Filmske radionicu za djecu i mladež u Kraljevici
Snimali smo film o moderno opremljenom Nacionalnom centru tehničke kulture, iz kojeg sam za uspomenu dobio ruku „isprintanu“ 3D printerom
Nagrada našem filmu “Okus doma, gost ACES-a” na prošlogodišnjoj Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece u Makarskoj, omogućila je našoj filmskoj grupi besplatan boravak za jednog učenika na Radionicama za djecu i mladež Hrvatskog filmskog saveza u Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici. Na moju sreću ja sam izabran da od 25. srpnja do 2. kolovoza, predstavljam našu filmsku grupu i sudjelujem na radionicama moderno opremljenom centru u Kraljevici.

Baš taj centar koji je djeluje od 2005., a nastao je preuređenjem dijela nekadašnje vojarne „Mornar“ bio je tema filma dokumentarne radionice. Snimajući film o Centru, kojeg smo jednostavno nazvali “NCTK”, mi iz dokumentarne, imali smo prilike upoznati sve zaposlenike Centra i vidjeti sve prostore i tehniku. Osobito su me očarali laseri i 3D printeri, a za uspomenu dobio sam „isprintanu“ plastičnu ruku.

Ukupno nas je na filmskim radionicama u Kraljevici bilo 42 (bile su još radionice animiranog, eksperimentalnog i igranog filma), a na našoj dokumentarnoj bilo je 9 polaznika. Uz nas 5 iz Hrvatske, polaznici su bili dvojica Kanađana i dvojica Mađara, a i voditelji radionice bili su Mađari pa je službeni jezik bio engleski. Táms Gabeli i Zalán Bata, naši voditelji, tijekom radionice naučili su nas snimati GoPro kamerom, a podučili su nas i tehnici time-lapse. Zahvaljujući navedenoj tehnici u našem filmu tako dobro izgledaju kadrovi oblaka nad Kraljevicom. Voditelji su nam puno govorili i o pristupu snimanja dokumentarca, a više su nam puta ponovili da je osobito važno da bi film imao dokumentarni karakter, akterima filma ne treba otkrivati pitanja koja ćemo ih pitati.


Naš film traje 7 minuta i 53 sekunde, a snimili smo oko 45 minuta materijala pa je u montaži bilo zahtjevno izabrati ono najbolje. Zato smo si dali oduška u „making-offu“ za čiju smo špicu crtali i naše autoportrete.
Slušali i hitove Dubioze-kolektiva
Puno smo radili pa je uobičajeni termin za kupanje na obližnjim plažama bio poslije večere, uz izuzetak zadnjeg dana kad smo ranije završili s radionicom. Našlo se vremena i za druženja uz glazbu. Obzirom da je bilo dosta stranaca (uz već navedene nacije, u nekim radionicama bilo je Talijana i Slovenaca), najčešće se puštala strana glazba. Puno su se „vrtjele“ i pjesme „Dubioze kolektiva“, osobito „Kažu“ i „Himna generacije“. DJ je najčešće bio Slovenac Jaka Kunič, s kojim sam se puno družio kao i s dečkima s kojim sam dijelio sobu, a ponekad i s Kanađanima i Talijanima.
U Kraljevici je voditelj radionice eksperimentalnog filma bio Boris Poljak, moj mentor s Malog DOKUarta. S njim sam imao priliku odigrati partiju stolnog tenisa. Kako je završilo izjednačeno 2:2, nadam se da će biti prilike za revanš na nekoj drugoj radionici. /Marko Puškar, 7.b; foto: Hrvatski filmski savez i M.P./






















































