Danas listamo Klinček iz 1997. To je bio drugi broj našeg školskog lista. U njemu nije bilo toliko liteterarnih priloga kao u prvom, ali je zato bilo puno zanimljivih novinarskih priloga. To je bila ocjena i povjerenstva LiDraNa te je drugi broj Klinčeka bio pozvan na Državni LiDraNo.
U ovom broju novinari su pisali o ekologiji, prigorskim običajima čehanja perja, odjeći naših starih, kalničkim tamburašima, izletima, vjeroučiteljima, učiteljici Vesni Nakani, o snimanju tv emisije o Svetom Petru Orehovcu, humanitarnim akcijama, uređivanju škole. Posjetili su i obitelji Plavec i pisali o uzgoju konja, a pripremili su i nekoliko zanimljivih intervjua. Te su godine razgovarali s tadašnjom ministricom Ljiljom Vokić, radijskim voditeljem Trpimirom Vickovićem-Vickom, tadašnjim ravnateljem Josipom Filipovićem. Neke od navedenih tekstova skenirali smo, pa ih možete pročitati kad ih uvećate, a mi smo se odlučili prenijeti intervju s Brankom Zorkom.
Ovaj peterostruki olimpijac i najuspješniji križevački sportaš svih vremena, te je 1997. bio četvrti na svjetskom prvenstvu na 1500 metara. Nositelj je i jedne srebrne i tri brončane medalje s europskih prvenstva, te jedne brončane medalje sa svjetskog prvenstva. Te Zorkove uspjehe nije nadmašio još nijedan hrvatski atletičar. /Uredništvo/
Branko Zorko, poznati hrvatski atletičar
ATLETIKA MI JE SVE U ŽIVOTU
Moj prvi i najdraži uspjeh je pobjeda na općinskom krosu u Križevcima koji mi je otvorio vrata atletike
Novinarska grupa posebno je ponosna na intervju s poznatim hrvatsKim atletičarom Brankom Zorkom. Ovo je naš prvi razgovor uspješno obavljen telefonom. Gospodin Zorko obećao nam je intervju, ali je iznenada otputovao na pripreme u Medulin. No, bili smo uporni, nismo željeli odustati. Susretljiva supruga gospodina Zorka dala nam je boj njegovog hotelskog telefona i naš najbolji srednjoprugaš dogovorio nam je na postavljena pitanja. Vjerujemo da će ovaj razgovor biti poticaj mladima da se više bave atletikom kraljicom sporta.
Za koji klub nastupate?
Trenutno nastupam za Atletski klub „Radnik“ iz Križevaca.
S koliko godina ste se počeli baviti atletikom, odnosno trčanjem?
Relativno kasno za vrhunski sport. Tek u sedamnaestoj godini.
Tko je „glavni krivac“ da ste se počeli baviti atletikom“?
Kao srednjoškolac sudjelovao sam na općinskom krosu u Križevcima. Na krosu sam pobijedio i tu me zapazio sadašnji trener Drago Palčić, „glavni krivac“ za moje bavljenje atletikom.
Jeste li na početku karijere maštali o tome da ćete jednog dana postati najbolji hrvatski atletičar?
San svakog mladog sportaša je da se vidi na jednom od pobjedničkih postolja. Kada sam počeo trenirati, oduševljavali su me atletičari odjeveni u trenirke s državnim grbom. Moja najveća želja bila je da i ja ponesem hrvatski državni grb na prsima. Imao sam sreće. To mi je pošlo za rukom.
Tko vam je bio idol na početku karijere?
I na početku karijere, i sada moj idol je bio i ostao Said Auita, poznati marokanski atletičar, rekorde na 1500 metara, koji je vlado na svim srednjim prugama.
U kojim trkačkim disciplinama ste se natjecali tijekom karijere?
U početku sam trčao kroseve, tako počinju svi mladi atletičari. Kasnije sam se opredijelio za srednje pruge, a to su 800, 1500, 3000 i 5000 metara.
Koji svjetski atletičari su Vam najveći protivnici?
Ubrajam se u petnaest najbolji atletičara svijana na 1500 metara. U samom su vrhu Morseli, Gebre Selasije i El Gourui. Ne smatram ih konkurencijom jer su uvjerljivo najjači u ovoj disciplini. Svi ostali iz ove skupine su mi uža konkurencija.
Zbog čega niste otišli u neki veći klub?
Bilo je i mogućnosti i poziva za odlazak u veći klub, o čemu sam jednog trenutka ozbiljno razmišljao. No, ipak nisam otišao. Prevladala je ljubav prema Križevcima. Snažno sam vezan i za Križevce i za trenera Palčića.
Razlikuju li se Vaši treninzi od treninga atletičara iz drugih zemalja?
Ne. Svi mi, više, manje, isto treniramo. Razlika je jedino u tome što atletičari iz razvijenih zemalja zimi treniraju u boljim uvjetima. Oni idu u Kaliforniju, afrikanci treniraju doma, a ja moram trčati po snijegu i ledu.
Koliko sati dnevno provedete na treningu?
Treniram dva puta dnevno. Ujutro od 10 do 12 sati i poslije podne od 16 do 19 sati. Znači oko 5 sati dnevno.
Koliko kilometara dnevno pretrčite?
Oko dvadesetak.
Osim trčanja obuhvaća li trening i neke druge elemente?
Da . Neposredno prije trčanja pola sata izvodim vježbe razgibavanja, istezanja i jačanja.
Bavite li se atletikom profesionalno?
Atletika je još uvijek amaterski sport, ali se nadam da će se i to polako profesionalizirati. Što se tiče samog rada, to je čisti profesionalizam. Moja obitelj i ja živimo samo od atletike. Mogu čak i reći da mi je ona sve u životu.
Sudjelovali ste na državnim, europskim, svjetskim natjecanjima te olimpijskim igrama. Koji su Vaši najveći uspjesi na tim natjecanjima?
Na europskim prvenstvima osvoji sam tri medalje za trčanje u dvorani i jednu medalju za tračanje na otvorenom. Na svjetskom prvenstvu osvojio sam još jednu medalju za trčanje na otvorenom na 1500 metara.
Sjećate li se Vaše prve pobjede?
Moj prvi uspjeh je pobjeda na općinskom krosu u Križevcima, gdje sam nastupio kao anonimac. U konkurenciji je bilo nekoliko trkača Drage Palčića koji su već trenirali tri, četiri godine u klubu. Prvi start rezultirao je pobjedom. To mi je i danas jedna od najdražih utrka, a dobivena medalja, moja najdraža medalja.
Koliko puta ste bili državni prvak?
Državni prvak bio sam tri puta. U zadnje vrijeme ne trčim na državnim prvenstvima. Osjećam da t nemam prave konkurencije, već da trčim sam protiv štoperice. Često se dogodi da se državna prvenstva poklope s nekim jačim svjetskim mitingom.
Od svih postignutih uspjeha koji Vam je nadraži?
Najvrjednija i meni najdraža je brončana medalja koju sam osvojio na prvenstvu Europe 1994. godine
Koliko medalja i pehara imate u svojim vitrinama?
Stvarno ne znam, ali imam ih jako, jako puno. Medalje i pehare često poklanjam prijateljima.
San je svakog sportaša natjecati se na olimpijskim igrama. Kako ste Vi doživjeli taj san?
Iza mene su troje olimpijske igre: 1988.u Seulu, 1992. U Barceloni, 1995. U Atlanti. Svaki put sam ih doživio drugačije. Jasno da je to kulminacija jedne karijere. Seul je za mene bio nešto fantastično. Teško je to opisati. Trebalo je Seul doživjeti. Barcelona i Atlana bile su samo potvrda moje kvalitete.
Na kojim natjecanjima ćete sudjelovati ove godine?
Trenutno sam na završinim pripremama u Medulinu za svjetsko dvoransko prvenstvo koje će se održati u Parizu. Ove godine, moj glavni ciljće biti sudjelovanje na svjetskom prvenstvu u Ateni na otvorenom.
Možemo li od Vas očekivati postavljanje novog državnog rekorda na 1500 metara?
Imam želje i snage. Nadam se još bolje rezultatu.
Vidite li svog nasljednika među mladićima koji s Vama treniraju?
Teško je reći. Ima potencijala. Trčanje na 1500 metara traži puno angažiranja, i nekoliko godina kontinuiranog rada. Vrijeme će pokazati. Mislim da će moj rekord biti teško srušiti i da će se zadržati dosta godina.
Znamo da neki viši učenici naše škole s Vama treniraju. Recite nam nešto o njima.
Da. Dario Dijačić trči 100 i 200 metara i tek je na početku karijere. Počeo je trenirati relativno kasno. Tek u trećem razredu srednje škole. Krasi ga fantastična eksplozivnost. On je ustvari sprinter. Uz kontinuirani rad mogao bi biti jedan solidan klupski trkač. Valentina Mekovec je prestala trenirati. Mislim da joj je ponestalo motiva i ambicija. Prošle godina na državnom prvenstvu u krosu bila je fantastična četvrta.
Razmišljate li o tome da po završetku karijere radite s malim atletičarima.
Imam afiniteta za rad s mladima. Sve ovisio prilikama. Mislim da još mogu napredovati u atletici. Želio bih trčati na još jednoj olimpijadi koja će se održati 2000 godine. Tako bih bio jedan od rijetkih hrvatskih sportaša koji je nastupio na četiri olimpijade.
Želite li da Vaš sin krene Vašim stopama?
Bilo bi mi drago da krene mojim stopama. Neka odluči sam i neka radi ono što voli. Na njegovu odluku neću utjecati. Ali, rema sadašnjim pokazateljima, sigurno će biti sportaš.
Možete li početkom proljeća zajedno s Vašim trenerom doći u našu školu na susret s članovima naše atletske grupe, gdje biste održali tribinu o atletici.
Nema problema. Bit će mi drago. Imate moj broj. Pozovite me. Rado ću doći. Novinarska grupa
