Društvene mreže i igranje igara na mobitelima oduzimaju puno vremena djeci i često su uzročnici različitih problema. Našu „Glavnu temu” zato smo odlučili posvetiti učenicima koji u svoje slobodno vrijeme nisu okupirani isključivo mobitelima. Planiramo predstaviti i neke zanimljive hobije kojima se bave i naši učitelji.
On je sportski ribolovac i pridržava se pravila „uhvati pa pusti“
S tatom je u ribolov naš sedmaš Alen Burdić povremeno išao od svoje treće godine, a od četvrtog razreda počeo se aktivno baviti sportskim ribolovom. U međuvremenu je nadmašio tatu jer je uspio uloviti amura od čak 12,5 kg, dok je najveći tatin amur imao 8 kg.
– Tog amura ulovio sam u kategoriji udica na plovak 2023. godine na natjecanju na jezeru UHB Korenovo kod Bjelovara i dobio medalju za prvo mjesto – rekao nam je Alen. Medalju čuva zajedno s još pet pehara koje je osvojio na ribičkim natjecanjima.
Naredno natjecanje na koje se prijavio bit će uoči Uskrsa na jezeru Zlatna ribica u Špirancu. Od prošle godine rjeđe ide na natjecanja jer mu se tata zaposlio u Njemačkoj. To mu nedostaje jer voli natjecanja, ali uživa i u ribolovu s prijateljima na obližnjoj Ravenskoj Kapeli.
Ima sedam štapova, ali najdraži dio opreme mu je podmetač
Ljeti, kada ima vremena, s prijateljem Franom Birtom na jezeru zna provesti po cijeli dan jer obojica vole ribolov. No, i kad nije na natjecanju, Alen ribu ulovi pa je pusti, baš kao što se to čini na natjecanjima.
– Ja ne jedem ribu i držim se pravila sportskog ribolova „uhvati pa pusti“. Ribu vraćam u jezero nakon fotografiranja, ali prije nego što je vratim, mjesto na kojem se zakačila na udicu našpricam specijalnim antiseptičkim sredstvom kako se ne bi inficirala – ispričao nam je Alen, pohvalivši se brojnom ribičkom opremom koju posjeduje.
Ima čak sedam različitih štapova. Najbolji su mu oni marke Champion, ali najdraži dio ribolovne opreme mu je podmetač. Objasnio nam je da je to velika, duboka mreža s dugom drškom kojom se riba zahvati prilikom izvlačenja kako je ribolovac ne bi ozlijedio.
– Taj dio opreme mi je najdraži jer kad ga koristiš, znaš da si uhvatio ribu – kaže Alen, dometnuvši da među opremom ima i šator za tri osobe. Tata i on jednom su ga koristili i u noćnom ribolovu, ali ugodnu noć na jezeru pokvarili su im mnogobrojni komarci.
Ribolov ga uči strpljivosti
U razgovoru nam je otkrio i nekoliko ribičkih savjeta za dobar ulov. Prema njegovu iskustvu, najbolji mamac za ribe je kukuruz s mirisom vanilije, a dobri su mamci i crvi i gliste. Crve kupuje, a gliste sam lovi. Naučio je pripremiti i prihranu za ribe.
– Prije pecanja dobro je tri do četiri dana ići hraniti ribu. To se zove stvaranje hranilišta – stručno nam je objasnio. Dodao je da prihranu spravlja od kupljene smjese, kuhane konoplje i kukuruza. Ribu se može prihranjivati i boilama, a to su, kako nam je objasnio, kuglice od smjese različitih okusa i mirisa koje se mogu staviti i na „dlaku“ udice.
Alen nam je ispričao i da više voli pecati ljeti jer je tada riba aktivnija, dok se zimi više skriva na dnu. Kazao nam je i da mu je omiljeno pecanje „na dubinu“ jer riba tamo bolje grize. No, za takvu vrstu pecanja treba znati dobro zabacivati i potrebno je više opreme nego prije, kad je kao mlađi pecao na plovak.
Na kraju smo ga pitali zašto je odabrao baš ribolov za svoj hobi.
– Odlasci s tatom na pecanje bili su poticaj, a s vremenom sam otkrio da me pecanje opušta. U ribolovu sam ljut jedino kad mi se riba otkači s udice. To se događa kad je udica loše zavezana, ali sad mi se to sve rjeđe događa jer sam savladao tehniku vezanja. Ribolov me uči strpljivosti, a odgovara mi i društvo, osim kad dođe neka dosadna ekipa – kazao nam je Alen.
Mladim ribolovcima je poručio da se pridržavaju ribičkih pravila i da uvijek očiste mjesto na kojem su pecali kako ne bi nagrdili prirodu. /Julija Siladi, 7. a; foto: A. B./
