Presude suda obvezuju sve države koje su potpisale Europsku konvenciju o ljudskim pravima
Osobe kojima je prekršeno neko ljudsko pravo mogu se žaliti sudovima unutar države, ali tužitelji nezadovoljni tim presudama mogu se žaliti i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. To smo naučili na satu razredne zajednice na kojem je tema bila Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, a za ovaj članak detaljnije smo istražili što je zadaća ovog suda. Opisat ćemo i dvije presude koje su imale puno odjeka u javnosti, a odnose se na kršenja ljudskih prava u našoj zemlji.
Europski sud za ljudska prava osnovan je 1959. i njegov je zadatak osigurati da države potpisnice Europske konvencije o ljudskim pravima poštuju prava predviđena Konvencijom. Sud u Strasbourgu donosi presude ” koje su obvezujuće za svaku državu i dovode do toga da dotične zemlje imaju obvezu postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu u velikom broju područja kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti”.
Na stranici Vlade pronašli smo i podatak da je Europsku konvenciju potpisalo 47 država članica Vijeća Europe, a toliki je i broj sudaca Europskog suda. Suci ne predstavljaju državu već sude po vlastitom mišljenju, a biraju se na mandat od 9 godina. Za suca Europskog suda mogu biti birani samo jednom. Suci ovog Suda imaju jako puno posla jer svake godine pristiže im oko 50.000 slučajeva, no oni nastoje sporove riješiti u roku od 3 godine od pokretanja postupka. Ono što je ograničavajuće u nadležnosti ovog suda jest da on ne predstavlja žalbeni sud u odnosu na sud neke zemlje. To znači da Europski sud “ne može ponoviti postupak, niti ukinuti, mijenjati ili preinačiti odluke domaćih sudova.”
Prema presudi Europskog suda Hrvatska je morala isplatiti odštetu za preminulu afganistansku djevojčicu
Tako je bilo i u slučaju afganistanske djevojčice Madine Hussiny koja je poginula kao izbjeglica u naletu vlaka u prelasku hrvatske granice. Bilo je to 21. 11. u 2017. kad je hrvatska policija obitelj Hussiny odvela na granicu i naredila im da slijede prugu prema Šidu.
Europski sud za ljudska prava presudio je da naša država iz proračuna mora obitelji Madini isplatiti 40 tisuća eura odštete jer povrijedila Madinino pravo na život. U obrazloženju presude piše i da je naša država nečovječno postupala prema djeci smjestivši ih u neodgovarajuće uvjete. Piše i da je cijela obitelj Hussiny nezakonito lišena slobode i protjerana iz područja RH. U presudi je navedeno i da je obitelji onemogućavan pristup odvjetnici i da hrvatski sud nije proveo učinkovitu istragu o okolnostima koje su dovele do Madinine smrti.
Hrvatska platila odštetu za segregaciju romske djece u međimurskim školama
Još jedan slučaj koji je imao velikog odjeka u javnosti bila je presuda za segregaciju romske djece na jezičnoj osnovi u međimurskim školama. Ta je presuda dosuđena 2010. godine, a na temelju tužbe 14-oro učenika romske nacionalnosti. Oni su tužbi naveli da su se “tijekom školovanja osjetili odbačenima od društva” jer su se školovali odvojeno od hrvatske djece. Naime, romski učenici bili su izdvojeni u romske razrede, a škole su takvu odluku obrazlagale njihovim nedovoljnim poznavanjem hrvatskog jezika. Svakom od tuženika država Hrvatska je iz proračuna morala isplatiti 4.500 eura. Od te presude u Hrvatskoj više nije zakonito odvajati djecu romske nacionalnosti u posebne razrede. /Tea Hendelja, 8. a/