Uz 20. godišnjicu od pokretanja Klinčeka, odlučili smo osim razgovora s nekadašnjom urednicom Dragicom Vidaković Jurčević, na sadašnjem digitalnom Klinčeku “oživjeti” i neke od tekstova iz tiskanih brojeva. Danas krećemo s prvim brojem iz 1996.  U njemu  je objavljen intervju sa Severinom. Ostatak tog broja uglavnom su literarni radovi, a iz tog dijela izabrali smo kratku pjesmu Marka Plaveca, tada učenika 7.b. Izabrane tekstove prenosimo u potpunosti, onako kako su napisani. Na jednoj od priloženih fotografija pogledajte i tko je sve pripremao prvi broj Klinčeka.  /Uredništvo/

Intervju s poznatom ličnošću

SEVERINA:  “IZ GLAZBENOG SAM IMALA TRI” 

Susret i razgovor sa Severinom, jednom od naših najpopularnijih pjevačica, ostvarili smo zahvaljujući susretljivosti i pomoći njenog menadžera Zrinka Tutića, istaknutog skladatelja popularnih melodija, osobito poznatog po skladbi “Moja domovina”. Upoznali smo Severinino drugo lice – neposrednu i duhovitu osobu, koja je strpljivo odgovarala na sva naša pitanja, pričala zgode iz života, često se smijala zajedno s nama.

Stigao  je i taj dan! Nije da nismo vjerovali, ali u svakome od nas javljao se crv sumnje. Točno u podne 25. siječnja u Zagrebu, u “Kutiji šibica” čeka nas Severina. smejšteni smo u ugodnoj, toploj prostoriji, a s velikih fotografija smiješe nam se poznata lica: Doris, Massimo, Žera, Zrinko. U dogovoreno vrijeme ljubazna gospođa Lidija najavljuje NJU. Nestrpljenje dostiže kulminaciju. Na vratima se pojavljuje Severina, iznenađujuće sitna, krhka, pomno dotjerana. Ne možemo, a da ne primijetimo vesele pletenice s dječjim špangicama. Pitamo se, je li to nama u čast?

Nakon kratkog predstavljanja počeli smo s intervjuom. Pogreška u startu, svladala nas je trema. Severina priskače u pomoć: Imate tremu? Imam i ja, nikad nisam odgovarala pred toliko novinara.

Dalje je bilo lakše.

Kada ste počeli pjevati?
Bila sam otprilike vaših godina.

Koju ste školu završili i kakav ste bili učenik? Koji vam je predmet bio omiljen, a koji ne?

Završila sam Srednju školu za kulturu i umjetnost i išla sam u srednju glazbenu koju na žalost nisam maturirala. Bila sam odličan učenik, jako sam voljela ići u školu, a omiljeni predmet mi je bio povijest. Najteži predmet… ne mogu se sjetiti?

Možda glazbeni?

Bravo, sjetili ste me! Iz glazbenog sam imala tri jer me učiteljica nije voljela. Naiime, željela je da pjeva u zboru, a mene su privlačile neke druge aktivnosti.

Možete li izdvojiti neki interesantan događaj iz djetinjstva?

Kada sam imala sedam godina u dvorani “Gripe” bilo je primanje za učenike u pionire. Tog “običaja” se vi vjerojatno ne sjećate. Svake godine u dvorani bi se skupilo i do 3000 ljudi i obično bi pjevao netko od poznatih pjevača. Međutim glavna zvijezda je otkazala i u zadnji je čas pjevala… pogodite tko? Mala Severina.

Je li to bio vaš prvi nastup?

I ranije sam pjevala na školskim priredbama, ali to je zaista bio moj prvi javni nastup pred tolikim brojem ljudi. Imala sam samo sedam godina i još nisam znala što je trema. Voljela sam pjevati, jednostavno sam stala iza mikrofona i počela. Poslije prve pjesme publika je dugo pljeskala. Tada sam se malo zbunila, zamislite, čak sam zaboravila nakloniti se publici i zahvaliti.

Danas ste vrlo popularni. Publika vas voli, a osobito mladi. Godi li vam ta atmosfera oko vas, i uopće, kkao izgleda biti poznata i tražena osoba?

U mom poslu popularnost i naklonost publike vrlu su važni. Bez toga ne bi bilo smisla pjevati za druge. Na sve to davno sam se navikla i ne dopuštam da me popularnost ponese, da zaboravim tko sam i što sam. Poslije nastupa ja sam sasvim obična Severina.

Imate li kakav nadimak?

Da, prijatelji me zovu Seve.

Kako se zvao vaš prvi album i koliko ste ih do sada izdali?

Prvi album zvao se Severina, a izdala sam ih četiri.

Pjesme Dalmatinka i Trava zelena. Promijenili ste stil. Zašto i koji vam se od njih više sviđa?

O, pa to su prava novinarska pitanja! Dobro ste primijetili da se pjesme razlikuju. Vrlo sam vezana uz pjesmu Dalmatinka, no ovakav posao uvijek traži nešto novo.

Hoćete li uskoro promijeniti imidž?

(smijeh) Da, obojit ću kosu u plavo.

Kako uspijevate održati vitku liniju?

Ne držim nikakve dijete. Pazite djeco, s dijetama se nemojte igrati, jer one mogu izazvati anoreksiju, bolest o kojoj možete mnogo pročitati u listovima za mlade. Daleko bitnije je normalno se hraniti, biti u svemu umjeren  i, naravno baviti se športom. Jako volim čokoladu, katkad imama koncerte u petak, subotu i nedjelju i tada pojedem čak i dvije, ali se na koncertima isplešem, iskačem i opet je sve u redu. Naravno, svakodnevno vježbam barem pola sata.

Biste li željeli s nekim drugim, osim sa Žerom, pjevati u duetu?

Da, s Maraiah Carey, Michaelom. Šalim se! I prije sam pjevala s drugim pjevačima manje mi je važno s kim pjevam, a više da lij je pjesma kvalitetna.

Imate li problema s obožavateljima?

Pa još me nisu počeli tući. Zezam se. Pišu mi, nazivaju me, ali to se ni u kom slučaju ne može nazvati problemom.

I za kraj, recite nam kada možemo očekivati vašu novu kasetu ili CD?

Nadam se u jesen. Pa zar me nećete više ništa pitati? Upravo kad me je prošla trema intervju je gotov.

Interesantno, trema je prošla i nas. Bilo je vrlo ugodno razgovarati s jednom zvijezdom naše glazbene scene koja je vrlo jednostavno, srdačno ali vrlo profesionalno odgovarala na naša pitanja. Osjćali smo se poput pravih novinara! Puno ti hvala Seve!     Novinarska grupa

Kroz tamu

Pada mrak na vedar dan

sunce se pušta u dubok san.

Odnekud, iz daljine, kao iz neke dubine

Dokaska vranac iz davnine.

Vjetar prohuji njegovom grivom,

kao lijepa princeza sa svojom svilom.

Griva mu bijaše poput bujna klasja

A oči tople kao sunce kad zasja.

Prohuji vranac kao vjetar kroz šumu.

Da, čuli su kako kaska po našem drumu.

Je l’bio san, ili’ stvarna predivna noć?

Ipak, nadam se vranac će i k meni doć!

Marko Pavec, VII. b