S modernim načinom života i razvojem novih tehnologija, telefona i tableta, raste interes za njihovo korištenje od strane mlađe generacije, što se može pretvoriti u ovisnost.
Što je ovisnost? Ovisnost o video igrama?
Ovisnik je po definiciji osoba koja je opsjednuta video igrama do te mjere da ne može normalno ispunjavati svoje svakodnevne aktivnosti. Sve ostale stvari u životu zanemaruje jer prioritet daje video igrama koje igra, bez obzira na negativne posljedice koje bi ovo ponašanje moglo donijeti. Ovisnost o video igrama sve je prisutnija na globalnoj razini. Procjenjuje se da oko dvije milijarde ljudi širom svijeta igra video igre, a oko 4 posto njih ovisnici su o video igrama (IZVOR) Ovisnost je najviše uočena kod igrača od 11 do 25 godina. Svjetska zdravstvena organizacija je 2018. klasificirala ovisnost o video igricama kao poremećaj. Statistika se mijenja svake godine jer sve više djece dolazi u kontakt s video igrama od najranije dobi.
Neka djeca su samo ljubitelji videoigara i koriste ih kao zabavu, ali postoje djeca koja provode puno sati na društvenim mrežama igrajući video igre. Ta se djeca u svakodnevnom jeziku nazivaju “igračima”, ali nažalost mogu postati ovisnici. Dakle, treba razlikovati ljubitelje video igara i ovisnike kojima je potrebna stručna pomoć.
Ovisnost o video igrama može imati mnogo posljedica na zdravlje djeteta, kao što su: problemi s vidom, bolovi u leđima, deformacija kralježnice prouzročena satima sjednja itd. Nedovoljno kretanje i dugotrajno sjedenje ispred računala može prouzročiti i bolove u nogama. Kako bi uštedjeli vrijeme, ovisnici izbjegavaju kuhanje i jedu brzu hranu, što je nezdravo. To loše utječe na probavni sustav i metabolizam. Zbog toga igrači mogu postati pretili ili ako izbjegavaju obroke mogu biti pothranjeni. Puno je i negativnih psiholoških posljedica. Ovisnici često mogu biti nesocijalizirani, izolirani od ostatka društva i bez samokontrole. (IZVOR)
Igranje videoigara u početku se događa spontano, obično tijekom slobodnog vremena. S više vremena provedenog u igranju igara, vještine igrača se poboljšavaju i igranje igara prelazi iz zabave u naviku, a iz navike postaje ovisnost. Psihološka ovisnost također proizlazi iz osjećaja pobjede i uspjeha. Čak i kad ne igraju, ovisnici razmišljaju o novim taktikama i načinima kako poboljšati igru i pobjeđivati.
Neki su umrli nakon što su neprekidno igrali više od 20 sati
Kako vrijeme prolazi, potreba za igranjem igara raste. Ovisnik gubi kontrolu nad stvarnim vremenom i pokušava svaki trenutak provesti igrajući igre. U početku se videoigre igraju tijekom vikenda kada se ima najviše slobodnog vremena. S vremenom igranje videoigara postaje svakodnevna aktivnost, te igrači igraju po nekoliko sati dnevno. Kako se psihološka ovisnost povećava, tako se povećava i broj sati provedenih u igranju, pa neki igraju i više od deset sati dnevno. Zabrinjavajuća je činjenica da ima i smrtnih slučajeva igrača koji su neprekidno igrali više od 20 sati (IZVOR).
Višesatno igranje videoigara počinje remetiti normalne aktivnosti ovisnika u obiteljskom životu. Ponašanje ovisnika štetno je za svakodnevne obveze i može dovesti do sukoba s roditeljima i prijateljima, gubitkom interesa za školu, hobije i duge svakodnevne aktivnosti. Ovisnik prvo poriče da postoji problem i pokušava ga umanjiti. Opravdavaju se različitim izgovorima kako bi mogli cijeli dan provesti ispred računala. Počinju lagati da bi izbjegli moguće sankcije. Ponekad je potreba za igranjem jača od zdravog razuma. Ovisnici o igrama znaju da je to što rade štetno, ali ne mogu se oduprijeti. Obično u ovoj fazi poremećaja trebaju pomoć stručnjaka.
Ipak, ako netko puno igra video igrice ne znači da je on ovisnik. Prema klasifikaciji ovisnosti o igrama Svjetske zdravstvene organizacije, moraju postojati dokazi za gore navedena ponašanja tijekom razdoblja od 12 mjeseci kako bi se nekog klasificiralo kao ovisnika.
Author: K. Todorovski (8-4)
foto: internet
Originalni članak objavljen je u školskom digitalnom časopisu L.A. IN-formator.
