Četvrti broj Klinčeka  izdan je 1999. godine na 36 stranica. U boji su bile jedino korice i duplerica, ali bilo je  vrlo zanimljivih tekstova. U uvodniku saznajemo da je treći boj Klinčeka sudjelovao na državnom Lidranu, te je ušao u izbor među 10 najboljih listova.  Zašto su tom uvodniku dali naslov „Kroz trnje do zvijezda“ pročitajte u skeniramo tekstu.

Donosimo vam još niz skeniranih tekstova iz tog broja u kojem su  pisali o: tri sestre Tinodi, (dvije od njih za koju će godinu postati državne prvakinje iz povijesti), o školskom izboru za miss, o spremačici Štefaniji Poljak, o školskim ljubavima, o učenici Ivani Budin sadašnjoj profesorici glazbenog u OŠ Visoko, učeniku Matiji  Vuku, učiteljici Veri Radaković, starim hižama, razgovarali su s tadašnjim načelnikom Općine Josipom Širjanom, pisali su o školskoj spomenici, o nogometnom susretu veterana NK Croatia i NK Prigorja….

Na duplerici su zabilježili uspjeh  OŠ Kalnik koja je te godine stigla do polufinala tada vrlo popularnog Turbo limach showa. U četvrtom broju  razgovarali su i s oba pjevača  Prljavog kazališta, a upravo taj poseban intervju s bivšim i sadašnjim pjevačem odlučili smo vam prenijeti u ovom postu. /Uredništvo/

 

Intervju s poznatom osobom

NJIHOVO IME JE PRLJAVO KAZALIŠTE, A SVE OKO NJIH JE ROCK’N’ROLL SVIJET 

Buntovni dečki iz radničke Dubrave, Pljavo kazalište, već odavno su prerasli okvire rock sastava i uvrstili se među legende hrvatske glazbene scene. O ovoj grupi, kroz nebrojeni niz intervjua i reportaža, rečeno je gotovo sve, no novinarima Klinčeka ukazala se prilika da intervjuiraju i Davorina Bogovića i Mladena Bodaleca, koji su obilježili svaki svoje vrijeme i svakako pridonijeli njenom uspjehu.

Davorin i Bogovići

Davorin Bogović, starijeim generacijama poznatiji je kao prvi pjevač Prljavog kazališta, dok mlađi njegovo ime vezuju uz pjesmu Je t? aime i istoimeni spot s kojim tenutno zauzima vrhove top lisa na hrvatskoj rock sceni.

Koliko dugo ste pjevali u Prljavom kazalištu?

Od 1977. do 1985. s tim da sam u međuvremenu imao jednu godinu pauze. Tada sam jednostavno otišao na more na odmor.

Kako ste uopće postali pjevač Prljavo kazališta?

U Dubravi je u to vrijeme bio jedan bend koji se zvao Ciferšlus i ja sam pjevao u tom bendu. U njemu su svirali svi članovi sadašnjih Prljavaca, osim Jasenka, s kojim smo se kasnije udružili i osnovali Prljavo kazalište.

Kako je nastao poznati uvod za pjesmu Crno-bijeli svijet?

Jedan dan došao sam na probu i rekao: “Moje je ime Davorin Bogović, a sve oko mene je crno bijeli svijet”. To se svima učinila odlična rečenica i onda je jednostavno nastala i ta pjesma, a poslije i hit album, koji je bio najprodavaniji album Prljavaca, prodan je u 180.000 primjeraka.

Čime ste se bavili nakon odlaska iz benda?

Najprije sam otišao na more odmoriti se. Po povratku u Zagreb pozvao me moj bratić Damir Šaban, poznatiji kao Mazalo iz Smogovaca, da napišem glazbu za njegovu predstavu u kojoj sam svirao i pjevao. S tom  predstavom smo obišli Hrvatsku i gotovo cijelu Europu.

Što je utjecalo na Vašu odluku da se ponovo vratite na rock scenu?

U vrijeme dok sam radio ovu kazališnu predstau u ZKM-u, često sam sretao dečke iz Pips, Chips & Videoclipsa koji su tu sudjelovali u predstavi Mafija. Pripremali su i novi album i pozvali su me da ja na njemu s Riperom i Elvisom J. Kurtovićem otpjevam pjesmu Rock’nroll zvijezda. Kada su Pipsi krenuli na turneju, gostovao sam im na značajnijim koncertima pa tako i na Fiju briju 3 u Zagrebu. Dom sportova je bio prepun, bila je odlična atmosfera i tada sam definitivno odlučio da se moram vratiti i napraviti svoj solo album.

U kavim ste odnosima s dečima iz Prljavog kazališta?

Evo, kao ste vidjeli, s Madenom sam u jako dobrim odnosima, daleko boljim nego ranije, kao ustalom i sa svim dečkim iz benda. Nino Hratek, basist, kum je mom mlađem sinu Karlu.

Ne žalim što sam otišao

Kada biste se vratili unazad, biste li ostali pjevač Prljavog kazališta?

Ne, mislim da ne bih ostao. U Prljavom kazalištu nisam mogao plasirati svoje idejei, vjerojatno, da nisam otišao 1985., možda bih otišao 87., ali bih sigurno otišao raditi nešto svoje što sam oduvijek želio.

Kakvi su Vam planovi?

Sljedeći tjedan je Crni mačak, Bogovići sviraju, a ja sam kao pjevač nominiran u kategoriji rock pjevača, pa se nadam uzeti tu nagradu. 12. ožujka je promotivni concert u Zagrebu, u Kulušiću, a nakon toga krećemo na turneju.

Jeste li zadovoljni dsadašnjim razvojem karijere?

Jesam, jako, jer iako je album izašao u zadnjim satima prošle godine, a spot je završen početkom ove godine, pjesma Je t’aime nalazi se na svim top listama.

Je li ova frizura dio Vašeg imagea ili…?

Tu sam modu lansirao negdje 80-tih godina. U to smo vrijeme snimali album Crno-bijeli svijet, trebali smo se promotivno slikati I kada me ovako obrijane glave ugledao tadašnji menadžer, dobio je slom živaca. Slikanje smo odgodili dok meni nije malo, malo, narasla kosica. Ova mi se “frizura” dopada jer je vrlo praktična, lako se suši i održava.

Nešto za kraj?!

Dobro učite, prolazite s pet, ali se i dobro zabavljajte. Slušajte rock’n’roll, a ne narodnjake.

Okvirić br. 1

Trenutno je na dijeti zbog zdravlja, kondicije i psihofizičkih priprema za nastupe. Najteže  mu se odreći sarme koju obožava. Kao dijete nije volio gotovo ništa jesti i za svoga sina kaže: “Isti je kao ja, voli samo čokoladu, ne znam od čega taj čovjek živi”.

Mladen i Prljavci

Mladen Bodalec – počeo je u grupi Patrola. Učitelj glazbenog rekao mu je da pjeva malo bolje od ostlih. Grupu Prljavo kazalište smatra svojom obitelji. Cimer na turnejama muje Fedor Bojić, novopečeni otac.

Gdje ste bili i što ste radili u vrijeme kad je Davorin pjevao u Prljavcima i jeste li ste se tada družili s dečkima iz benda?

Kad se grupa osnivala, bio sam brucoš na Pravnom fakultetu. Godine 1979. imao sam ulični bend, s kojim sam svirao na Prvim pljeskovima, i gitarist iz tog benda prešao je u Prljavce što je kasnije bila moja spona s njima.

Sjećate li se svog prvog koncerta s Prljavcima?

Kako da ne, bilo je to 14. prosinca 1985. u Gornjim andrijevcima. U istom mjesecu te godine izašao je i prvi album na kojem sam ja pjevao. Album se zvao Zlatne godine.

Koju biste pjesmu izdvojili kao najveći hit Prljavog kazališta?

Pa, svaka pjesma je u svom period imala određeno značenje i  određivala status i suštinu grupe. Ipak, iz Prljavaca je 20 godina rada, deset studijskih i dva albuma uživo. Svaka od pjesama imala je svoju sudbinu. Ako bih baš morao izdvojiti neku pjesmu, onda je to pjesma Mojoj majci nastala 1988. godine, koja je značajno utjecala na status grupe u jednom periodu.

Pripremate li za novu ploču i novi image?

Rock’n’roll podrazumijeva određeni stil obalačenja, razmišljanja i određeni stil življenja. On sam je stil života. Čovjek se s godinama mijenja i  doista bi bilo smješno da izgledamo kao prije dadeset godina. Međutim, ništa se tu ne radi pretenciozno i studiozno, kao nova ploča – nove hlače, novi kaput. Rock’n’roll je sam po sebi definiran, to su traperice, majice, tu nema puno glamura, šljokica, majčica, taičica. Neki  galbzeni pravci bave se više bacanjem prašine u oči i svime oko glazbe, a najmanje glazbom.

Ranije ste radili na svom scenskom nasupu s Božidarom Alićem. Hoćete li nastaiti tu suradnju?

Da, nadam se. Ovih dana smo naznačili neke planove za daljnu suradnju. Kad se poklope njegovi i moji termini, pokušat ćemo naći vrijeme da se vizalno osmisle pjesme, da se napravi nekakva sitna, pod navodnicima rečeno, koreografija.

Natrag u garažu

Gdje vježbate?

Uglavnom po garažama i podrumima. Zato Gobac i pjeva Natrag u garažu. Ne zadržavmo se na istim mjestima i istim kvartovima i gotovo da smo svaku ploču snimili u drugom dijelu grada. Jednu smo ploču snimili na Sljemenu, u planinarskom domu Runolist, jednu u Vrapču. Trenutno smo u Jadran filmu.

Imate li tremu prije nastupa?

Tremu u onom klasičnom smislu na koju i  mislite, ne, ali uvijek postoji nekkava sitna napetost, odgovornost prema publici, iz želje da čovjek na svakom koncertu pruži maksimum, jer publika to zaslužuje već samim dolaskom na koncert.

Koji koncert Vam je najviše ostao u svjećanju?

Do sada smo imali devetsto koncerata. ne znam  da li se to vama čini puno ili malo. Čitam po novinama da neki održe i petsto koncerata godišnje što se meni čini nemogućim jer godina ima 365 dana. Iza nas je puno velikih koncerata i puno lijepih uspomena. Ne znam da li je vama poznato das mo imali po tri turneje  u Australiji, Kanadi i Americi. Naravno, nastupali smo po cijeloj Europi. Hrvatsku smo prošli uzduž i poprijeko. Listopada 1989. godine u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića održali smo koncert koji je nadišao sva naša očekivanja i ostao  svima nama u lijepoj uspomeni. Međutim, svaki susret s ljudima koji te vole i dođu te slušati, uvijek je  iznova jedno veliko uzbuđenje i jedno veliko zadvoljstvo.

Što je za Vas glazba, posao ili ljubav?

Da nema ljubavi, nikada se ne bih orijentirao prema glazbi. Prvenstveno je to ljubav, ali budući das mo mi svi ljudi u lijepim godinama, u jednom momentu se to pretvorili u posao. No, između te dvije stvari uvijek naglašavam ljuba koja je osnovni pokretač.

Svi se mi na nekog furamo

Tko Vam je uzor?

To su manje više ljudi koje smo slušali kada smo bili djece. Od grupa koje i danas postoje, svakako bih izdvojio U2, Bruce Springsteen, Simple Minds, čiji nam je bubnjar gostovao na pretposljednjoj ploči i svirao je na dvije naše pjesme. Eto tako, uvijek se čovjek na nekog fura, svi se mi na nekog furamo.

Okvirić br. 2

Volim životinje, ali nemam kućnog ljubimca jer živim u zgradi. Dok sam živio kod roditelja imao sam nekoliko mačaka. “Jako se vežem za životinje, pa mi je teško kad ih izgubim. Zato ih nemam.”

Imate li puno obožavatelja?

Ne znam, vjerojatno se to sudi po broju proadanih ploča, po broju ljudi koji dolaze na naše

A što je s obožavateljicama, imate li problema s njima?

Nekada sam imao problema, ali otkad sam se oženio, djevojke to uvažavaju. dok sam bio mlaši, telefoj ne neprestano zvonio I javljale su se i nisu se javljale, što mi je znalo biti naporno. Nisam znao kako tome doskočiti, ali danas toga više nema. Imam telefonsku skretaricu, pa neka nju maltretiraju.

Što mislite o grupama kao što su Aqua, Oasis, Nirvana…?

Sigurno da su to novi bendovi koje je donijelo jedno novo vrijeme. Sviđa mi se Oasis. Oni su neki novi vjetrovi na svjetskoj glazbenoj sceni. U svakom slučaju s velikim rešpektom i s puno poštovanja poslušam radove te i ostalih grupa.

Konkurira li vam koja grupa u Hrvatskoj?

U svakom slučaju konkurencija nekakva postoji, ima nekoliko benodva koji su dugo na sceni, međutim, nitko se od nas ne zamara konkurentsikim šprehama. Svatko gleda svoj posao i nastoji ga raditi maksimalno dobro koliko to može.

Što biste radili da niste pjevač?

Prošle sam godine, nakon dugo vremena, završio Pravni fakultet u Zagrebu i  da nisam pjevač, vjerojatno bih se bavio pravom.

O čemu ste maštali kao dječak?

U suštini sam maštao da ću biti pjevač i, eto, san mi se ostvario sjećam se das am kao dječak pjevao i izvodio nekakve fore. To danas radi i moj mali. Uzme kuhaču, to mu je gitara, i prati se njom pjevače na TV.

Kakav ste bili učenik i jeste li voljeli školu?

Bio sam odličan učenik, a pri kraju srednje škole vrlo dobar. Školu sam volio koliko se to može voljeti. Nisam bio neki veliki talenat, dosta sam se morao truditi da zaradim te ocjene, i kao i svoj djece, jedan dan mi se išlo u školu, drugi ne… ovisno o predmetima. Znam da nisam volio likovnu kulturu. I moj mali, koji će za mjesec dana navršiti dvije godine, bolje crta od mene.

Jeste li prepisivali na testovima?

Ne baš puno, ali kada je to bilo nužno, bilo je tisuću trikova. U ono vrijeme postojao je predmet domaćinstvo. Pisli smo kontrolni, nisam se pripremio pa sam se morao snaći. Nisam predao kontolni, nego sam ga uzeo kući i uz pomoć knjige riješio. Kada je žena sljedeći sat donijela ispravljene kontrolne i podijelila ih, ja sam se javio da moj nije ispravljen. Varka je uspjela i dobio sam pet. Nemojte to zapamtiti. Bila je to prijevara stoljeća!

A lektira?

Žao mi je što nisam čitao još više. Poručio bi h svima neka puno čitaju i neka uče što više, jer znaje je jedino što čovjeku nitko ne može oduzeti.

Volite li nogomet i vodite li svoga sina na utakmice?

Volim nogomet. No, sina ne vodim na utakmice jer je još mali. Ni ja nisam čest posjetilac jer ipak se to svodi na gledanje kak’ se drugi zabavljaju i loptaju. Radije ću se ja loptati sa svojim dečkima tu na livadi, nego ići druge gledati kako to rade za novce.

 

Na mjestu zločina

Kako Vaše dijete reagira kada Vas vidi na TV?

Otkad se pojavio spot Brane srušit ću sve, konačno me skužio i viče:  Tata, tata!”, a ja sam bio ponosan kak’ me je mali provali.

Kako ste upoznali svoju suprugu i gdje?

U ovoj ulici, Čulinečkoj, negdje na polovici bio je disko klub i tu je ona bila s nekom svojom prijateljicom. Bilo je to 1989. godine, dakle prije deset godina i dva tjedna, točnije 3. veljače. Ona je tu iz Trnovčice. Eto vidite kako sam blizu mjesta zločina.

Što bi  mijenjali na hrvatskoj glazbenoj sceni?

Nikada ne bih želio biti u poziciji da nešto mijenjam. Možda da ima više rock’n’rolla, ali ja uvijek za sebe pronađem ono što volim.

Koja je vaša poruka mladima?

Prije svega da se bave stvarima koje vole i da ustraju u onom što odaberu kao svoj životni put. Učite, ma koliko god to naporno sada izgledalo, znam da biste se radije igrali, ali sve će se to jednoga dana vratiti. Znanje je vrijednost koja će vas učiniti sretnijima I koja će vam na kraju krajeva osigurati egzistenciju, donositi novac i sve ono  što se za novac može kupiti. Ne bih htio preštreberski djelovati, znam da vam isto govore i učitelji i roditelji, ali vjerujte da vam ovo ponavljam kao svoje duboko uvjerenje: i u sportu i u glazbi i u manekanstvu i u bilo čemu, sve što se postiže, postiže se mukotrpnim radom. Ni Goran Ivanišević ne bi postigao to što jest, bez teškog treninga i odricanja. Sve što mi vidimo, taj vanjski dio slave, sve je to samo krajnji rezultat, i vjerujte, svi koji su uspjeli u životu, postigli su to s puno muke.

Koja je Vaša životna želja?

Pa, sigurno das am u godinama kada mi je zdravlje bitnije od svega. Želim ga svojoj cijeloj obitelji, a naravno i svim čitateljima i suradnicima Klinečeka. /Novinarska grupa /

 

Okvirić br. 3

“Mislim da se ništa strašnog neće dogoditi 2000-te godine, ali bi se svijet trebao zamisliti nad svojom sudbinom, i  u ekološkom, i u moralnom smislu. Ljudi bi se trebali preispitati i okrenuti nekim trajnijim vrijednostima.  Je li to religija, ili moral, ne znam.