Pravobraniteljici smo poručili da nas roditelji i učitelji ponekad ne shvaćaju dovoljno ozbiljno po pitanju nasilja na internetu
Nas djecu rijetko se pita za naše mišljenje, a baš zato što su nas pitali što mi mislimo svidjelo nam se u Uredu pravobraniteljice za djecu kojeg smo posjetili 22. 12. 2022. Posjet je bio organiziran kao jedna od aktivnosti u sklopu Erasmus+ projekta “Rights now”, a sudjelovalo nas je 13 iz 8. a i 8.b razreda. Razlog našeg zadovoljstva posjetom osim upoznavanja pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević i predstavljanja Ureda jest radionica o dječjim pravima.
Upravo na toj radionici koju su vodile savjetnice pravobraniteljice Davorka Osmak Franjić i Maja Flego, mi i naše mišljenje bili smo u središtu pažnje. Na radionici su nas pitali za naše mišljenje o problemima koje vidimo na području prava na obrazovanje, prava na zdravstvenu zaštitu i prava na zaštitu od svih oblika nasilja. Što se nasilja tiče, glasnogovornik te grupe Mihael Đuran, u predstavljanju grupnog rada spomenuo je ono što svi mislimo. Naime, Đuran je rekao da ni učitelji, niti roditelji ponekad ne shvaćaju dovoljno ozbiljno naše probleme u vezi nasilja na internetu. Naš je kolega istaknuo je i to da neka djeca zbog nasilja na internetu doživljavaju velike traume i da je potrebna veće podrška škole i roditelja u prevladavanju problema nasilja na interentu.
Da je Ured pravobraniteljice jedna od institucija kojoj je doista stalo do mišljenja djece potvrđuje i to što su oformili MMS – Mrežu mladih savjetnika. U uvodnom dijelu radionice savjetnice su nam objasnile da je MMS tijelo koje sačinjavaju naši vršnjaci od 12 do 18 godina. Oni putem foruma MMS-a i na skupovima uživo mogu iznositi svoja mišljenja o pitanjima koje muče djecu. Članovi se biraju putem natječaja svake 3 godine. (U ovom sastavu MMS-a i naša škola ima članicu. Predstavlja nas osmašica Lara Trušček. Učenici naše škole mogu joj se obratiti i iznijeti svoje probleme i prijedloge.)
Prilikom našeg posjeta Uredu pravobraniteljice razgovarali smo i Konvenciji o pravima djeteta i upoznali se s četiri vrste prava (prava na preživljavanja, razvojna prava, zaštitna prava i prava na participaciju). Sve zemlje koje su potpisale tu Konvenciju, a njih je 196, moraju se pridržavati potpisanog. Nažalost, nisu sve zemlje svijeta potpisnice Konvencije. Začudilo nas je kad smo čuli da je nisu potpisale Sjedinjene američke države.
Na kraju našeg susreta naši domaćini ugodno su nas iznenadili brojnim poklonima. Uz šalice koje će nas podsjećati na ovaj susret dobili smo i kalendare te letke o dječjim pravima, MMS-u i publikaciju s Konvencijom o dječjim pravima. /Josipa Jelak, 8. a; foto: S. L./
O našem susretu objavljen je članak na mrežnoj stranici Ureda pravobraniteljice za djecu
