Sedmašica Lea Hrandek piše kako je doživjela Erasmus+ mobilnost u Sjevernoj Makedoniji
Nikad prije odlaska na Erasmus+ mobilnost u Sjevernu Makedoniju (od 11. do 15. 4.) nisam se vozila avionom. Nisam se bojala, već sam uživala. Kad smo se vraćali kući bilo je jutro i mogla sam iz visine gledati gradove, rijeke, šume. Lijepo je bilo i prolaziti kroz oblake koji su povremeno izgledali poput mekih bijelih jastuka. Činilo mi se da i sama imam krila kad smo samo za 90 minuta stigli na naše odredište u Skopje gdje su naši domaćini bili učenici iz OŠ „Lazo Angelovski“.
Upravo s učenicima iz te škole najviše sam se družila na mobilnosti u Srbiji i s nestrpljenjem sam iščekivala ponedjeljak u jutro da ih ponovno vidim. Na ulazu u školski hol naši domaćini dočekali su nas s kruhom i solju. To je njihov način iskazivanja dobrodošlice gostima. Svima nam se svidio njihov doček kao i njihove narodne nošnje u kojima su izveli predstavu o uskršnjim običajima. Uživala sam u predstavi i njihovom odličnom engleskom jeziku.
Druženja s prijateljima iz Rumunjske, Sjeverne Makedonije i Srbije na radionicama na kojima smo učili o medijskoj pismenosti te ona tijekom upoznavanja Skopja, Velesa i antičkog grada Stobija, posjete Escape roomu, na kuglanju i drugim aktivnostima, za mene su bili nezaboravni trenutci.
Na ovoj mobilnosti imali smo prilike posjetiti i Veleposlanstvo Hrvatske u Skopju. Tamo nas je primila Ana Vučić, zamjenica veleposlanice. Između ostalog rekla nam je da njena generacija nije imala prilike upoznavati druge kulture na način kao što to nama omogućuje program Erasmus+. Rekla nam je i da sam smo mi djeca koja sudjelujemo u Erasmus+ projektima privilegirani.
Slažem se s njom jer tko zna kad bih ja imala prilike posjetiti Skopje. Voljela bih ponovno ići na neku Erasmus+ mobilnost, a željela bih i da što više mojih kolega iz škola ima priliku doživjeti iskustva kakva je meni omogućio Erasmus+. /Lea Hrandek, 7.a, foto: L. H./
