Pristalice digitalne mode tvrde da je ona prihvatljiva za okoliš – digitalna majica tijekom životnog ciklusa stvara samo 0,26 kg ugljičnog dioksida
Ova odjeća zimi ne grije jer nije vunena, a ljeti ne hladi jer nije ni lanena. To je zato što ta odjeća nije prava, već virtualna. Oni koji igraju računalne igrice zasigurno su nekad kupili virtualnu odjeću za neke likove iz igrice, no tržište virtualne odjeće odnedavno nije namijenjeno samo likovima iz računalnih igara i avatarima već i stvarnim ljudima.
Zasad su kupci takve “odjeće” uglavnom influenceri i drugi korisnici društvenih mreža koji se u istoj odjeći ne žele fotografirati nekoliko puta. No, kako to kaže hrvatska dizajnerica Gala Vrbanić, “kolekcije virtualne odjeće nisu trenutačni hit, već smjer u kojem će se razvijati moda”. Tu je izjavu Vrbanić, vlasnica branda digitalne mode Tribute Brand, dala je za časopis gloria.hr. U tom Glorijinom članku spominje se da se cijene njene virtualne odjeće kreću od 39 do 699 dolara, a navode se i neki njeni slavni klijenti. Među njima je i stilist pjevačice Lady Gage.
Cijene virtualne odjeće naše dizajnerice Gale Vrbanić sitnica su u odnosu na iznos od 9,500 dolara za koji je prodana virtualna haljine modnog Brenda The Fabricant. Haljinu je svojoj supruzi Mary Ren, 2019. kupio poslovnih čovjek Richard Maa. On, kako to piše BBC.NEWS, smatra da je to dobro ulaganje i da će za 10 godina svi kupovati i virtualnu odjeću.
Guccijeve stvarne tenisice koštaju više od 1000 dolara, virtualne se mogu nabaviti za 12 dolara
Virtualnu modu počeli su stvarati i neki vrlo poznati brendovi poput Guccija i Moschina. Gucci kreira kostime za avatare u igri Pokemon Go, a odnedavno prodaju i svoje virtualne tenisice za 12 eura. Takve stvarne Guccijeve tenisice koštaju više od 1000 dolara. Brand Moschino kreira virtualnu odjeću za likove u Simsima. Prema predviđanjima Kerrya Murphya, vlasnika branda virtualne mode The Fabricant, za nekoliko godina ” svi modni brendovi imat će 3D odjeću jer će kupci odvagnuti koliko im predmeta treba u stvarnosti, a koliko u virtualnom svijetu društvenih mreža.”
Pristalice digitalne mode navode da je takva moda prihvatljivija za okoliš jer proizvodnja digitalne odjeće znatno manje zagađuje okoliš. Izračunato je da pamučna majica tijekom proizvodnje i svog “životnog ciklusa” stvara 7,8 kilograma ugljinčnog dioksida, a digitalna samo 0,26 kg.
Na kraju treba spomenuti da kupac digitalne odjeće za kupnju takve odjeće treba poslati svoju fotografiju u uskoj odjeći. Na tu fotografiju dizajner aplicira virtualnu kreaciju. Pranje odjeće i tuširanje prije izlaska nije potrebno. /Amadea Bošnjak, 7. a; fotografije preuzete s interneta/
