Pretpostavlja se da ima još svega 700 jedinki sredozemne medvjedice

0
100

Ovaj golemi sisavac dobio je nadimak “morski čovik” zbog svog dobroćudnog ponašanja

Prvi znanstveni opis “morskog čovika” napravljen je na  primjerku ulovljenom 1777. godine u blizini otoka Cresa. Ustvari “morski čovik” ili “morski medvid” samo su  nadimci za sredozemnu medvjedicu, jednu od najrjeđih vrsta iz skupine tuljana, koja je na popisu ugroženih životinja, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu.  

Nadimak “morski čovik” ovaj golemi sisavac dobio je zbog njegove dobroćudne naravi. Narasti može do 240 centimetara u dužinu, a težiti može  do 300 kilograma.

Iako je sisavac i diše plućima pod vodom može izdržati čak do 10 minuta. Tu sposobnost, kako to piše Zaštita prirode, ima zahvaljujući tome što može čuvati zrak zatvaranjem nosnih i ušnih otvora.

Izlov zbog krzna i mesa te turizam razlozi su izumiranja “morskog čovika

Sredozemna medvjedica odličan je plivač i svoju omiljenu hranu glavnošce, rakove i ribe može loviti na dubini čak do 50 metara. Na kopnu se pari, a ženka može izleći samo jedno mladunče. No, to nije razlog zato što ih danas ima vrlo malo. Prije su ih lovili zbog krzna i mesa, a razlog je onečišćenje mora i turizam, a one vole mir i tišinu. Prema procjenama stručnjaka u Sredozemnom moru ima ih još svega oko 700. U našem Jadranskom moru izumrle su 60-tih godina prošlog stoljeća, a povremeno se pojavljuju u istočnom Jadranu.

Prema pisanju Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet, prvo opažanje dokumentirano fotografijama, zabilježeno je u lipnju 2005. kod otoka Silbe. Tu su medvjedicu pratili gotovo 10 godina sve dok nije uginula 2014.  Institut povremeno dobiva dojave ljudi da su vidjeli medvjedicu. U medijima smo pronašli da je posljednji puta viđena prije dva mjeseca na području Dubrovnika. No, koliko ih doista obitava u našem i Sredozemnom moru trebalo bi se utvrditi po objavljivanju rezultata projekta  Eastern Adriatic Monk Seal Project-a. U projektu uz našu zemlju sudjeluju još Grčka, Crna Gora i Albanija. /Ines Martinek, 6. a; naslovna fotografija- Insitut Plavi svijest/