Danas vam predstavljamo treći broj “Klinčeka”. Te 1998.  na trećoj stranici nalazi se osvrt  o prometnim    nesrećama. Nažalost, povod ovom osvrtu bila  je pogibija našeg učenika,  šestaša Josipa Šatraka,  “koji je izlazeći iz autobusa stradao pod kotačima kamiona”.

Škola je te 1998.  ugostila kazališnu predstavu “Bajka”, pa su novinari razgovarali s glumcima  Vitomirom Lončar i Ivicom Zadrom. Pisali su o lokalnoj matičarki Rajki Bajsić-Tepeš, poznatoj po krasnom rukopisu. Pisali su o književniku Zvonimiru Balogu, ali i o bivšem učeniku Josipu Marenčiću, koji se iz hobija bavi slikarstvom, učitelju Milanu Petiju, maturalcu čije je odredište bilo Baško Polje i o izletu na Plitvice. Jedna od tema bio je i posjet II. osnovnoj  školu u  Vukovaru. Na duplerici su objavili tekst “Fotosafari u Svetom Petru Orehovcu”, a rubrici “Iz kulinarske baštine” pisali su o perici i kuruznim žgancima.  Intervjuirali su i urednicu Klinčeka, pedagoginju Dragicu Vidaković Jurčević.  

Atraktivna tema bio je i razgovor s Mirkom Novoselom i Zlatkom Kranjčarom, direktorom i trenerom Dinama, koji se tada još zvao NK Croatia. Neke od navedenih tekstova smo skenirali, a tema koja smo izabrali objaviti na ovom našem digitalnom Klinčeku je intervju s rockerom koji traje već više od 30 godina. Kad su  novinari “Klinčeka” s njim razgovarali,  njegov Psihomodo pop bio je na okupu 15 godina. Pročitajte što je tada govorio Davor Gobac, čovjek čije pjesme su i danas “in”. /Uredništvo/

Razgovor s poznatom osobom

ROCK  VETERAN MLADOG DUHA

Želio je biti policajac, maštao da postane arhitekta, prošao fazu opasnog punkera, a danas je jedan od rijetkih pravih rokera na našoj sceni

Davor Gobac, duhovit i otkačen. Za razgovor s njim ne treba tražiti poseban povod. Ne sjeća se je li takav od rođenja ili je to dio izgrađenog  imagea. Smatra da je bio sasvim obično dijete, iako kaže da njegova majka i ne misli tako.  U mladosti je želio biti policajac, a zatim arhitekt. Pjevač je postao sasvim slučajno. U 7. razredu osniva prvi bend koji se zvao Klinska pomora. Vježbali su na Kajzerici pored hipodroma. Prvi puta su nastupili u Studentskom centru 1978/79. na festivalu Gaudeamus. Svirali  su punk glazbu i bili su jako “opasni”. 1982/83. osniva grupu Psihomodo pop i od tada je nezaobilazno ime na hrvatskoj rock sceni. Ugodno nas je iznenadila njegova susretljivost, jer već nakon prvog razgovora telefonom dogovorili smo susret, dok su nas neke zvjezdice u usponu odbile na duži rok.

U godini zmaja

Kako se zvao Vaš prvi album i koliko ste ih do sada izdali?
Prvi album se zvao Godina zmaja. Bio je vrlo komercijalan, prodaj je u začuđujućih 80-80000 prijeraka. Do sada smo izdali 8 albuma, pet studijskih, jedan unplugged, jedan uživo i jedan dupli s Filmom, Prljavcima i Valjkom.

Koja pjesma Vam je najdraža?
Ne znam točno što bih rekao. Meni je draga pjesam El Diablo s najnovijeg albuma, iako nije osobito popularna, a najdraži mi je prvi album. To je tako. Prva ploča ti je uvijek najdraža.

Jesu li negativne kritike utjecale na Vaš rad?
Ne nisu. Uvijek ima negativnih kritika. Što znaju novinari? Da znaju svirati, svirali bi, ne bi pisali kritike. Vi ste profesionalniji od većine profesionalnih novinara u gradu koji ne znaju smisliti “živo” pitanje. Ne pripreme se jer misle da su genijalci i onda dođu pa bulje u mene.

Konkurira li Vam koja grupa u Hrvatskoj?
Svi mi konkuriramo jedni drugima jer je malo tržište. To je pozitivna konkurencija. Menij je drago da se se Majke, Pipsi i  Kojoti isfurali kao poznate grupe. Konačno postji rock’n-roll scena.

Jeste li kroz ove godine promijenili svoj stil sviranja?
Nismo se totalno promijenili, ali se stalno po malo mijenjamo što je normalno u životu. Naučiš nešto pa si valjda sve bolji ili gori.

Tko Vam je uzor?
Ne znam u zadnje vrijeme tko mi je uzor. Onaj tko dobro zarađuje. Stonsi najviše zarađuju…ha, ha.

Otpjevali ste jednu pejsmu za crtani film Šegrt Hlapić. kako je došlo do te suradnje?
Pozvani smo na suradnju. Rado smo se odazvali jer volim crtiće i osobno mi je drago da je u Hrvatskoj napravljen jedan dobar.

Kako se slažete s ostalim članovima benda?
Super. Dečki me trpe. Mi smo već 15 godina zajedno i dobri smo prijatelji, jer da nismo ne bi izdržali tako dugo zajedno.

Imate li puno obožavatelja i što biste im poručili, a što onima drugima?
Što ja znam. Nadam se da imama. Onima prvima bih poručio da se ne brinu, da je sve  u redu, mi i dalje sviramo. Onima drugima preporučujem da poslušaju naše ploče.

Jeste li kada imali problema s obožavateljima?
Uvijek ima ljudi koji ti nešto dobace, uvrijede te ili komentiraju. To je normalno u poslu koji radimo.

 
I danas ima tremu

Sjećate li se neke nezgode s nastupa?
Bilo je toga više. jednom sam u Dubrovniku odletio u staklo. U Gaveli sam pao s bine i slomio ruku, a drugom prilikom me vatreni obožavatelj pogodio limenkom pive u glavu.

Imate li tremu prije nastupa?
Desi mi se i dan danas da imam tremu, ali manje nego prije to sigurno.

Uspijevate li uskladiti obiteljski život i posao?
Teško. Nije to lako. Sretan si kad dođeš doma. To su dva totalno različita života koje je teško uskladiti.

Sjećate li se kako je izgledala Vaša prva simpatija?
Sjećam. Bila je najzgodnija na svijetu, barem meni.

Kako ste upoznali svoju suprugu?
Vidio sam je na cesti. Okrenuo se za njom i pomislio koja zgodna cura. I ona se okrenula. Kasnije nas je upoznao jedan prijatelj.

Jesu li Vaši roditelji bili strogi i kakav ste Vi roditelj?
Pokušavali su, ali nisam im dao. Teško ti je meni biti roditelj jer ja kao mali nisam prihvaćao autoritete. Prijatelj sam sa svojim sinom iako neki put dobije.. kada zasluži. Tvrdoglav je, puštam ga da sam odlučuje što mu se sviđa, s tim da ga tu i tamo usmjerim.

Želite li da bude jednak Vama?
Ne. Želim da bude jednak sebi.

Vodite li ga na nastupe?
Ne, on je mali. Ima 4 godine, a osim toga to je posao. Tko vodi djecu na posao?

Kakav ste bili đak u školi?
Pa nisam čak ni bio loš  đak. Bio sam onak… samo sam jedan razred opal i to u srednjoj školi. Cijelu osnovnu školu sam bio vrlo dobar učenik.

Koji predmet Vam je bio najbolji, a koji niste voljeli?
Najdraži mi je bio sat razrednika, a sve ostale nisam volio.

Koji događaj iz školskih dana posebno pamtite?
Ima jedan koji mij je jako drag. Pisali smo test iz matematikei jedini sam dobio pet što je jako začudilo učiteljicu. Vjerovala je da nisam prepisivao, u stvari jesam, od onog do sebe, ali sam točno stavio predznake.

Bavili ste se sportom?
Tu i tamo odem u teretanu, čisto rekreativno. Ponekad trčim ili vozim bicikl. Jednostavno moram, jer živim noćnim životom i često sam na turnejama pa se moram negdje ispuhati.

Imate li kakve poroke?
Svaki čovjek ih ima, no pošto ste vi pučkoškolski list ne bih ja o tome.

Jeste li u životu postigli sve što ste željeli.
Da. Postigao sam sve što sam htio, ali čovjek uvijek mora za nečim težiti. Teško je raditi u životu ako ostaneš bez želja, no nije dobro ni imati ih previše. Moraš biti zadovoljan onim što postigneš i uvijek željeti nešto više. /Mihaela Huzjak,8.a, Katarina Trušćec, 7.a, Ivana Budin, 7.a, Antonija Skender, 8.b; Foto: Mihaela Huzjak, 8.a/