Za eTwinning projekt istražili smo Zagorkino djelovanje na području ljudskih prava
Naša škola uključila se u eTwinning projekt povodom obilježavanja 150. rođendana književnice Marije Jurić Zagorke. Dobivši zadatak da istražimo njen život shvatili smo da imamo i prilog za temu o ljudskim pravima jer osim što je bila književnica i novinarka, Zagorka je vrlo aktivno zagovarala prava žena. Upravo zbog zagovaranja ženskih prava neki kolege pisci nazivali su je „luđakinjom i muškobanjastom babom“.
Iako su se njene knjige još za njenog života prodavale u velikim nakladama zbog njenih feminističkih stavova kritika joj nije bila sklona. Tek u drugoj polovici 20. stoljeća Zagorka je vrednovana je kao značajna književnica za povijest nacionalne književnosti. Njeni romani i danas se puno čitaju, ali javnost je više doživljava kao književnicu, a manje je poznato da je Zagorka bila prva politička novinarka u Jugoistočnoj Europi početkom 20. stoljeća. Puno se ne zna niti o njenoj borbi za ženska prava, iako u njenoj biografiji piše da je održala na stotine predavanja o ženi i politici, solidarnosti, narodnoj borbi i ženskom glasačkom pravu.
Predvodila je prve ženske demonstracije u Hrvatskoj
Zagorka je sudjelovala i u narodnom pokretu protiv mađarizacije i predvodila je prve ženske demonstracije u Zagrebu (1903.). Sudjelovala je u polemici “o naprednoj ženi i današnjim muškarcima” u kojoj iznosi svoj pogled na prava žena i ravnopravnost spolova. Angažirala se i u borbi za socijalna prava te je 1896. osnovala prvi ženski sindikat. Tipografske radnice organizirala je u sindikat koji je nazvan “Kolo radnih žena”.
U svojim književnim i dramskim tekstovima stvarala je predodžbu aktivne žene, žene koja ravnopravno sudjeluje i pokreće povijesna zbivanja. Povjesničarka i etnologinja Lydia Sklevicky kaže da je Marija Jurić Zagorka “iskoračila iz propisanog joj mjesta žene kao supruge i majke, koje je bivalo protumačeno kao siguran simptom ludila”.
Da bi objasnili ovu posljednju napomenu o Mariji Jurić Zagorki evo i nekoliko detalja iz njezinog života. Zagorka je rođena 2. ožujka 1873. Bila je natprosječno darovito dijete i odmalena je pisala i pokretala učeničke novine. Iako je bila iz dobrostojeće obitelji roditelji joj nisu omogućili daljnje školovanje, unatoč tome što joj je jedan dobročinitelj želio platiti školovanje u Švicarskoj. Obitelj je prisiljava na dogovoreni brak te se udaje maloljetna i odlazi živjeti suprugu u Mađarsku. Suprug ju je maltretirao zbog čega je doživjela nervni slom. Nakon tri godine braka pobjegla je od supruga u Zagreb, gdje započinje novinarsku karijeru, tada neuobičajenu za žene.
Uređivala je časopis “Ženski list”
Mukotrpno je napredovala u novinarstvu od anonimne reporterke do europski afirmirane političke novinarke koja izvještava o važnim političkim zbivanjima. U redakciji tada uglednih zagrebačkih novina “Obzor” radila je od 1895. do 1910. Nakon toga se posvetila književnosti. Napisala je brojna djela. Jedno vrijeme, u doba najveće popularnosti njenih romana, zovu je nadimcima “grička vila” i “kraljica Hrvata”.
Tridesetih godina 20. stoljeća aktivno se vraća novinarstvu i feminističkom angažmanu te samostalno pokreće i uređuje časopise “Ženski list” (1925. – 1938.) i “Hrvaticu” (1938. -1940.). Uoči Drugog svjetskog rata u tadašnjoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj, ustaška vlast zabranjuje njen časopis “Hrvatica”, a njoj plijene imovinu. Nakon toga je pokušala samoubojstvo. Kraj rata dočekala je u Zagrebu, a preživljavala je zahvaljujući financijskoj pomoći vjernih čitatelja. Pedesetih godina, nastavlja se aktivno zalagati za ravnopravni status žene u društvu te drži brojna predavanja. Preminula je u Zagrebu 29. 11. 1957. godine.
Dokumenti o njenom životu, književnom, novinarskom radu te borbi za ženska prava pohranjeni su u njezinom nekadašnjem stanu u Zagrebu, na Dolcu 8. Taj je stan posto memorijalni muzej i sjedište je Centra za ženske studije. /Tea Hendelja, 8. a/
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Rights now!” (“Prava sada!”) te smo stoga odlučili da ljudska prava budu i naša glavna tema u “Klinčeku”. Projekt provodimo s partnerima iz Grčke, Italije i Njemačke.