Svojevrsni oblik cenzure je i nametanje nevažnih tema kako bi se skrenula pozornost javnosti s bitnih tema
Prošle godine u Kini su emitirali Eurosong, ali bez nastupa Irske i Albanije. Takav postupak zabrane objavljivanja neke informacije zove se cenzura. Na web stranici obljetnica.hrt.hr/leksikon piše da je cilj cenzure spriječiti objavljivanje mišljenja i informacija suprotnih interesima države, vladajućih elita i centara moći.
Nastup Irske na kineskoj je televiziji zabranjen jer je pjesmu pjevao gay par. Albanski nastup zabranjen je jer je pjevač imao vidljive tetovaže što u Kini nije poželjno.
Cenzura nije nova pojava i ne dešava se samo na televiziji. Zabrana objavljivanje nepoželjnih sadržaja pojava je poznata još i u antička doba. Prvi slučaj spaljivanja nepoćudnih knjiga u antičkoj Grčkoj zabilježen je u V. st. pr. Kr. u Ateni. Popise zabranjenih knjiga sastavljala je i Crkva. Prvi put popis zabranjenih knjiga Crkva je objavila 1599. pod nazivom “Indeks zabranjenih knjiga”.
Dakle, ovisno o stajalištima vlasti ili vladajućih elita neki sadržaji nisu poželjni pa ih se zabranjuje. Portal srednja.hr piše da je u Libanonu od 2010. zabranjena knjiga “Dnevnik Anne Frank”, koju je napisala židovska djevojčica i sama žrtva nacističkog režima. U državi Libanon je zabranjena jer tvrde da knjiga pozitivno govori o državi Izrael.
Cenzura može biti preventivna, što znači da se neko djelo (npr. knjiga, film..) pregledava prije tiskanja ili emitiranja i daje mu se odobrenje ili ga se zabranjuje. Češće je cenzura naknadna tj. autori, urednici ili vlasnici medija su izloženi različitim pritiscima, npr. sudskim tužbama ili porezu na šund. Takav je slučaj bio s hrvatskim listom “Feral Tribune”. Njemu je tadašnja vlast, nametnula porez na šund 1994. Taj smo podatak pronašli u novomlistu.hr, koji piše i da je list “Feral Tribune” bio list koji je jako kritizirao vlast.
Vrsta cenzure je i tzv. autocenzura. To znači da autori sami izbjegavaju pisati o nekim pojavama ili ispuštaju neke činjenice i mišljenja jer strahuju zbog pritiska vlasti ili jakih interesnih grupa.
Svojevrsni oblik cenzure je i kad se nameću neke nevažne teme kako bi se skrenula pozornost javnosti s bitnih tema. Postoje još različiti metode cenzure, a jedna od često korištenih je i premještanje važnih tema na manje vidljive pozicije. U slučaju novina to bi značilo da udarni tekst ne ide na prve stranice novina. Na televiziji ili radiju to znači da se takvi sadržaju stavljaju jako kasno, tj. u manje gledane ili slušane termine. /Lea Harča, 7. b; ilustracije preuzete s interneta/
Mladi sve više vremena provode s medijima, pogotovo novim medijima, a mnogi se ne znaju kritički odnositi prema sadržajima koje konzumiraju i ne znaju kako mediji funkcioniraju. Zato smo odlučili da mediji budu naša glavna tema. Ove školske godine, o medijima i njihovim zakonitostima i odnosu mladih prema medijima, pišemo više nego prije i zbog našeg Erasmus+ KA 229 projekta “Mali novinari danas, odgovorni digitalni građani sutra”.