresionirale svojom veličinom i izgledom. Ponajviše zgrade na glavnom gradskom trgu te kraljevska palača ispred koje se nalaze dvije ogromne statue konja. Zgradu gradskog vijeća sagrađenu u 17. stoljeću, imali smo prilike vidjeti i iznutra jer je tamo za nas bio organiziran prijem u raskošnoj vijećnici. Na tom prijemu smo i dobili priznanja za sudjelovanje na mobilnosti.
Centar grada najviše smo upoznali prilikom igre potrage za blagom koju smo započeli ispred Porta Palatine, odlično sačuvanog nekadašnjeg ulaza u grad sagrađenog u 1. stoljeću pr. Kr. Taj smo podatak doznali od dvojice učenika talijanske škole koji su za tu prigodu glumili nekadašnje Rimljane, prigodno se odjenuvši u odjeću sličnu onoj u doba starih Rimljana.
Mnogi migranti stradaju i na balkanskoj ruti
Ono što je posve različito od života kod nas je prisutnost velikog broja različitih nacija u tom gradu. Tako je i bilo i u IC Regio Parco, školi naših domaćina. Tamo su nam rekli da u njihovu školu, koja ima oko 800 učenika u 7 zgrada i obuhvaća i dva vrtića, pohađaju učenici čak 38 nacija. Stekli smo dojam da se svi oni dobro slažu i da su se dobro snašli u školi i novoj domovini. No, da svi nisu dobili takvu priliku da se uklope u nove sredine imali smo prilike vidjeti u dva filma o problemima migranata. Iz tih filmova doznali smo da se migranti, koji svoje zemlje napuštaju zbog rata ili različitih drugih okolnosti, doživljavaju brojne neugodne situacije tijekom putovanja. Prilikom putovanja do zemlje u kojoj se žele skrasiti neki od njih izgube živote, neki budu opljačkani, pretučeni, silovani…. U tim ružnim situacijama veliku ulogu igraju coyotes. To je termin kojim se nazivaju krijumičari ljudima na području Južne Amerike. Naučili smo ga u igri „Moć putovnica“. Igru su kreirale članice udruge MAIS koje su nam na radionici davale upute za igranje igre. Igra je slična igri Čovječe ne ljuti se, ali traje vrlo dugo zbog različitih prepreka koje migranti nalaze na putu.
Baš zahvaljujući toj igri shvatili smo s kakvim se sve problemima suočavaju ljudi koji su prisiljeni napustiti svoju domovinu. Posebno su nas potresli neki detalji iz drugog filma koji smo gledali. Taj film pokazivao je što se sve dešava migrantima na takozvanoj balkanskoj ruti koja obuhvaća i našu zemlju.
O ljudskim pravima, osim u školi, učili smo i na radionici od studenata i profesora torinskog sveučilišta. Tamo smo posjetili i njihovu sveučilišnu knjižnicu koja ima više od 700.000 knjiga i svaki je tjedan posjeti više od 5.000 studenata.
Među onim stvarima zbog kojih je vrijedilo biti na ovoj mobilnosti su i trenutci provedeni na izletu u planinsko mjesto Bard. Tamo smo posjetili Muzej granica i utvrda, a do različitih katova muzeja vozili smo se panoramskim liftom. U egipatskim muzeju vidjeli smo mumije, a u Muzeju RAI (talijanski radio i TV) mnoštvo nekadašnje opreme za emitiranje radijskog i televizijskog programa. Uživali smo i u talijanskoj hrani, osim doručka koji je kod Talijana uglavnom neko slatko pecivo ili keksi uz kavu ili mlijeko. Dobro je bilo i u obiteljima naših domaćina koji su nas prihvatili kao svoje i lijepo se brinuli za nas. S našim domaćinima i drugim učenicima zbližili smo se i za vrijeme igranja nogometa i za vrijeme plesa. Prva prilika za ples bila je već prvi dan na priredbi dobrodošlice, a još više plesali smo na završnom druženju.
Bio je ovo tjedan kojeg ćemo se uvijek rado sjetiti. Osim možda napornog putovanja i vozača koji nam nije želio stati da odemo na zahod te zahoda čučavaca u školi naših domaćina. /Amadea Bošnjak, Tea Hendelja; foto: S. L./
Još jedan članak o Erasmus+ mobilnosti u Torinu dostupan je na Mrežnoj stranici Koprivničko-križevačke županije