Od 31. 10. – 4. 11. Erasmus+ tim naše škole boravio je u Grčkoj
Odozgo pogled “puca” na grad od čak 5 milijuna stanovnika u kojem živi gotovo polovica stanovništva te države. Grad kojeg spominjemo je Atena u Grčkoj, a predivan pogled dostupan je s Akropole, zaštitnog znaka Atene i cijele Grčke. Tamo je stoljećima bilo središte političkih i kulturnih i vjerskih zbivanja grada Atene i baš tamo donosile su se važne odluke i razvijala demokracija. Upravo taj oblik vlasti bio je u fokusu naše mobilnosti koja se od 31. 10. – 4. 11. odvijala u Grčkoj u sklopu Erasmus+ projekta “Rights now”.
U skupštini smještenoj unutar Akropole u 5. stoljeću prije nove ere odvijala se i rasprava o tome kako raspodijeliti novac od srebra iskopanog u novom rudniku. Različita mišljenja imali su Aristedes – predvodnik aristokrata i Themistocles, predvodnik demokrata. Prvi se zalagao za raspodjelu novca građanima, a drugi za gradnju ratnih brodova. Većina je glasala za prijedlog Tehmistoclesa i novcem su izgrađeni ratni brodovi. Mi smo rezultat te odluke starih Atenjana doznali u drugom središtu antičke demokracije, gradu Messini. Tamo smo mi učenici kroz igru uloga postali članovi skupštine i odlučivali o istom problemu. Dan prije svoje govore pripremali smo na radionici u školi naših domaćina, u gradu Kalamati. Neki od nas bili su zanatlije, neki poljoprivrednici, neki zemljoposjednici i svaki je razmišljajući o svojoj poziciji u društvu morao iznijeti mišljenje kako bi bilo bolje podijeliti novac od srebra. Nakon naših govora, većina glasača donijela je odluku suprotnu povijesnoj, odnosno glasali smo za raspodjelu novca građanima. Bila je to vrlo zanimljiva aktivnost, a posebno njeno uprizorenje u središtu antičke Messine.
U grčkim planinama puno je napuštenih sela
Zanimljivo nam je bilo i na radionici na kojoj smo učili o mentalnom zdravlju, a i na radionici o prirodnom poljodjelstvu. Ta se radionica održavala na planini Taygetos, a da bismo došli do zgrade u kojoj se održavala radionica prilično smo se nahodali puteljcima po planini. Usput smo imali prilike vidjeti nekoliko napuštenih sela u kojima živi vrlo malo stanovništva. Baš kao i iz Hrvatske puno grčkog stanovništva iselilo je u inozemstvo ili u glavni grad Atenu. No, Kalamata grad naših domaćina živahan je turistički grad s oko 80.000 stanovnika. Okružen je planinama, ima more, lijepe plaže i mnoštvo dućana.
Uživale smo šećući tim gradom pogotovo uvečer u društvu naših grčkih domaćina. Kalamatu smo upoznale i kroz kviz koji smo rješavali na našim mobitelima obilazeći gradske znamenitosti. Tako smo između ostalog doznali da je Kalamatu 1986. pogodio snažan potres. Srećom većina je stanovnika bila na festivalu u luci te je poginulo desetak stanovnika.
Kratke bijele suknje dio su muških nošnji
Tijekom tog obilaska posjetili smo i park u kojem su izloženi stari vlakovi, a tamo smo i doznali da se do Kalamate više ne može vlakom jer do tog grada je ukinuto prometovanje vlakom. No, iako nemaju željeznicu stanovnici Kalamate i dalje izuzetno drže do svog kulturnog nasljeđa. Na priredbi u školi oduševili su nas prikazom svojih tradicionalnih plesova. Nekoliko tradicionalnih plesova otplesali su članovi lokalnog kulturnog društva, a nekoliko učenici škole. I njihovi nastavnici, koji su stalno bili vrlo veseli i ljubazni, iskazali su se u plesu nakon priredbe, a u nekoliko tradicionalnih plesova okušali smo se i mi gosti. Dok smo pratili nastupe plesača posebno zanimljive bile su nam nošnje plesača. Oni nose bijele košulje, prsluke te kratke suknje, puno kraće od žena.
Slično su bili odjeveni i vojnici koji stražare pred parlamentom u Ateni s tim što su vojnici imali vrlo živopisnu obuću. Njihove cipele nalikuju na šlape i na vrhu imaju ogroman cof. To smo uočili dok smo s još mnoštvom turista pratili izmjenu straže pred parlamentom u Ateni. Posjetili smo i unutrašnjost parlamenta te smo sjedili na mjestima članova parlamenta. Razgledali smo i muzej u Parlamentu gdje smo imali priliku vidjeti njihove istaknute političare kroz stoljeća te još mnoštvo izložaka vezanih uz antičku demokraciju. Najviše smo se zadržavali uz interaktivni stol na kojem smo potezom prsta, kao na mobitelu, mogli birati podatke o osobama ili događajima koji nas zanimaju.
Sve spomenute aktivnosti pomogle su nam da se zbližimo s domaćinima i timovima iz Italije i Njemačke te upoznamo ovu lijepu zemlju u koju bismo se željele ponovno vratiti. /Amadea Bošnjak, 8. a, Lea Hrandek 8.b; foto: S. L., Elias Chasiotis/
