Učiteljica Emina Baričević piše o svom doživljaju Dublina u kojem je boravila na Erasmus+ mobilnosti
Dublin je veliki grad koji me podsjeća na Zagreb – urban, užurban, pun golubova. Ono što je drukčije su galebovi među tim golubovima, jer je Dublin i grad na moru. To se ne osjeća, središte grada nije blizu obale pa galebovi daju taj morski ugođaj.
Thank you, my love!
Boraveći u ovom gradu na Erasmus+ mobilnosti, iako se relativno dobro snalazim s engleskim, jezikom, isprva mi je trebalo vremena da shvatim rečenice na engleskom jeziku obojene irski. Samoglasnik U izgovaraju kao O (bus=bos, Dublin=Doblin, pub=pob…) Ali ljudi su vrlo ljubazni i kad shvate da si stranac, ponove rečenicu sporije i trude se da ih razumiješ. Puno njih kao poštapalicu govori My love. Svakodnevno sam u trgovini ili restoranu čula: Thank you, my love!
Irski ili irski gaelski jezik je jedan od dva službena jezika u Irskoj. Pripada keltskoj grani indoeuropskih jezika, a potpuno se razlikuje od engleskog jezika. Irci kažu da ga razumiju, učili su ga u školi, ali se danas gotovo i ne koristi u svakodnevnom govoru. Svi natpisi u Irskoj su dvojezični – na irskom i engleskom.
Siva boja kamena i cigle dominira građevinama u Dublinu, kao da si u filmu o Harryju Potteru. Zgrade u nizu specifične su za velike dublinske ulice. Svaka kuća ima zaseban ulaz sa stepenicama i stupovima, sasvim drukčije od onoga na što smo kod nas navikli. Još jedna od posebnosti u Dublinu, su šarena vrata na tim zgradama. Ona potječu još iz vremena sukoba Iraca s britanskim vlastima. U to doba su se vrata na kućama bojala u crno, u znak žalosti ako bi netko umro. Kada je umrla britanska kraljica Viktorija, Irci su u inat svoja vrata obojali šarenim bojama i tako pokazali da nisu u žalosti.
Avionom do Dublina pa autobusom do Hollywooda
Jedan je dan bio namijenjen izletu do nacionalnog parka Wicklow i Glendalough, južno od Dublina. Naša prva stanica bila je u mjestašcu po imenu Hollywood. Sredinom 19. stoljeća Irac Mathew Guirke iz tog malog mjesta u Irskoj otišao je u Ameriku tražeći bolji život. Tamo se skrasio u blizini Los Angelesa i to mjesto je nazvao po svom mjestu u domovini – Hollywood! Današnji svjetski centar glamura i filmske industrije dobio je ime po jednom malom mjestu u prirodi, ispod čijeg natpisa Hollywood i danas mirno pasu ovce.
Znamenitosti u Dublinu
Trinity College – Godine 1592. u Dublinu je osnovan Trinity College, najstarije irsko sveučilište, koje, uz mnoštvo drugih publikacija, čuva i važne bogato oslikane srednjovjekovne rukopise, poput Knjige Kellsa iz ranog 9. stoljeća i Knjige iz Leinstera, iz sredine 12. stoljeća.
Katedrala sv. Patricka – najpoznatija je i najveća katedrala u Irskoj. Podignuta je 1191., a posvećena je sv. Patriku, zaštitniku Irske. Godišnje ju posjećuje oko 300 000 ljudi. U njoj je sahranjen književnik Jonathan Swift, autor Guliverovih putovanja.
Parkovi – Dublin je grad s mnoštvom parkova. St Stephen’s Green je najveći koji sam posjetila. U njemu je veliko jezero, mnoštvo staza između predivnih zelenih površina, cvjetnih lijeha i drveća ispod kojih su klupe za odmor. Posebno me se ipak dojmio najmanji park na koji sam sasvim slučajno naletjela. Nalazi se pokraj dablinskog dvorca, opasan je zidom pa se gotovo i ne vidi izvana. Ušavši kroz vrata u vrt, oduševio me mir i ljepota koju nisam očekivala usred jednog velegrada.
Molly Malone (neslužbena himna Dublina) – Pjesma govori o legendi o ženi koja se bavila trgovinom ribom i školjkama na ulicama Dublina i umrla mlada od groznice. Krajem 20. stoljeća izrasla je legenda da je postojala povijesna Molly, koja je živjela u 17. stoljeću. Prikazana je i kao jedna od rijetkih čednih ženskih uličnih trgovaca svoga vremena. Njen spomenik se nalazi u ulici Grafton. /Emina Baričević; foto: E.B./
