Podravkin tim jelovnike u školama kreirao na načelima zdrave prehrane
Značajne količine hrane (gotovo 50 posto) koja se svakodnevno bacaju u našoj školi potaknule su na akciju Vijeće učenika. Nakon nedavne ankete provedene u razredima predmetne nastave, akcija je nastavljena razgovorom o problemu bacanja hrane s kreatorima jelovnika za sve škole kojima je Županija osnivač.
Od naše sugovornica Davorke Gajari, voditeljice službe za nutricionizam u Podravki, doznali smo kojom se idejom Podravkin tim vodio prilikom kreiranja jelovnika za škole. U intervju pročitajte i koje aktivnosti Gajari preporuča u školama kako bi se učenike potaknulo da ne bacaju hranu i da osvijeste važnost pravilne prehrane.
O čemu je sve Podravkin tim vodio brigu prilikom kreiranja jelovnika za škole u našoj Županiji?
Na početku valja spomenuti da je projekt razvoja školskih jelovnika započeo još 2011. Tada je bio usmjeren samo na škole grada Koprivnice. Na zahtjev nadležnih u Županiji 2018. počelo se s dogovorima i za razvijanje jelovnika u školama kojima je osnivač Županija. S provođenjem tog projekta započeli smo 2019.
Kreirajući jelovnike vodili smo računa da zadovoljimo kriterije zdrave prehrane te da obroci budu što raznovrsniji i da djecu upoznamo sa što više namirnica. Taj školski obrok zamišljen je kao nešto između jer on nije doručak, a nije ni užina. Vodili smo brigu da tijekom tjedna kombiniramo mesna jela, uključujući tu junetinu, piletinu i svinjetinu, da se u tjednu kombiniraju krumpir, tjestenina ili neke druge žitarice. Također da se jednom tjednom pripremi mliječni obrok te riba ili neki obrok koji nije mesni jer meso nije nužno jesti svaki dan.
Kao stručnjak za prehranu, možete li nam reći koja su osnovna načela zdrave prehrane?
Da bi se moglo govoriti o zdravoj prehrani ključne riječi su uravnoteženost i raznovrsnost. Dakle, važno je konzumirati sve grupe namirnica u skladu s piramidom pravilne prehrane. Baza bi trebali biti ugljikohidrati (različite žitarice i proizvodi od žitarica te povrće i voće) zatim proteinske namirnice (mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba, mahunarke, jaja, orašasti plodovi). Slatko se nalazi na vrhu piramide i treba nam najmanje. Kad se uravnoteženo hranimo nema potrebe unositi u organizam nikakve dodatne nutrijente (vitamine, minerale…)
Ukoliko govorimo u postocima trebalo bi konzumirati do 50 posto ugljikohidrata, do 30 posto namirnica koje sadrže i masti. Njih nikako ne treba izbjegavati jer su za naš organizam važne i masti. Ostatak do 100 posto namijenjen je bjelančevinama. Možda je teško poštivati takva pravila za svaki obrok, ali trebalo bi nastojati da se ova pravila zadovolje u toku dana, a naročito u toku tjedna. Treba napomenuti da se prehrana djece vaše dobi (djece u dobi od 7-15 godine) ne bi trebala razlikovati od prehrane odraslih. Vi možete jesti sve kao i odrasle osobe. Važno je reći i da bi kod kuće djeca trebala doručkovati i da je to važan obrok kojeg ne treba izbjegavati.
Jesu li do tima koji je kreiralo jelovnik došli neki prigovori iz škola?
Povremeno dolaze neki prigovori, ali moram napomenuti da se na njih nikad nismo oglušili. Uvažavali smo sugestije i u skladu s njima dorađivali jelovnik.
Škole trebaju educirati djecu u zdravim prehrambenim navikama i kulturi zahvalnosti za ponuđeno jelo
Je li po Vašem mišljenju škola mjesto u kojemu se učenike mora poučiti i o prehrambenim navikama?
Govori se da zbog opsežnog programa kojeg treba provesti u školama za to nema vremena. No, moje je mišljenje da u školama treba naći vremena i za to. Možda u razrednoj nastavi učitelji mogu naći vremena i s učenicima povremeno porazgovarati o jelovniku, o namirnicama koje sadrži neko jelo i o tome zašto je važno konzumirati određene namirnice. Čini mi se i da je važno učiti djecu i kulturi zahvalnosti za ponuđeno za jelo. Zahvalnosti prema osobi koja je za vas to jelo pripremala nekoliko sati. Ne bi se smjelo događati da netko hranu baci, a da je uopće ne proba.
Kreiranjem ovakvog jelovnika mi smo željeli pomoći educirati djecu o zdravim prehrambenim navikama. Ovaj jelovnik pripremljen je upravo s takvim ciljem. Zato smo uveli neke nove namirnice u školske obroke. No, ne ide sve preko noći. Prema nekim istraživanjima potrebno je 8-10 puta ponoviti neko jelo da bi ga djeca prihvatila. To je naravno problem jer se do desetog puta baci znatna količina tog jela.
Prehrambene navike unutar obitelji također imaju utjecaj na bacanje hrane u školskim kuhinjama
Smatrate li da su i prehrambene navike unutar obitelji jedan od značajnijih razloga što se baca toliko hrane u školskim kuhinjama?
Da, prehrambene navike unutar obitelji definitivno imaju utjecaja. Na početku kad je projekt uveden vrlo često sam išla u škole i gledala kako se djeca ponašaju. Ima djece koja jedu sve, naučeni su da jedu ono što im je ponuđeno. No, ima i djece koja čim vide da je varivo ili samo vide naziv hrane ne žele je uzeti. Kao što sam već napomenula dešava se da djeca bace hranu, a da je uopće ne probaju. Značajnu ulogu u takvom ponašanju ima i vršnjački pritisak. Posebno u periodu adolescencije kad veliku ulogu igra društvo. Ukoliko u tom periodu života vaš prijatelj ili prijateljica kaže da neće jesti neku hranu, velika je vjerojatnost da to nećete ni vi.
Kako utjecati na to da učenici ne bacaju toliko hrane pripremljene u školskim kuhinjama? Imate li kakve preporuke?
Postoje dva načina. Jedan je da se promijeni jelovnik i da se djeci da ono što oni žele jesti. U tom se slučaju vraćamo na staro. Sve bi se svelo na par jela poput pizze, hot doga, bolonjeza…
Bilo bi idealno i produžiti vrijeme obroka, no koliko znam to je u dvosmjenskoj nastavi nemoguće. Nekad djeca ostave dosta hrane i zbog kratkoće vremena za obrok jer pod odmorom žele obaviti i neke druge aktivnosti.
No, ono što se može učiniti je pričati o hrani. Unutar škola bi trebalo osmisliti nekakav program i razgovarati o hrani ukoliko se želi osvijestiti što to znači pravilno se hraniti i zašto je to važno. Treba razgovarati i s učenicima i roditeljima i o tome koje su posljedice bacanja hrane. Bilo bi dobro voditi evidenciju o količini pripremljene i bačene hrane i te podatke putem plakata ili na neki drugi način barem povremeno predočiti učenicima i roditeljima. Možda se mogu prirediti i neke mini degustacije kad se u jelovnik uvrsti neka nova namirnica. Također i kroz prezentacije učenike upoznati s novim namirnicama i tome zašto su korisne u prehrani.
Možda je i moguće organizirati da se neki dodaci serviraju posebno. Primjerice u sendviče se mogu staviti bazični sastojci, a ostali (ajvar, krastavci….) mogu biti ponuđeni da ih uzme tko želi. /Petra Kušec, 8. b; foto: S. L./
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Misli održivo” pa smo i našu glavnu temu posvetili održivosti. Naši novinari istraživali su održive i neodržive ljudske djelatnosti i ponašanja. Pišemo i o održivim aktivnostima koje provodimo u školi, a najviše smo se fokusirali na problem bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji.