HomeGlavna temaDjeca i videoigre - što naši učitelji misle o ulozi roditelja

Djeca i videoigre – što naši učitelji misle o ulozi roditelja

Zabraniti djeci igranje videoigara nije dobro rješenje, ali ni igranje  bez granica

Naše učitelje informatike, pedagoginju i ravnatelja pitali smo misle li da bi roditelji trebali postavljati pravila svojoj djeci u vezi igranja vidoeigara. Evo što su nam odgovorili. /Ema Pacur, 4. razred, Barbara Dvečko 5. a, Valerija Puškar i Lara Trušček, 6.b/

Darko Višak – učitelj informatike

Roditeljstvo je najvažnija uloga (zanimanje) na svijetu i predstavlja najveću odgovornost. Ukoliko roditelj ne postavi pravila, postavit će ih dijete. Isto vrijedi i za računalne igre. 

Ovdje su roditelji u izuzetno nepovoljnijoj situaciji, jer djeca će biti (ako već sad nisu) puno kompetentnija u svijetu računala i lako će zaobići nametnuta pravila. Važno je shvatiti da zabrana računalnih igrica nije realna ni ostvariva. Potrebno je djecu podučiti kakve igrice je dobro igrati, a kakve ne. Bilo bi poželjno da se djeca igraju u blizini roditelja tako da se vidi što i kako igraju.

Potrebno je poznavati PEGI oznake koje govore o dozvoljenim dobnim ograničenjima za djecu (kao oznake za film: 12, 15, 18 itd.). Što se tiče vremena, mnogi preporučaju da je sat – dva dnevno dozvoljeno vrijeme za igranje na računalu (govorimo o djeci školske dobi). Moje je mišljenje da bi im trebalo dozvoliti toliko vremena koliko provedu vani ili u sportu (ako si dva sata na nogometu, možeš igrati dva sata igrice) pod uvjetom da su prije toga riješene sve školske i obiteljska obaveze.

Roditelji trebaju ponekad igrati te igrice sa svojom djecom (pa ih upozoriti na moguće probleme i nedozvoljene situacije). Igrice su važan dio razvoja i odrastanja te sadrže mnoge pozitivne i negativne strane. Neka započnu s logičkim igricama koje će ih usmjeriti prema rješavanju problema, savladavanju engleskog jezika. Kasnije će djeca sama odabirati što ih zanima. Povjerenje između djece i roditelja je ključ uspjeha!

Izvor – Medium; Izvor naslovne fotografije – Pintrest

Petra Stančić – učiteljica informatike

Roditelji su ti koji  trebaju postaviti pravila u igranju videoigara. Potpuna zabrana igranja videoigara nije dobra kao što nije dobro niti igranje bez granica.

Smatram da bi roditelj  trebao biti uvijek u blizini kad dijete igra. Trebao bi povremeno pogledati što dijete igra i usmjeriti ih da  igraju igre koje potiču kreativnosti i logičko zaključivanje. Važno je i da roditelj djetetu predloži i omogući i  neke druge aktivnosti.

Gordana Ščetar – pedagoginja

Prije postavljanja bilo kakvih pravila, pa tako i onih vezanih uz računalne igrice, važno je da roditelji osvijeste koji model pružaju djeci svojim ponašanjem. Ukoliko sami provode veći dio slobodnog vremena na društvenim mrežama i igrajući računalne igre, preuzimanje odgovornosti za zdrav razvoj djeteta i postavljanje granica predstavljaju znatniju teškoću.

Roditelji bi svakako trebali zajedno s djecom dogovoriti jasna pravila vezana uz igranje računalnih igara, koja se moraju poštivati s obje strane. Smatram da pravila moraju sadržavati dozvoljeno vrijeme i dozvoljene teme.

Stjepan Lučki – ravnatelj

Pravila  uvijek moraju postojati tako i o igranju video igrica. Pitanje je tko ih postavlja. Mislim da to u ovom slučaju moraju biti roditelji, a bilo bi dobro i  da struka izradi neke preporuke. To bi pomoglo  roditeljima. Problem je kontrola poštivanja uspostavljenih pravila. Tu se roditelji teško nose s tim pogotovo kad su prezaposleni, no uspjeh u školi jedan je od pokazatelja. Ukoliko se uoče problemi u školi i zabrane mogu biti rješenje iako ne smatram da su zabrane  kvalitetno rješenje. Uvijek je bolje  s djecom razgovarati i pokušati im objasniti zašto za njih nije dobro da pretjeruju u igranju igara.

Izvor – Mommy Nearest

Must Read