Pripremajući flash mob shvatili smo da je igra i komunikacija u stvarnom životu rješenje za probleme u koje nas uvlači pretjerano korištenje interneta i mobitela
Najneobičniji rođendan provela sam ove godine i to u društvu mojih Erasmus+ prijatelja iz Finske, Poljske, Portugala, Rumunjske i Španjolske. Oni su bili gosti naše škole od 12. do 16. rujna jer smo svi skupa dio Erasmus+ projekta S.O.S. – Uvećajmo sigurnost učenika na internetu.
Moj rođendan je u utorak 13. rujna započeo puhanjem svijećica na McDonalds krafnama na zajedničkom doručku, a nastavak je slijedio u adrenalinskom parku Accredo u Međimurju. Tamo je doista bilo adrenalinalinski dok smo prelazili po preprekama nekoliko metara iznad zemlje. Pogotovo je bilo zahtjevno kad je zapuhao vjetar, a mi smo se njihali na užetu i rukama pokušavali dohvatiti drugi konopac. Ništa manje zahtjevno nije bilo ni u gusjenici, ljudskom stolnom nogometu i drugim igrama, ali svi smo uživali u natjecanjima. Pogotovo spuštajući se na zip lineu. Tada imaš osjećaj kao da letiš. Na moj 14 rođendan kao da sam dobila krila. No, za to nije zaslužan samo zip line već i sve drugo što se dešavalo na ovoj mobilnosti počevši od ponedjeljka kad smo se počeli upoznavati na radionicima “Digitalni tragovi” i “Phishing”.
Upoznavanje smo nastavili šetnjom kroz Zagreb uz priče i zadatke s tableta na čijim aplikacijama smo se mogli fotografirati u društvu Gričke vještice ili nekog drugog lika iz prošlosti Zagreba.
Naredna aktivnost na kojoj se imali priliku još bolje upoznati bila je priprema za flash mob. U ponedjeljak uvečer, na prvom susretu s dramskom pedagoginjom Ksenijom Rožman, baš nam nije bio jasan koncept flash moba , ali već kad smo počeli glumiti pećinske ljude igra među nama se pokrenula. Već na idućem susretu shvatili smo da je cilj flash moba da mi kroz dramsku igru osvijestimo da je igra i komunikacija u stvarnom životu rješenje za probleme u koje nas uvlači pretjerano korištenje interneta i mobitela. Bili smo sretni što je četvrtak u podne bilo sunčano i mogli smo na Trgu bana Jelačića izvesti naš flash mob. Polaznici su nas sa zanimanje promatrali, a poneki i snimali. Nakon nastupa naša voditeljica Rožman pohvalila nas je rekavši da to bio uspješan nastup nakon svega 4 sata vježbe. Za naš trud navečer smo nagrađeni odlaskom u Muzej iluzija gdje smo napravili mnoštvo selfija uz različite optičke iluzije.
Preskočila sam Escape room. Njega smo posjetili u srijedu. Iako je samo jedna ekipa uspješno riješila zadatak, svi smo se dobro zabavljali. Čak i u pomalo jezivim situacijama kad su neki ključ morali tražiti u lijesu. Još jednu zanimljivu aktivnost sam preskočila, bila je to posjeta tvrtki Rimac koja proizvodi najbrži električni automobil na svijetu. No, to sam učinila namjerno jer je taj posjet zaslužio zaseban članak, kao i posljednji dan naše mobilnosti kojeg smo proveli u našoj školi u Svetom Petru Orehovcu gdje sam po drugi puta slavila rođendan. Ovaj puta u veliku i finu tortu. /Karla Kos, 8.a/
