Holokaust

Važno je govoriti o holokaustu i nacizmu jer je govoreći o tim temama možemo uvidjeti i zašto je važno razmišljati svojom glavom, a ne samo klimati i povlađivati vođama

Bila je djevojčica poput nas kad se njen život u 13-toj godini sveo na dvije skrivene prostorije u jednoj zgradi u Amsterdamu. Odjednom više nije mogla ići u školu, igrati se u dvorištu, prošetati gradom i družiti se sa svojim prijateljima. Nije mogla gotovo ništa od onog što je prije radila. Morala se skrivati sa svojom obitelji, koja kao i mnoge slične njenoj, više nije bila poželjna jer su bili Židovi.

Ta se djevojčica zvala Anna Frank i skrivajući se s obitelji provela je od srpnja 1942. do kolovoza 1944. Tada je njihovo skrovište otkrio Gestapo (tajna policija nacističkog režima u Njemačkoj). Annu i njenu obitelj Gestapo tada odvodi u koncentracijski logor. U logoru Anna umire u ožujku 1945., pred sam kraj rata, a strahote logora preživljava jedino njen otac. Upravo on je zaslužan što je poslije cijeli svijet doznao za Annu i njen dnevnik koji je pisala tijekom dvije godine skrivanja.

U njemu opisuje svoj život i probleme koje su snašli nju i njenu obitelj. Eleanor Roosvelt, supruga američkog predsjednika Franklina Roosvelta o toj je knjizi rekla slijedeće: “To je jedan od najpotresnijih komentara o ratu i njegovu djelovanju na ljudska bića što sam ga ikad pročitala”.

Taj rat o kojem govori Anna Frank bio je Drugi svjetski rat. U njemu je od strane nacističkog režima predvođenog Adolfom Hitlerom, tadašnjim poglavarom Njemačke, ubijeno  oko 6 milijuna Židova. U koncentracijskim logorima Židovi su vrlo često spaljivani, pa se taj genocid nad Židovima naziva holokaust, prema grčkom i rimskom običaju koji se koristio za žrtvu paljenicu.
Danas se pod pojmom holokausta podrazumijeva sustavno istrebljivanje jer nacisti su planirali baš to, sustavno likvidirati Židove na području Europe, a  svoj su plan nazvali “konačno rješenje. No, nacisti su bili neskloni  i Romima i svima drugima koji nisu bili tzv. arijevske rase, pa je osim Židova u koncentracijskim logorima stradalo još mnogo onih koji nisu odgovarali nacističkom režimu.

Knjiga Anne Frank na dječji način progovara o tom suludom vremenu u kojem su mase bile zaslijepljene Hitlerom i provodile njegove nečovječne ideje. Na to nehumano i sramno razdoblje iz povijesti treba se uvijek iznova podsjećati kao što to ovih dana činimo mi osmaši govoreći o holokaustu ostalim razredima u našoj školi.

Važno je govoriti o holokaustu i nacizmu jer je govoreći o tim temama možemo uvidjeti i zašto je važno razmišljati svojom glavom, a ne samo klimati i povlađivati vođama što je i najvažnija poruka izvrsne pjesme njemačkog pastora (vjerski službenik protestantske vjere) Martin Niemöller. /Emanuela Koretić, 8.a; fotografije preuzete s interenta/

Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.

Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.

Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.

Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.

Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni. /Martin Niemöller/