Na klizanju u Zagrebu

Dva sata provedena na klizalištu  Športsko rekreacijskog centra Šalata u Zagrebu, u subotu 18. studenoga, prošla su u trenu. Na klizanje u pratnji učitelja Saše Šikića išlo nas je 60-tak, a naš susret s ledom započeo je gledanjem treninga hokejaša.

Taj nam se sport učinio prilično opasan jer smo uočili da se oni međusobno puno udaraju i padaju. Veliki hokejaši trenirali su na polovici klizališta, a na drugoj je bila mlađa ekipa, djeca od vjerojatno 7 do 8 godina. Oni su jako puno padali, mislimo čak više i od nas, početnika u klizanju.

I mi smo dosta padali, srećom rukavice su ublažavale padove. Na početku smo se prema savjetu našeg voditelja, učitelja Predraga Uremovića iz OŠ Sveti Ivan Žabno, klizali uz rub klizališta i rukama se pridržavali ograde. On nam je pokazao i osnovne tehnike ubrzavanja, zaustavljanja i držanja ravnoteže.

Kasnije kad smo se malo ohrabrili klizali smo i po sredini klizališta. Uz ritmove pop glazbe pokušavali smo izvoditi i neke klizačke akrobacije. Akrobacije su prekidali padovi, ali smo se uvijek iznova dizali i nastavljali dalje. Neki poput naše kolegice Valentine Augustinović, savladali su i klizanje unatrag.  Uočili smo i da se šestašica Tijana Ban uspjela  zavrtjeti na ledu uz pomoć razredne kolegice Patricije Fagnjen koja ju je pridržavala.

Neki od nas imali su poslije klizanja žuljeve jer im klizaljke nisu najbolje odgovarale. No, i žuljevi i padovi nisu umanjili naše dojmove o izvrsno provedenom vremenu na klizalištu.
Kad smo odlazili na klizalištu smo primijetili trening djevojaka. One su na ledu plesale i izvodile prave  akrobacije. Obzirom da ćemo ovu zimu imati prilike klizati na klizalištu u Križevcima, možda i mi usavršimo svoje klizačko umijeće. /Leona Peklić, 7.a; foto: Saša Šikić/